Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/goto

Marketing

Tko su (ekonomski) proroci koji prikrivaju (lošu) prošlost i krivu potrošačku naviku

Hrvatska je od uspostave (do danas) izvrgnuta kritikama kako vlastitu privredu uništava.
Uvođenjem kune, postavljena je tvrdnja kako je kuna precijenjena, a pretvorba krivo vođena.
Na temelju tvrdnje o precijenjenosti kune iskazuje se druga tvrdnja, o stimuliranju uvoza (što dodatno uništava domaću proizvodnju).
Sada se pojavljuju i ekonomski teoretičari (valjda vođeni čudnim razlozima) u samom HDZ-u koji ustrajavaju na krivoj monetarnoj politici (HNB-a) ...

Titova industrijalizacija je djelomična (nepotpuna). Iako je titova Jugoslavija spadala u nerazvijene (pa bilo koji pokušaj industrijalizacije ne može proizvesti punu zaposlenost, a Jugoslavija je ustrajavala na punoj zaposlenosti), planove te "industrijalizacije" su kreirali (staljinovi) sovjetski planeri ... Po objavi Rezolucije IB (1948.), ti su inženjeri vraćeni u SSSR, a titova "industrijalizacija" je nastavila po njihovim zacrtanim planovima ... graditi vojnu infrastrukturu.
Planirana privreda je zamišljena kao potpora vojsci (vojna privreda). Takvu aktivnost ne možemo smatrati industrijalizacijom.

Može li se pretvorba Jugoturbine u Karlovcu smatrati pretvorbenom pljačkom? Je li Jugoturbina prodana zbog onog Jugo u imenu ili zbog toga što je proizvodila turbine (i lopatice u tim turbinama) na temelju sovjetskih tablica (potrebnih za proračun lopatica) koje više nisu dobivali (proizvodili su sovjetske turbine)?
Je li Rade Končar prodan zato što je samostalno na svjetskom tržištu ponudio vlastite generatore (ili je unatoč podrijetlu Nikole Tesle (koji je smislio izmjenične generatore i sudjelovao u izgradnji prve električne centrale s izmjeničnim generatorima na Nijagari) industrijskom špijunažom (potplaćivanjem austrijskog inženjera) dobio planove za prvi generator ...)?


Hrvatska je u titovoj Jugoslaviji zapošljavala 1 600 000 radnika, s vrlo malenim brojem umirovljenika. Prvi veliki val umirovljenika je stigao po titovoj smrti.
Tuđmanova Hrvatska zapošljava 1 600 000 radnika, s preko 1 200 000 (titovih) umirovljenika. (Već sam u blogovima ukazivao na razloge (gospodarskog) sloma Jugoslavije (i teret nemogućnosti procvata Hrvatske - izrazit broj umirovljenika nastalih na solidarnoj a ne osobnoj štednji (za starost).)
(Broj 1 600 000 radnika je uzet zbog jednostavnijeg uspoređivanja koje ima zadaću shvatiti okvirne vrijednosti ...)

Teze o krivoj (kriminalnoj) pretvorbi i krivoj (monetarnoj) politici HNBa imaju zadaću prikriti vojnu privredu (umjesto roba proizvodila je umirovljenike i gubitke), s djelomičnom industrijalizacijskom zadaćom, zaštićenom od tržišnih uvjeta (čitaj: monopolizirana).
Kako kuna može biti precijenjena (kad je vrijednost kune jedinična mjera)? Kako vrijednost kune može poticati uvoz kad uopće nije postojala domaća proizvodnja (do ona za vojne potrebe oslonjena na sovjetsko/rusko gospodarstvo)?

Uvozimo kompjutore, klime, automobile, alate, kućanske aparate, ... sve ono što nikad nismo proizvodili. Kriva monetarna politika podstiče uvoz roba koje Hrvatska nikad nije proizvodila (i nema uvjeta za proizvodnju tih roba u konkurentskoj - tržišnoj privredi; a deklarirali smo se za uspostavu tržišne privrede ...)!?


Treba primijetit da je u RH (u odnosu na SRH) BDP porastao za dvostruko.
Je li to posljedica socijalističke (vojne) privrede, veće obrazovanosti (pa će zagovornici pozitivnosti socijalizma napominjati kako je socijalistički sustav omasovio obrazovanje) ili nečeg trećeg (npr. krive monetarne politike HNBa)?

Manji BDP SRH (Socijalističke Republike Hrvatske) produkt je manje obrazovanosti (koja je tada bila naslijeđeno stanje), vojne (monopolizirane) privrede i krive monetarne politike HNB SFRJota (koja je ustrajnom hiperinflacijom) održavala nekonkurentnost domaće (ograničene) proizvodnje.
BDP je produkt više faktora (a izmjena tih faktora su doprinijeli povećanju BDPa Hrvatske upravo jer su mijenjani na način kojim se podstiče rast BDPa).

Ulaganja socijalističkog društva u obrazovanje podjednako je neuspješno (i ciljano) kao i industrijalizacija. S ograničenim dometom. Zadaća socijalističkog obrazovanja je bila proizvodnja indoktriniranih kadrova (koji nikad nisu unapređivali privredu). Socijalistički obrazovni sustav je proizvodio partijske kadrove, podobne. Tek oslobađanjem obrazovanja podobnosti, kroz školski sustav prolaze kadrovi koji po završetku (formalnog) obrazovanja nastoje tržišno djelovati (što je rezultiralo povećanjem BDPa).
Jedino BDP nije ravnomjerno raspoređen (pa je broj siromašnih porastao). Ali je država (politikom tranzicije, koja traje) navodnim krivim politikama (precijenjene kune, monetarnom politikom HNBa, kriminalnom pretvorbom) održavala socijalnu državu ...
Niti rat, niti poratna obnova, niti denacionalizacija, niti povrat bankarskih uloga (u socijalističkim bankama), niti (sumnjivi) mirovinski sustav, niti zdravstveni sustav ... nisu bili ugroženi (do dolaska kukurikavaca).U Hrvatskoj nitko nije izostavljen socijalnom politikom. Svi koji su ugroženi ugroženi su vlastitom politikom (potrošačkog ili nekog drugog zaduživanja).
Uz državne socijalne službe, katolički Karitas i udruge koje pomažu ugrožene (novčano i robama) Hrvatska je socijalno opterećena (i izgleda kao pljačkaška).

Složenost gospodarsko-društvenih pojava uvjetuje selektivnost pri povjeravanju rješavanja takvih problema osobama (na stručnjake koji su multidisciplinarno obrazovani, i vode računa kako se sve odražava na žive ljude ...) koje te probleme mogu sagledati. A ne ekonomskim teoretičarima (kojima njihove formule (koje vrijede u strogo ograničenim uvjetima) proizvode zaključke koje normalna osoba ne može prihvatiti ...)
Iako nisam čitao knjigu od Gorana Marića (niti imam namjeru), ovo je ujedno zamjerka- kritika toj knjizi.






Post je objavljen 17.10.2015. u 10:42 sati.