Hrvatska uber adz (čitaj: Hrvatska će preživjeti glupane)

HDZ ima ministra prava koji kaže kako ne može predvidjeti ishod presude bosansko-hercegovačkim Hrvatima u žalbenom postupku u Haagu.

Kad bi mogao ponijeti vreću novaca svaki mjesec u ime plaće, ne bi se žalio.


Znači li to da Hrvatska plaća ministarsku plaću (ne)čovjeku koji nam sutra ne bi znao reći u slučaju novog rata imamo li pravo ili bi se upustili u pothvat koji će biti karakteriziran kao ratni zločinački pothvat?

Nesposobnost ministra, bivše ministrice, sveučilišnog profesora prava sagledati činjenice u slučaju šestorke poraz je nacionalnog i civilizacijskog dosega.
Sud može što hoće (na svoju čast ili svoju sramotu).
Ali ministar mora znati kada je rat pravedan, obrambeni. Treba znati kad je rat dozvoljen.


Hrvatska je bila, jest i biti će iznad HDZa, Hrvatska je odavno nadživjela HDZ. Samo ga još nije ukopala u duboku jamu ...
S HDZom Hrvatska nema što očekivati. Vrijeme je za novi politički iskorak.
Sposobni i vrijedni moraju preuzeti sudbinu Hrvatske i zajedno s narodom reformirati državu u modernu državu blagostanja.

Hrvatska će preživjeti glupane, još jednom.

Oznake: adz, ministar prava, ICTY, žalbeni postupak, ratno pravo, pravedni rat, dozvoljeni rat, novi politički iskorak, spsobni, vrijedni, budućnost

Pitanje države (i temelja)

Tužba u SAD-u za odštetu stradalih u vrijeme NDH potiče pitanje sposobnosti kadrova u državnim službama.
Odgovor MVP-a (sa sumnjivim formulacijama o temeljima Republike Hrvatske na antifašističkim osnovama) krajnje je nekompetentno (nestručno).
Antifašističku borbu su poveli komunisti prerano (izazivajući nepotrebne civilne žrtve i bespotrebna razaranja), uz provedbu revolucije (koja je po međunarodnom ratnom pravu (koji je vrijedio u doba Drugog svjetskog rata) zabranjeno (zbog bespotrebnog izlaganja civila i dobara dodatnom stradanju).

Dokumenti o međunarodnom priznanju Republike Hrvatske su mjerodavni o naravi temelja RH (demokracija, slobode koje je RH bila dužna utkati u Ustav, međunarodne pravne standarde). Otkud sada antifašistički temelji kao dokaz da RH nije pravni slijednik NDH?

U francuskom ustavu u preambuli nema antifašizma kao temelja francuske republike. Znači li to kako je i Francuska pravna slijednica Petainove kolaboracijske države? U Francuskoj su okupatori bili Nijemci i uspostavili su marionetsku državu.
U francuskom Ustavu nema nikakve povijesti državnosti u preambuli. Znači li to kako Republika Francuska nema temelje?

Preambula ustava je literarni a ne pravni uradak. Zbog tog se u ratnom i međunarodnom pravu ne nastupa s preambulom ustava, niti Ustava i njegovih odredbi.

Ali ...

Ako je istina da je Republika Hrvatska nastala na temeljima ZAVNOH-a onda su Srbi dobili parnicu u Chicago-u, ali ću i ja podnijeti tužbu zbog prijevremenog ustanka, revolucije u ratu koji su prouzročili bespotrebno stradanje ljudi (čiji sam pravni nasljednik).
Tito je zločinac (jer je provodio zločine u ratu i u miru.)

MVP je nestručno, tendenciozno i ideološko ministarstvo. (Jer je Vlada RH takva.)

Oton Iveković

Oznake: Chicago, tužba, ndh, mvp, ZAVNOH, prerani ustanak, revolucija u ratu, ratno pravo, suvišna ratna stradanja, izvorište državnosti, međunarodno priznanje, ustavna preambula, ustav i međunarodno pravo, tito - zločinac

Šešelj (Hrvat u Haag-u i Beogradu)

Socijalistički (titovi i titoistički zakoni), prepuni pravnih (marksističko-socijalističkih) novotarija, služili su brisanju nacionalnih granica, civilizacijskih granica.
Ustrajavanje na unitarnoj Jugoslaviji prouzročilo je (u međunarodnom pravu) stanje zbunjenosti (i pokazalao kako međunarodno, a posebno ratno, pravo nisu razvijeni do stanja uspostave stalnog suda ...

Očiglednost Šešeljeva djelovanja (žrtve i razaranja) nije zastupano, već je tužiteljstvo ICTY-a (u okvirima prava i instrumenata kojim raspolažu) nastojalo stvoriti općeg krivca za rat. (Rat je složenija pojava nego li se pretpostavlja.)

Obrazloženje oslobađajuće presude (Hrvata, Šešelji su Hrvati iz Ravnog - zaselak Mareva Ljut) podrazumijeva obraćanje pozornosti na nesavršenost (time i nemogućnost pravičnosti) takvog prava.
Obrazloženje suca o nepostojanju čvrstih dokaza o umiješanosti Šešelja u procese ratnog zločina (koje sankcionira ICTY; jer je ICTY manje slučajeve ratnih zločina prepusti nacionalnim sudovima) nije oslobodio Šešelja krivnje od počinjenja ratnih zločina, već samo onih ratnih zločina za koje ga je optužilo tužilaštvo.

Sagledavanje prava i pravde, posebno u okvirima ratnog prava, i nemogućnost zadovoljavanja pravde takvim pravom posebno nas mora usredotočiti na drugu važnu pojavu koja je pospješila nepravdu: jugoslavenstvo i komunizam-titoizam (koji su iskoristili sve propuste ratnog prava za potpomaganje nekažnjenog širenja Srbije i Srba (posrbljavanjem).
Šešelj je Hrvat, srpsko-četnički zločinac, poturica koji je sanjao teritorijalna osvajanja (klanjima), mrzitelj muslimanstva i katoličanstva ... ali ICTY to nije prepoznao (i označio ga kao pokretač zločinačkog rata; ICTY je u pravu (Šešelj je sitni kriminalac sa pozamašnom kartotekom krvavih zločina ...), sluga zlog).
ICTY je osnovan s namjerom suditi za ratne zločine na određenoj razini (piramida utjecaja), niže razine je prepustilo nacionalnim sudištima. Presuda ICTY-a Šešelju označava ga kao manje značajnog (jer tužiteljstvo nije dokazalo njegovu upletenost u stvarne procese pokretanja vala rata i kršenja ratnog prava). Time je najvećim krivcima za kršenje ratnog prava poručio kako se neće sakriti iz Šešelja (kojeg nisu proglasili nevinim, već su donijeli oslobađajuću presudu jer nema nedvojbenih dokaza o njegovoj upletenosti u ratne zločine na nivou zbog kojih je osnovan ICTY). Šešelj je oslobođen zbog nedostatka dokaza, ali nije proglašen nevinim. U protivnom bi presuda glasila oslobađajuća zbog nepostojanja krivnje.
(Zbog tog moramo više posvetiti pozornosti titoistima-jugoslavenima koji su stvorili okvire nemogućnosti dokazivanja krivnje od zločinačkih marioneta koje su (iako Hrvati) činili/prikrivali srbijanske genocide ...)


Od Šešelja su veću štetu počinili razni Mesići, Manolići, Boljkovci, Blaževići, Bakarići, partizanski odredi, partijske organizacije, socijaldemokrati, Pusići, Račani, jugoslavenčine, anacionalisti, ateisti zaogrnuti plaštem prorusko-prosrpske politike posrbljavanja i širenja Srbije.

Oznake: socijalistički zakoni, marskistički koncept, civilizacijske granice, državne granice, ratno pravo, nesavršeno pravo, istinski kreatori ratnog meteža, politika širenja Srbije

Totalitarni antifašizam je nastao prije fašizma

U svjetskim okvirima, prva totalitarna država je Sovjetski savez. Komunizam (boljševička revolucija) je na temelju marksova nauka (tkz. znanstvenog komunizma, marksizma) potakao kapilarnost društva u totalitarnoj namjeri. Poučavali su kako društvo mora upravljati društvom na revolucionarnim osnovama.
Treba nedvosmisleno odgovoriti je li pojava fašizma reakcija na prijeteći komunizam? Treba odgovoriti je li (socijalist) Mussolini odgovor na prijetnju totalitarizma komunizma ili je instrument Staljina zaštititi totalitarni komunizam? Ili je spretni spoj (specijalnog rata) borbe protiv komunizma i borbe za širenje komunizma?
Nedvojbena povijesna tvrdnja službene povijesti navodi Sovjetski savez kao prvu totalitarnu državu, nastanak fašističke Italije nakon nastanka Sovjetskog saveza, Mussolini-ja kao socijalistu pa osnivača fašizma, vjerovanje i podršku razvijenih država (popustljivost i prema Mussolini-ju i prema Hitleru kao brani od crvene opasnosti), iscrpljivanje boljševika u sukobu s Nijemcima, opstanak Sovjetskog saveza i širenje komunizma (totalitarizma) na nerazvijene europske države, ...
Pojava Mussolini-ja (i kasnije Hitlera) mogla je izazvati i prvotnu reakciju saveznika (preventivno). U tom svjetlu predbacivanje malobrojnim i industrijski nerazvijenim narodima nedostatak javnog antifašizma je začuđujući. Unatoč mogućnosti kontrole Nijemačke, dozvolili su da se razmaše ratni stroj (kojeg je trebalo zaustavljati u svjetskom ratu). UN je pojavu fašizma/nacizma označio kao borbu protiv kolonijalizma (u ime novog kolonijalizma) ...
Je li moguće da je prvotna podrška fašizmu, a kasnije komunizmu politička odluka razvijenih (u širenju nepoticajnog totalitarizma, s namjerom zaustaviti razvoj malih naroda)?


U domaćim okvirima treba odgovoriti na pitanja koja su od važnosti za smisao fašizma i antifašizma na ovim prostorima.
Kako je imperijalizam (danas korporativizam) bitna odrednica fašizama, U Hrvatskoj niti u prošlom stoljeću, niti danas nitko/ništa ne može biti karakteriziran kao fašist ili fašistički.
Treba odgovoriti na pitanja:
Tko je u Hrvatskoj bio antifašist (ili koji je pokret bio antifašistički)?,
Protiv koga (sve) su antifašisti djelovali?,
Je li društvo bilo dužno objedinjeno suprotstavljati se fašizmu? ,
Postoji li datum do kojeg su se antifašističke snage bile dužne (udružene ili zasebno) otvoreno usprotiviti fašizmu?,
Je li ondašnje ratno pravo dopuštalo odmazde nad civilima za oružano djelovanje (ili sabotaže) nakon potpisivanja kapitulacije?

Je li Hrvatska bila dužna 1941.g. podići antifašistički ustanak s komunističkom partijom, a ako nije zašto?
Ako nije bila dužna podizati antifašistički ustanak 1941.g. jesu li ikad dobila prigodu iskazati svoj antifašizam, ili je (nepripadajući) monopol antifašističkih snaga preuzela komunistička partija?

Po dogovoru Churchilla i Stalina, u antifašističke snage su ubrojeni i političari koji nisu surađivali s fašistima/nacistima. Post ratna Jugoslavija je bila dužna organizirati demokratske izbore. Država se zvala Demokratska federativna Jugoslavija. Zapadni antifašisti nisu priznavali monopol komunističkoj partiji na antifašizam.

Na prvim poratnim izborima sudjelovao je Narodni front (od nekomunista Šubašić (HSS), Grol (DS) ...).

Poratnim prevratom (protivno tvrdnjama komunista, koji su tvrdili kako su u ratu proveli revoluciju i pobijedili (što je bilo zabranjeno međunarodnim ratnim pravom)) 1946. g. Jugoslavija postaje "socijalistička".
Pokolj na Bleiburškom polju i Križnom putu, komunisti-partizani-orjunaši-četnici su izveli kako bi pripremili "demokratske" izbore na kojima će "demokratski" pobijediti komunistička boljševička (socijalistička) partija. Pokolj i progon je bio stravičan i brojan. Uz te pobijene i protjerane, komunisti nikad ne bi na izborima pobijedili. Antifašizam je služio nametanju izvornog (boljševičkog) totalitarizma.
Priklonimo li se pogledima o fašizmu kao reakciji i brani boljševizmu, zaključujemo kako je anti anti fašizam jedini ispravan ... jer se bori protiv totalitarizma.
Paradoksalno, antifašizam (kao izraz borbe za održanjem totalitarnog boljševizma) je nastao prije fašizma.

Oznake: totalitarizam, Sovjetski savez, boljševizam, Mussolini, Fašizam, nacizam, uspon fašizama, imperijalizam, ratno pravo, ideološka podjela i antifašizam, monopol, iskrivljavanje povijesti, komunistički totalitarizam, rat i poraće, zločini s namjerom uspostaviti socijalizam

Bleiburg

Stradanje Hrvata na Bleiburškom polju je vezano za komunističku (boljševičku) krvoločnu naviku društvenih promjena pokoljem.
Opravdanje ne postoji, ratno pravo je nepobitno.

Boljševička orjunaško-srpska vojska je povrijedila ratno pravo. Namjerno. (Što upućuje na nevinost žrtava.)
Tito i titoisti će biti zapamćeni kao zločinci s nakanom.

Danas osporavati žrtve Bleiburga odražava maloumnost (svojstvenu titoistima). Titovu svitu krasi bezprizornost i pomanjkanje uma. Zbog toga im je potreban državni monopol (nesposobni su živjeti u društvu sloboda).
Moraš biti bolestan graditi život na porobljavanju drugih i na korištenju njihova rada bez naknade.

Arhajski odnos prema vlasti (prisvajanje vlasti po nepripadajućoj osnovi) negacija je demokracije, a zagovornici negacije zločina na Bleiburškom polju su željni vlasti (koja im ne pripada). Njihova je poruka jednaka onoj koju su poslali zločinci s Bleiburškog polja, spremni su za nepripadajuću vlast prozivati, kriminalizirati i pogubiti. Bleiburg je simbol (zločina i zločinačkih razloga pokolja). Simbol je hrvatske naivnosti i krvoloka koji su živjeli među nama.
Upamtite, znamo vas!

Oznake: bleiburški pokolj, ratno pravo, civiliziran postupak, zločin s nakanom, državni monopol, porobljavanje i pljačkanje, arhajski odnos prema vlasti, nepripadajuća vlast, simbol zločina