21

ponedjeljak

kolovoz

2017

Slučaj Yusipović



U Hrvatskoj (zemlji seljaka, titovih samoupravljača i katolika) industrijalizacija nije ojačala primarne djelatnosti, uvela sekundarne i tercijarne djelatnosti.
Industrijalizacija (titove petoljetke industrijalizacije i elektrifikacije stvorile su mnoštvo nezaposlenih (jer industrija nije imala realnu osnovu postojanja) i mnoštvo zaposlenih u popratnim (na državnoj službi)(u školstvu, zdravstvu, upravi, ...firmama s državnim monopolom). službama

Takva država nema uvjeta za razvijenu uslužnu djelatnost - novinarstvo.
Svejedno državne ustanove kroz obrazovni sustav produciraju svake školske godine podjednak broj novinara.

Što je obilježje tih novinara i novinarstva u Hrvatskoj?
Profesionalci bi morali znati koliki je poslovni potencijal (stanje tržišta) u djelatnosti kojom se profesionalno bave.
Morali bi sagledati potrebe tog tržišta (neovisna i pravovaljana informacija).

Unatoč želji (u društvu podjele rada) posvetiti život određenom zanimanju, nikad niti jedan novinar nije javno ponudio produkt koji ima navedene karakteristike.
U Hrvatskoj novinarstvo nije profitabilno (slaba kupovna moć, usporena gospodarska kretanja, ...). Uz objektivne uzroke (koji su podložni utjecaju profesionalnih zahvata, što znači kako ih se da nadvladati), subjektivni razlozi ukazuju na pozadinu trenutnog stanja.

U društvu u kojem je (uslijed učenja radničke države) rad nepoželjan, a monopol i društveni položaj izvor prihoda, vanjski centri moći sufinanciraju (zapravo su glavni financijeri propalih novinarskih poslovnih poduhvata) novinarstva u Hrvatskoj.
Posljedica je (ionako nestručno i neprofesionalno novinarstvo) sudjelovanje novinarstva u specijalnom ratu (protiv Hrvatske).
To pospješuje ionako lošu sliku o hrvatskom novinarstvu, pa su prisiljeni još aktivnije sudjelovati u stvaranju društvenih psihoza (kao zadaća specijalnog rata).
Stvaranje percepcije o svemoći srpskih lobija (filijala i agentura specijalnog rata), ruskoj supremaciji (iako je riječ o vojnoj a ne industrijskoj ili civilizacijskoj veličini), istovremeno prikrivajući (prešućujući) hrvatske agente (od premijera, ministara, do SOA-inih djelatnika) u službu (neprijateljske) vojne i političke prijetnje.

Funkcioniranje novinarstva jedino u službi specijalnog rata protiv Hrvatske (kako bi neuvjerljivo i nefunkcionalno novinarstvo utjecalo na promjenu stanja? uz prekobrojne i nesposobne novinare?) usmjerava cjelokupno novinarstvo na izrazitije akcije specijalnog rata (kao opravdanje za financijsku potporu vanjskih centara (koji upravljaju specijalnim ratom protiv Hrvatske)).

Hrvatsko novinarstvo je financirano iz tih centara moći.
Hrvatsko novinarstvo producira (izaziva) društvene psihoze (tamo gdje ih nema)(ili već prepoznate društvene psihoze predočava u drugom svjetlu ...).
U društvu u kojem novinarstvo, što zbog stanja društva - što zbog stanja novinarstva, nije zapaženo, sudjelovati u širenju lažnih informacija (kao sredstva specijalnog rata) pod izlikom negodovanja protiv takvih aktivnosti je dragovoljno sudjelovanje u specijalnom ratu protiv Hrvatske i pojačavanja utjecaja neutjecajnog novinarstva.
Naučite se umanjivati značenje beznačajnog.

Ono što nikad ne bih pročitao, čuo ili vidio (Yusipovićeve brljotine, taj se ne bi usudio izmigoljiti na ulicu i dijeliti letke s istim sadržajem), preko onih koji se ne bave novinarstvom (fb, twitter, mail, web, blog, ...) i svesrdno šire (trash) informacije, zasut sam brljotinama nad kojim se po cijele dane zgražavamo.
Jesmo li razumni ...?

Nesposobnost bilo kojeg novinara, s pozicije profesionalnosti, prokazati taj sustav je odraz neprofesionalnosti i nedruštvenosti.

Smrt fašizmi i drugovima koji se nadaju antifašističkoj karijeri



Oznake: industrijalizacija, Hrvatska, seljaštvo, radništvo, djelatnosti, Novinarstvo, Profesionalizam, profitabilnost, vanski centri moći, specijalni rat, rad, monopol, Yusipović

27

nedjelja

studeni

2016

HINA (i ini)



Ravnateljica HINA-e (Branka Gabrijela Valentić) oglasila se optužbama (u javnosti, indirektnim) o poticanju mržnje saborskoga zastupnika (hrvatskog) generala Željka Glasnovića.

Poticanje na nasilje govorom (mržnje) kazneno je (možda uopćeno, možda precizno) definirano.
Što je govor mržnje?




Kazneni zakon RH raspoznaje kaznena djela zbog mržnje, ali i izrekom definira zločin iz mržnje (navodi okolnosti koje smatra otežavajućim slučajevima mržnje).



Spominjanje generala Glasnovića kao osobe koja svojim interesom za javne medije i novinarske slobode povezuje sa "povećanjem prijetećih pisama, pa čak i ubojstava", unatoč njegovoj konferenciji za novinstvo na kojoj se zauzeo za stvarne novinare koji su izloženi prijetnjama i progonu je degutantan način osporavanja prava Hrvatima kritizirati rad (korumpiranih i nestručnih) novinara, pogotovo što je tom kritikom prozvana upravo (po stručnoj spremi) nedorasla ravnateljica.
General Glasnović nije širio mržnju, mržnju je izazvala dotična svojim uhljebničko-orjunaškim istupima.
Nije crnkinja, nije islanđanka, nije lezba, nije hare krishna sljedbenica, nije kosooka, nije šepava. Nije ni pametna (a troši proračunska sredstva). Udaviti (u čašici crne kave).

(U Kaznenom zakonu RH mržnja se spominje na deset mjesta, pa prozivka ravnateljice HINA-e nije ni u jednom slučaju (teško ubojstvo, sakaćenje ženskih spolnih organa, tjelesna ozljeda, teška tjelesna ozljeda, osobiti teška tjelesna ozljeda, prisila, prijetnja, teška kaznena djela protiv seksualne slobode, izazivanje nereda) povezana s kaznenim djelima važećem kaznenom zakonu u RH, što upućuje ma to kako je dotična zadnji šrot koji se uhljebio na proračunska sredstva.) Jad (po svim važećim mjerilima).



Oznake: HINA, ravnateljica, optužbe, mržnja, kazneni zakon, general Glasnović, prozivke, javni mediji, Novinarstvo, novinari