Slučaj Yusipović

U Hrvatskoj (zemlji seljaka, titovih samoupravljača i katolika) industrijalizacija nije ojačala primarne djelatnosti, uvela sekundarne i tercijarne djelatnosti.
Industrijalizacija (titove petoljetke industrijalizacije i elektrifikacije stvorile su mnoštvo nezaposlenih (jer industrija nije imala realnu osnovu postojanja) i mnoštvo zaposlenih u popratnim (na državnoj službi)(u školstvu, zdravstvu, upravi, ...firmama s državnim monopolom). službama

Takva država nema uvjeta za razvijenu uslužnu djelatnost - novinarstvo.
Svejedno državne ustanove kroz obrazovni sustav produciraju svake školske godine podjednak broj novinara.

Što je obilježje tih novinara i novinarstva u Hrvatskoj?
Profesionalci bi morali znati koliki je poslovni potencijal (stanje tržišta) u djelatnosti kojom se profesionalno bave.
Morali bi sagledati potrebe tog tržišta (neovisna i pravovaljana informacija).

Unatoč želji (u društvu podjele rada) posvetiti život određenom zanimanju, nikad niti jedan novinar nije javno ponudio produkt koji ima navedene karakteristike.
U Hrvatskoj novinarstvo nije profitabilno (slaba kupovna moć, usporena gospodarska kretanja, ...). Uz objektivne uzroke (koji su podložni utjecaju profesionalnih zahvata, što znači kako ih se da nadvladati), subjektivni razlozi ukazuju na pozadinu trenutnog stanja.

U društvu u kojem je (uslijed učenja radničke države) rad nepoželjan, a monopol i društveni položaj izvor prihoda, vanjski centri moći sufinanciraju (zapravo su glavni financijeri propalih novinarskih poslovnih poduhvata) novinarstva u Hrvatskoj.
Posljedica je (ionako nestručno i neprofesionalno novinarstvo) sudjelovanje novinarstva u specijalnom ratu (protiv Hrvatske).
To pospješuje ionako lošu sliku o hrvatskom novinarstvu, pa su prisiljeni još aktivnije sudjelovati u stvaranju društvenih psihoza (kao zadaća specijalnog rata).
Stvaranje percepcije o svemoći srpskih lobija (filijala i agentura specijalnog rata), ruskoj supremaciji (iako je riječ o vojnoj a ne industrijskoj ili civilizacijskoj veličini), istovremeno prikrivajući (prešućujući) hrvatske agente (od premijera, ministara, do SOA-inih djelatnika) u službu (neprijateljske) vojne i političke prijetnje.

Funkcioniranje novinarstva jedino u službi specijalnog rata protiv Hrvatske (kako bi neuvjerljivo i nefunkcionalno novinarstvo utjecalo na promjenu stanja? uz prekobrojne i nesposobne novinare?) usmjerava cjelokupno novinarstvo na izrazitije akcije specijalnog rata (kao opravdanje za financijsku potporu vanjskih centara (koji upravljaju specijalnim ratom protiv Hrvatske)).

Hrvatsko novinarstvo je financirano iz tih centara moći.
Hrvatsko novinarstvo producira (izaziva) društvene psihoze (tamo gdje ih nema)(ili već prepoznate društvene psihoze predočava u drugom svjetlu ...).
U društvu u kojem novinarstvo, što zbog stanja društva - što zbog stanja novinarstva, nije zapaženo, sudjelovati u širenju lažnih informacija (kao sredstva specijalnog rata) pod izlikom negodovanja protiv takvih aktivnosti je dragovoljno sudjelovanje u specijalnom ratu protiv Hrvatske i pojačavanja utjecaja neutjecajnog novinarstva.
Naučite se umanjivati značenje beznačajnog.

Ono što nikad ne bih pročitao, čuo ili vidio (Yusipovićeve brljotine, taj se ne bi usudio izmigoljiti na ulicu i dijeliti letke s istim sadržajem), preko onih koji se ne bave novinarstvom (fb, twitter, mail, web, blog, ...) i svesrdno šire (trash) informacije, zasut sam brljotinama nad kojim se po cijele dane zgražavamo.
Jesmo li razumni ...?

Nesposobnost bilo kojeg novinara, s pozicije profesionalnosti, prokazati taj sustav je odraz neprofesionalnosti i nedruštvenosti.

Smrt fašizmi i drugovima koji se nadaju antifašističkoj karijeri

Oznake: industrijalizacija, Hrvatska, seljaštvo, radništvo, djelatnosti, Novinarstvo, Profesionalizam, profitabilnost, vanski centri moći, specijalni rat, rad, monopol, Yusipović