Antifašizam je stvorio fašizam, ali ne i slobodu

Bla bla bla

Sovjetski savez se, po teoriji revolucije, borio za opstanak socijalističko-komunističke vlasti.
Što su sve Kominterna, Moskva i Savez (sovjetski) uradili kako bi opstala tvorevina naučnog komunizma (marksizam) trebaju dokučiti generacije koje dolaze (kad već nisu one koje su prošle).

Mussolini (zet svoga punca) je bio novinar, socijalist, komunist. Njegov je fašizam socijalistički, a nijemci su pedantno svoj socijalizam nazvali nacional-socijalizam.

Lenjin je talijanske komuniste pismeno kritizirao zbog odlaska Mussolinija iz njihove partije.
Tko je upravljao talijanskim fašistima i koja je njihova politička odrednica? (Tko spomene socijalizam - prelaznu etapu od klasnog društva ka besklasnom društvu- komunizmu dobit će čokoladu. Tko spomene Moskvu dobit će vrećicu bombona.)

Podjednako, da nije bilo hrvatskih komunista-partizana-skojevaca-ilegalaca: antifašista talijane bi Hitler poslao na Istočni front, i ne bi bilo okupacije (jedan talijanski vojnik na dva stanovnika dalmacije pod talijanskom okupacijom).
Da nije bilo dogovora komunističkih vođa i talijanske vojske ne bi bilo pobune zbog koje su talijanske vojne snage radije bile stacionirane u Dalmaciji nego pred Staljingradom.
Da nisu antifašisit napadali talijane ne bi bilo odmazde nad civilima i rat bi završio 43.
Dokumenti navode talijanske vojne vlasti kao organizatora pobune - svih pobunjenih osim komunista, koji su znali prije da će se pobuniti.
Znam, mala zemlja, mali problemi. Preglupi da bi sami riješili svoje probleme, premali da bi drugi (pametniji) rješavali njihove probleme.
Kad pogledaš (sa visine) ovog blentona što se kočoperi kao da mu nitko ne može iskopati o*o, jasno ti je da maleni i kad smrde, smrde samo sebi.

Ovaj narod nema slobodu.
Sloboda se ne kupuje, sloboda se ne prodaje. Sloboda se živi.
A robovi umiru u okovima ropstva i onda kad im skinete lance, jer ne znaju slobodno živjeti.
Zato vas stalno pritišću ... kako ne bi slobodno mislili, još slobodnije disali.

Za Hrvatsku dostojnu življenja.

Oznake: Sovjetski savez, revolucija, Kominterna, Moskva, naučni komunizam, marksizam, Fašizam, nacional socijalizam, Lenjin, Mussolini, klasno i besklasno društvo, antifašisti, Staljingrad, hitler, pobuna, sloboda, Ropstvo

Partizani nisu antifašistička vojska

Partizani su stranačka vojska, gerila komunističke partije.
Protivno svim pravilima ratnog prava (Ženevske konvencije), djelovali su po direktivama (Kominterne) iz Moskve i čekali pojavu Crvene armije.

Nije njih zanimala borba protiv fašizma, već borba za vlast koja će biti prosovjetska, staljinistička, diktatorska, komunističko antinarodna.

Antinarodna vlast mora imati opravdanje za postojanje (narod je fašistički).


Ustaška NDH je vjerovala kako uspostava države (koju, zanimljivo, osim Sovjetskog saveza druge države nisu htjele podržati, pa čak ni nacistička Njemačka nije NDH smatrala prvim rješenjem; htjeli su Kraljevinu Jugoslaviju u paktu, pa Mačeka u samostalnoj Hrvatskoj, tek onda su ponudili Paveliću državu) neće umanjiti žrtve rata (progon po rasnim ili drugim osnovama bi bio u bilo kojoj varijanti), za razliku od partizana koji uspostavu hrvatske države nisu smatrali prihvatljivim.
(Po arhivskoj građi, osim Sovjetskog saveza, svi su odbijali pomisao o bilo kakvoj hrvatskoj državi. Sovjeti su na lenjinskom principu samodređenja naroda, preskačući vjekovno državno pravo, Hrvatima ponudili ravnopravnost naroda u prosovjetskoj socijalističkoj Jugoslaviji. Zbog tog dogovora ustaše nisu branile NDH ni Zagreb pred najezdom Crvene armije i partizana ... Zamisao sovjeta se iskristalizirala na Bleiburgu i Križnim putevima.)

To je činjenica koju nije moguće nikakvim (krivologičkim) izričajem pobiti.
Zločinci su oni koji su osporili pravo hrvatskom narodu na vlastitu državu (koju su imali vjekovima). Nastavak ugnjetavanja Hrvata nije moguće prikriti takozvanim antifašizmom, jer je to fašizam.
Sovjetski plan promjene strukture stanovništva i političke volje (koja iz tih promjena proizlazi) dovela je do vladavine projugoslavenskih, antihrvatskih političkih snaga, što je dovelo do nakaradne pozicije: nacionalna Hrvatskla u rukama odnarođenih orjunaških političkih bestidnika.
Sve žrtve na teritoriju Hrvatske su hrvatske žrtve i imaju smisla jedino ako su stradali za neku bolju Hrvatsku. Ako ih netko smatra žrtvama hrvatskog genocidnog plana s ciljem osporavanja Hrvatske, duboko vrijeđa Hrvate i žrtve. Hrvati su politički narod i nije im moguće nametati krivnju u tom smislu.

Hrvatska je prekinula politički i pravni slijed - genocidom (sustavnim uništavanjem hrvatskog stanovništva s ciljem postizanja nehrvatstva hrvatskog stanovništva).
To je posljedica dugotrajnog antihrvatskog djelovanja, u zadnjih skoro dvjesto godina promicanja jugoslavenstva i proslavenstva.

Izgubljenost jednog naroda se očituje u svakodnevnim brutalnim lažima i nametanjima povijesti koja nije povijest Hrvata.

Hrvati su lijepi, pametni, pošteni, radišni, bogobojazni, plemeniti.

Reci glasno, reci smjelo - Za Dom spremni - prvo polje neka je bijelo.

Oznake: partizani, antifašizam, komunisti, gerila, borba za vlast, Sovjetski savez, ustaše, vlastita država, Bleiburg, genocid, prvo polje bijelo, ZDS

Totalitarni antifašizam je nastao prije fašizma

U svjetskim okvirima, prva totalitarna država je Sovjetski savez. Komunizam (boljševička revolucija) je na temelju marksova nauka (tkz. znanstvenog komunizma, marksizma) potakao kapilarnost društva u totalitarnoj namjeri. Poučavali su kako društvo mora upravljati društvom na revolucionarnim osnovama.
Treba nedvosmisleno odgovoriti je li pojava fašizma reakcija na prijeteći komunizam? Treba odgovoriti je li (socijalist) Mussolini odgovor na prijetnju totalitarizma komunizma ili je instrument Staljina zaštititi totalitarni komunizam? Ili je spretni spoj (specijalnog rata) borbe protiv komunizma i borbe za širenje komunizma?
Nedvojbena povijesna tvrdnja službene povijesti navodi Sovjetski savez kao prvu totalitarnu državu, nastanak fašističke Italije nakon nastanka Sovjetskog saveza, Mussolini-ja kao socijalistu pa osnivača fašizma, vjerovanje i podršku razvijenih država (popustljivost i prema Mussolini-ju i prema Hitleru kao brani od crvene opasnosti), iscrpljivanje boljševika u sukobu s Nijemcima, opstanak Sovjetskog saveza i širenje komunizma (totalitarizma) na nerazvijene europske države, ...
Pojava Mussolini-ja (i kasnije Hitlera) mogla je izazvati i prvotnu reakciju saveznika (preventivno). U tom svjetlu predbacivanje malobrojnim i industrijski nerazvijenim narodima nedostatak javnog antifašizma je začuđujući. Unatoč mogućnosti kontrole Nijemačke, dozvolili su da se razmaše ratni stroj (kojeg je trebalo zaustavljati u svjetskom ratu). UN je pojavu fašizma/nacizma označio kao borbu protiv kolonijalizma (u ime novog kolonijalizma) ...
Je li moguće da je prvotna podrška fašizmu, a kasnije komunizmu politička odluka razvijenih (u širenju nepoticajnog totalitarizma, s namjerom zaustaviti razvoj malih naroda)?


U domaćim okvirima treba odgovoriti na pitanja koja su od važnosti za smisao fašizma i antifašizma na ovim prostorima.
Kako je imperijalizam (danas korporativizam) bitna odrednica fašizama, U Hrvatskoj niti u prošlom stoljeću, niti danas nitko/ništa ne može biti karakteriziran kao fašist ili fašistički.
Treba odgovoriti na pitanja:
Tko je u Hrvatskoj bio antifašist (ili koji je pokret bio antifašistički)?,
Protiv koga (sve) su antifašisti djelovali?,
Je li društvo bilo dužno objedinjeno suprotstavljati se fašizmu? ,
Postoji li datum do kojeg su se antifašističke snage bile dužne (udružene ili zasebno) otvoreno usprotiviti fašizmu?,
Je li ondašnje ratno pravo dopuštalo odmazde nad civilima za oružano djelovanje (ili sabotaže) nakon potpisivanja kapitulacije?

Je li Hrvatska bila dužna 1941.g. podići antifašistički ustanak s komunističkom partijom, a ako nije zašto?
Ako nije bila dužna podizati antifašistički ustanak 1941.g. jesu li ikad dobila prigodu iskazati svoj antifašizam, ili je (nepripadajući) monopol antifašističkih snaga preuzela komunistička partija?

Po dogovoru Churchilla i Stalina, u antifašističke snage su ubrojeni i političari koji nisu surađivali s fašistima/nacistima. Post ratna Jugoslavija je bila dužna organizirati demokratske izbore. Država se zvala Demokratska federativna Jugoslavija. Zapadni antifašisti nisu priznavali monopol komunističkoj partiji na antifašizam.

Na prvim poratnim izborima sudjelovao je Narodni front (od nekomunista Šubašić (HSS), Grol (DS) ...).

Poratnim prevratom (protivno tvrdnjama komunista, koji su tvrdili kako su u ratu proveli revoluciju i pobijedili (što je bilo zabranjeno međunarodnim ratnim pravom)) 1946. g. Jugoslavija postaje "socijalistička".
Pokolj na Bleiburškom polju i Križnom putu, komunisti-partizani-orjunaši-četnici su izveli kako bi pripremili "demokratske" izbore na kojima će "demokratski" pobijediti komunistička boljševička (socijalistička) partija. Pokolj i progon je bio stravičan i brojan. Uz te pobijene i protjerane, komunisti nikad ne bi na izborima pobijedili. Antifašizam je služio nametanju izvornog (boljševičkog) totalitarizma.
Priklonimo li se pogledima o fašizmu kao reakciji i brani boljševizmu, zaključujemo kako je anti anti fašizam jedini ispravan ... jer se bori protiv totalitarizma.
Paradoksalno, antifašizam (kao izraz borbe za održanjem totalitarnog boljševizma) je nastao prije fašizma.

Oznake: totalitarizam, Sovjetski savez, boljševizam, Mussolini, Fašizam, nacizam, uspon fašizama, imperijalizam, ratno pravo, ideološka podjela i antifašizam, monopol, iskrivljavanje povijesti, komunistički totalitarizam, rat i poraće, zločini s namjerom uspostaviti socijalizam