29

petak

prosinac

2023

St - Op (tHe War)




Tko kome, tko koga, tko što? (jedan upitnik)

Zapravo, upit će biti postavljen odgovorom.

U Splitu (grad se hvali 1700 i nekom godinom postojanja) novinarstvo postoji i prije sLobodne Dalmacije, ali ne postoji poslije.

Novinarstvo su Splitu ima svoju (zatomljenu) povjeSt.


Novo doba (Split)

Novo doba su bile hrvatske dnevne novine iz Splita.[2][3]

Izašle su prvi put 1918., a prestale izlaziti u proljeće 1941., nedugo nakon što je Split okupirala fašistička Italija. Uređivao ih je Vinko Kisić, a nakon njegove smrti 1928. godine uređivanje preuzima Vinko Brajević.

U prve poteze talijanske vlasti u Splitu spada gašenje Novog doba 23. travnja 1941. godine. Od njegovih su ureda, tiskare, papira i suradnika napravili nakon šest dana novi dnevnik San Marco koji je izlazio na hrvatskom i talijanskom jeziku.[4]

Padom Italije i dolaskom Splita pod vlast NDH, Novo doba obnavlja rad. Prvo obnovljeno izdanje bilo je 3. listopada 1943. Za urednika Novog doba koje je izlazilo u tom vremenu ustaški režim postavio je Stjepana Vukušića.[5]

Novine su do 1941. izlazile svakodnevno, a od ponovnog početka rada 1943. svaki dan osim ponedjeljka.

Nakon oslobođenja Splita 22. listopada 1944. Novo doba prestaje izlaziti.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Novo_doba_(Split)





(Naše) jedinstvo

Jedinstvo je bio hrvatski dnevnik iz Splita. Jedno vrijeme je izlazio kao trodnevnik odnosno dvaput tjedno.

Objavljivale su domaće i inozemne političke članke, pisale o kulturnim događajima i sadržavali su manje književne priloge.[1]

Bile su organ Hrvatske narodne stranke. Nastavak su izlaženja lista Narod. Tradicionalno su bile protutalijanski postavljene. Izašle su prvi put srpnja 1895., a prestale su izlaziti pod tim imenom lipnja 1905.

Potom su promijenile ime u Naše jedinstvo.[1] Politički su bile bliske starom narodnjačkom dijelu vodstva Hrvatske stranke,[1] a politički protivnici su ih držali lojalnima austrijskoj politici.[2]

Uređivali su ih Antun Stražičić, Nedjeljko Radičić i Ivan Velat.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Na%C5%A1e_jedinstvo




Narod (Split)
Narod je bio hrvatski trodnevnik iz Splita. List je pokrenuo Gajo Filomen Bulat. Izašle su prvi put 9. siječnja 1884., a prestale su izlaziti u 30. lipnja 1894. godine. Uređivao ih je Ivan Velat i Dinko Politeo, koji je u pojedinim razdobljima bio i izdavačem. Tekstovi su bili na hrvatskom jeziku, a bilo je i tekstova na talijanskom.

Na baštini Naroda nastavio je izlaziti list Jedinstvo.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Narod_(Split)


Ovo su dva i pol primjera (od pregršti) (zanijekanog) splitskog novinarstva, kojeg je bilo u izobilju, ali nakon komunjara niti spomen (ploča) na njih ... samo 80 godina pojate (i crne rupe).

Normalno je SD (prali su nam mozak krvnikom titom, peru nam mozak i danas ako nas dograbe ...) držati nakaradnim bastardom krvavog režima i zaboraviti da postoji.

Ali nije normalno: grad ima trg, građani Splita nemaju trg, jer trgom upravlja grad(ska vlast) kojem građani (Splita) ne pripadaju. (Jer bi turistički grad unovčio ljepotu i (sada nepostojeće) sadržaje trga.)







Oznake: Split, Novinarstvo, trg, grad

komentiraj (1) * ispiši * #

21

ponedjeljak

kolovoz

2017

Slučaj Yusipović



U Hrvatskoj (zemlji seljaka, titovih samoupravljača i katolika) industrijalizacija nije ojačala primarne djelatnosti, uvela sekundarne i tercijarne djelatnosti.
Industrijalizacija (titove petoljetke industrijalizacije i elektrifikacije stvorile su mnoštvo nezaposlenih (jer industrija nije imala realnu osnovu postojanja) i mnoštvo zaposlenih u popratnim (na državnoj službi)(u školstvu, zdravstvu, upravi, ...firmama s državnim monopolom). službama

Takva država nema uvjeta za razvijenu uslužnu djelatnost - novinarstvo.
Svejedno državne ustanove kroz obrazovni sustav produciraju svake školske godine podjednak broj novinara.

Što je obilježje tih novinara i novinarstva u Hrvatskoj?
Profesionalci bi morali znati koliki je poslovni potencijal (stanje tržišta) u djelatnosti kojom se profesionalno bave.
Morali bi sagledati potrebe tog tržišta (neovisna i pravovaljana informacija).

Unatoč želji (u društvu podjele rada) posvetiti život određenom zanimanju, nikad niti jedan novinar nije javno ponudio produkt koji ima navedene karakteristike.
U Hrvatskoj novinarstvo nije profitabilno (slaba kupovna moć, usporena gospodarska kretanja, ...). Uz objektivne uzroke (koji su podložni utjecaju profesionalnih zahvata, što znači kako ih se da nadvladati), subjektivni razlozi ukazuju na pozadinu trenutnog stanja.

U društvu u kojem je (uslijed učenja radničke države) rad nepoželjan, a monopol i društveni položaj izvor prihoda, vanjski centri moći sufinanciraju (zapravo su glavni financijeri propalih novinarskih poslovnih poduhvata) novinarstva u Hrvatskoj.
Posljedica je (ionako nestručno i neprofesionalno novinarstvo) sudjelovanje novinarstva u specijalnom ratu (protiv Hrvatske).
To pospješuje ionako lošu sliku o hrvatskom novinarstvu, pa su prisiljeni još aktivnije sudjelovati u stvaranju društvenih psihoza (kao zadaća specijalnog rata).
Stvaranje percepcije o svemoći srpskih lobija (filijala i agentura specijalnog rata), ruskoj supremaciji (iako je riječ o vojnoj a ne industrijskoj ili civilizacijskoj veličini), istovremeno prikrivajući (prešućujući) hrvatske agente (od premijera, ministara, do SOA-inih djelatnika) u službu (neprijateljske) vojne i političke prijetnje.

Funkcioniranje novinarstva jedino u službi specijalnog rata protiv Hrvatske (kako bi neuvjerljivo i nefunkcionalno novinarstvo utjecalo na promjenu stanja? uz prekobrojne i nesposobne novinare?) usmjerava cjelokupno novinarstvo na izrazitije akcije specijalnog rata (kao opravdanje za financijsku potporu vanjskih centara (koji upravljaju specijalnim ratom protiv Hrvatske)).

Hrvatsko novinarstvo je financirano iz tih centara moći.
Hrvatsko novinarstvo producira (izaziva) društvene psihoze (tamo gdje ih nema)(ili već prepoznate društvene psihoze predočava u drugom svjetlu ...).
U društvu u kojem novinarstvo, što zbog stanja društva - što zbog stanja novinarstva, nije zapaženo, sudjelovati u širenju lažnih informacija (kao sredstva specijalnog rata) pod izlikom negodovanja protiv takvih aktivnosti je dragovoljno sudjelovanje u specijalnom ratu protiv Hrvatske i pojačavanja utjecaja neutjecajnog novinarstva.
Naučite se umanjivati značenje beznačajnog.

Ono što nikad ne bih pročitao, čuo ili vidio (Yusipovićeve brljotine, taj se ne bi usudio izmigoljiti na ulicu i dijeliti letke s istim sadržajem), preko onih koji se ne bave novinarstvom (fb, twitter, mail, web, blog, ...) i svesrdno šire (trash) informacije, zasut sam brljotinama nad kojim se po cijele dane zgražavamo.
Jesmo li razumni ...?

Nesposobnost bilo kojeg novinara, s pozicije profesionalnosti, prokazati taj sustav je odraz neprofesionalnosti i nedruštvenosti.

Smrt fašizmi i drugovima koji se nadaju antifašističkoj karijeri



Oznake: industrijalizacija, Hrvatska, seljaštvo, radništvo, djelatnosti, Novinarstvo, Profesionalizam, profitabilnost, vanski centri moći, specijalni rat, rad, monopol, Yusipović

komentiraj (2) * ispiši * #

27

nedjelja

studeni

2016

HINA (i ini)



Ravnateljica HINA-e (Branka Gabrijela Valentić) oglasila se optužbama (u javnosti, indirektnim) o poticanju mržnje saborskoga zastupnika (hrvatskog) generala Željka Glasnovića.

Poticanje na nasilje govorom (mržnje) kazneno je (možda uopćeno, možda precizno) definirano.
Što je govor mržnje?


Govor mržnje je usmeni ili pisani govor koji se svodi na javno izazivanje ili prouzrokovanje mržnje prema određenoj skupini (ili pojedinoj osobi) zbog nekog njezinog određenja u svrhu stvaranja netrpeljivosti, razdora, diskriminacije i nasilja i/ili raspaljivanje već postojeće mržnje s time što se ona kroz javni govor mržnje razvija, jača i produbljuje.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Govor_mr%C5%BEnje


Kazneni zakon RH raspoznaje kaznena djela zbog mržnje, ali i izrekom definira zločin iz mržnje (navodi okolnosti koje smatra otežavajućim slučajevima mržnje).

Kazneni zakon RH
GLAVA OSMA (VIII.)

ZNAČENJE IZRAZA U OVOM ZAKONU

Članak 87.

(21) Zločin iz mržnje je kazneno djelo počinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe. Takvo postupanje uzet će se kao otegotna okolnost ako ovim Zakonom nije izričito propisano teže kažnjavanje.
http://propisi.hr/print.php?id=11365


Spominjanje generala Glasnovića kao osobe koja svojim interesom za javne medije i novinarske slobode povezuje sa "povećanjem prijetećih pisama, pa čak i ubojstava", unatoč njegovoj konferenciji za novinstvo na kojoj se zauzeo za stvarne novinare koji su izloženi prijetnjama i progonu je degutantan način osporavanja prava Hrvatima kritizirati rad (korumpiranih i nestručnih) novinara, pogotovo što je tom kritikom prozvana upravo (po stručnoj spremi) nedorasla ravnateljica.
General Glasnović nije širio mržnju, mržnju je izazvala dotična svojim uhljebničko-orjunaškim istupima.
Nije crnkinja, nije islanđanka, nije lezba, nije hare krishna sljedbenica, nije kosooka, nije šepava. Nije ni pametna (a troši proračunska sredstva). Udaviti (u čašici crne kave).

(U Kaznenom zakonu RH mržnja se spominje na deset mjesta, pa prozivka ravnateljice HINA-e nije ni u jednom slučaju (teško ubojstvo, sakaćenje ženskih spolnih organa, tjelesna ozljeda, teška tjelesna ozljeda, osobiti teška tjelesna ozljeda, prisila, prijetnja, teška kaznena djela protiv seksualne slobode, izazivanje nereda) povezana s kaznenim djelima važećem kaznenom zakonu u RH, što upućuje ma to kako je dotična zadnji šrot koji se uhljebio na proračunska sredstva.) Jad (po svim važećim mjerilima).



Oznake: HINA, ravnateljica, optužbe, mržnja, kazneni zakon, general Glasnović, prozivke, javni mediji, Novinarstvo, novinari

komentiraj (1) * ispiši * #