Hrvatska uber adz (čitaj: Hrvatska će preživjeti glupane)

HDZ ima ministra prava koji kaže kako ne može predvidjeti ishod presude bosansko-hercegovačkim Hrvatima u žalbenom postupku u Haagu.

Kad bi mogao ponijeti vreću novaca svaki mjesec u ime plaće, ne bi se žalio.


Znači li to da Hrvatska plaća ministarsku plaću (ne)čovjeku koji nam sutra ne bi znao reći u slučaju novog rata imamo li pravo ili bi se upustili u pothvat koji će biti karakteriziran kao ratni zločinački pothvat?

Nesposobnost ministra, bivše ministrice, sveučilišnog profesora prava sagledati činjenice u slučaju šestorke poraz je nacionalnog i civilizacijskog dosega.
Sud može što hoće (na svoju čast ili svoju sramotu).
Ali ministar mora znati kada je rat pravedan, obrambeni. Treba znati kad je rat dozvoljen.


Hrvatska je bila, jest i biti će iznad HDZa, Hrvatska je odavno nadživjela HDZ. Samo ga još nije ukopala u duboku jamu ...
S HDZom Hrvatska nema što očekivati. Vrijeme je za novi politički iskorak.
Sposobni i vrijedni moraju preuzeti sudbinu Hrvatske i zajedno s narodom reformirati državu u modernu državu blagostanja.

Hrvatska će preživjeti glupane, još jednom.

Oznake: adz, ministar prava, ICTY, žalbeni postupak, ratno pravo, pravedni rat, dozvoljeni rat, novi politički iskorak, spsobni, vrijedni, budućnost

Osnove Domovinskog rata, Hrvatska se ratom služila samo u obrani od agresije

Promjene u Europi, pad Berlinskog zida i iščezavanje hladnoratovskih barijera, iziskivalo je rušenje totalitarnih sustava okupljenih oko sovjetskog oružja, sovjetske doktrine, sovjetske diplomacije, sovjetskih tajnih službi.
U svim europskim komunističkim-socijalističkim državama su vladale diktature oslonjene na brutalnost državnih aparata.
Neuvjerljive teze o socijalizmu s ljudskim licem i mekšem socijalizmu su modifikacije diktatura s utjecajnim totalitarnim državnim aparatom.

Nametanje teze o nacionalističkom karakteru Domovinskog rata, oslonjene na tezu o ratu protiv Srba i Srbije, iako djelomično istinita, potpuno iskrivljuje istinu o tom ratu.

Hrvati su (i ne samo oni) nametnutoj agresiji JNA, srpskih paravojski odgovorili obrambenim i pravednim ratom, kojeg su Srbija i Srbi nastavili s ciljem ostvarenja Velike Srbije. Ratom za humanost, suverenitet, neovisnost i promjenu društvenog sustava.
Višeslojnost rata nije ugrožena medijskim pojednostavljivanjem.


Ciljevi nametnutoga rata su ciljevi koje je Hrvatska mogla ostvariti samo ratom (obrana, zaustavljanje agresije), ali i ciljevi koje je Hrvatska ostvarivala u ratu (bez rata) (teritorijalno oslobođenje, nacionalno oslobođenje, samostalnost, suverenitet, promjena društvenog poretka).

Poslije Tuđmanove smrti, Domovinski rat je pojednostavljen na teritorijalno oslobađanje i uspostavi hrvatske države (iako to nije bio cilj rata). Čak ni teritorijalno oslobađanje nije bio cilj rata (u prilog tezi je mirna reintegracija Zapadne Slavonije i Srijema).
Rat je isključivi cilj imao suprotstavljanje agresiji. Zbog toga je to obrambeni rat. I pravedni.


Složenost društvenih procesa bitno utječe na njihovo poimanje i nadograđivanje. Zbog toga je ustrajavanje na procesima izgradnje i korištenja suvereniteta , neovisnosti (koju smo zamijenili članstvom u EU) i promjenu društvenog sustava (čiju promjenu su uzurpatorski zaustavili titoisti i orjunaši).

Domovinski rat nije svrha sam sebi. Sve nevine žrtve i ogroman napor nemaju smisla ako Hrvatska ne postigne boljitak (humanije društvo), koje može ostvariti jedino punim suverenitetom i promjenom totalitarnog socijalističko-komunističkog sustava.

Nužnost mirnodopske pobjede nad reakcionarnim snagama (slugama i đacima propaloga sustava) zahtijeva 2 000 000 biračkih glasova objedinjenih oko zajedničkih ciljeva koje dugujemo ostvariti za naše dobro i dobro djece naše djece.
Hrvatska se mora objediniti i svrgnuti vlast i vladu/vlade koje bezdušno iscrpljuju hrvatski puk.

Zavaravanje političkih struktura koje su nametale okupaciju, ropstvo, ukidanje suvereniteta, totalitarizam, diktaturu kako su abolirani politikom pomirbe Hrvatsku stavlja pred odlučnu potrebu provedbe nacionalnih ciljeva prozivanjem takvih za sva zlodjela koja su radili ili rade.

Današnji problemi Hrvatske je izgubljeno vrijeme na povratku totalitarizma, titoizma, socijalizma, gubitak suvereniteta ... jer su poražene snage izgubljeni rat iskoristile za zaustavljanje svih procesa koji se inače ostvaruju bez rata.
Paradoks složenosti društva. Znali su kako su oni koji su sposobni iznijeti teret rata, sposobni obaviti i mirnodopske zadaće. Zgog toga su ih zaustavili progonima (koje i ova vlada nastoji provoditi).
Vrijeme je za ostvarenje ciljeva.

Plenkovićeva podmetanja HOSu su podmetanja svima nama, evo zašto

Hrvatska je imala jedini ratni cilj (majku vam četničku, pored svih državnih arhiva, državnih odvjetnika) suprotstaviti se agresiji.
Upamtite (za sve sudske procese i sve arbitraže)(za sve propagandne akcije), Hrvatska se ratom služila samo u obrani od agresije.

HOSovi zaglavnici su u pregovorima istrčali tvrdnjama kako je sada ZA dom spremni legaliziran. To bi značilo kako je politička odluka o legalizaciji tog pozdrava bitna. Zaboravljaju kako je Za dom spremni slogan koji su koristili u pravednom ratu (obrani od agresije, i u nikakve druge svrhe). Prihvaćen od naroda, s ratnom uporabom legaliziran je činjenično. Nije mu potreban politička odluka, koja se može i promjeniti.
Time su HOSovi pregovarači o ploči U Jasenovcu i pozdravu Za dom spremni pokazali kako su nedorasli zadatku.

Ujedno, agresija JNA, pa srpske paravojske je imala zadaću zaustaviti korjenite promjene hrvatskog društva (oslobađanje od srpske okupacije, raskidanje s Jugoslavijama, odbacivanje komunizma-socijalizma).
Time je rat simbol velike odlučnosti u biranju novog puta koji bi se gradio korištenjem punog suvereniteta.
Plenković (orjunaški mućak) koristi (oronuli i truli) HDZ u prikrivanju pozadine malobrojnih ali ustrajnih komunjara-orjunaša koji nezrelošću petorice HOSovih zastupnika žele osigurati legitimitet političkog djelovanja (rovarenja) protiv Hrvatske.
Time je problem ploče u Jasenovcu i Za dom spremni postao problem svih nas (što nedobudna vladajuća trulež nije željela).

HOS, Domovinski rat, branitelji nisu samoglavi politički avanturisti. Sudjelovali su u obrambenom i pravednom ratu samo s jednim ciljem - humanim - zaustaviti agresiju.
Nemate pravo niti ćete uspjeti politički licitirati (na što je HOSova bezglava petorka pristala) s temeljnim vrijednostima humanog društva. Samo zato jer ste gadovi koji su humanost u ratu zamijenili ne čovječnošću u miru (otimajući braniteljima zasluge).
Bez rata smo mogli i možemo izgraditi društvo u kojem za vas nema mjesta u političkim foteljama.
Odlazite. 2 000 000 birača će preuzeti sudbinu ovog naroda u svoje ruke i prekinuti stoljetno orjunaško divljanje.



HOS, Jarmina

Oznake: Berlinski zid, totalitarizam, sovjetska doktrina, diktature. policijske države, domovinski rat, karakter rata, ciljevi rata, obrambeni rat, pravedni rat, društveni procesi složenost procesa, 2000000 glasova, poražene politike i ideologije, progon branitelja, društveni paradoks, politička odlulka, činjenična legalnost, otimanje zasluga braniteljima

Fašizam je socijalistički tip društva

Ima li fašizma u Hrvatskoj?


Socijalizam ima više oblika. Jadan od tipova je internacionalni tip. Nacionalni tip socijalizma (npr. fašizam, nacizam) se razlikuje po reduciranju na nacionalnost, ali ne i teritorijalnost (pripadajućoj naciji). Hrvatski socijalizam se (nakon jugo-fašizma (socijalizma), koji je ima obilježja i internacionalnog i nacionalnog) sveo na nacionalni (uskogrudno jugo-fašističko poimanje ostataka nekadašnjeg hrvatskog kraljevstva).

Osobina izvornog (italijanskog) fašizma (Mussolini je socijalist, pobornik Marxa) je agresivnost koju su članovi pokreta iskazivali u svakodnevnom životu. Slučaj s njemačkim nacistima je bio još okrutniji (nasilje u prednacističkoj Njemačkoj je bilo izraženo).
U Hrvatskoj nametati pitanje fašizacije društva (u kojem nema nasilja, reketarenja političkih grupa) izaziva čuđenje. I pojašnjenje.

U predsoscijalističkoj Jugoslaviji terorom su se bavili komunisti (kako me nitko ne bi prozivao, politička i programska načela KPJ(kph) su bila revolucionarni i nasilni put nametanja komunizma).
U društvu su pristalice terora i nasilja manjina (ponajčešće ideološki nezreli, porivi njihove nasilnosti su druge prirode). Partija se oslanjala (na polukriminalne) članove društva. Nakon osvajanja vlasti (dolaskom Crvene armije) postali su nositelji društvenog života.
Domovinski rat (obrambeni, pravedni rat protiv agresije) potaknut je agresijom jugoslavenske vojske. Političko krilo te krvožderne zločinačke armije je ostalo netaknuto (i nazivaju se sdp).
Floskula o velikosrpskom projektu (koji je jna stavila kao paravan za svoja zločinačka razaranja Hrvatske, BiH)(vojni vrh, Milošević i oružje kojim je agresija izvršena nisu četnici, niti četnički).
Partija (nekad komunistička)(pa Savez komunista)(danas socijaldemokratska partija) je regrutirala sve terorističke kadrove (kojima ideologija nije primarna). Njihovo nasilje ima drukčije ciljeve (osobne i materijalne dobitke).
Svejedno, sdp ili hdz, vladajuća struktura je (neprikladno) regrutirala sve one koji su skloni nasilju (na ulici).
I time (s pozicija vlasti i zlouporabe državnog represivnog aparata) uskratila ikakvu mogućnost fašizacije društva.
Mafija je na vlasti, fašisti u foteljama. Vole za sebe reći kako se bore protiv fašizacije društva.

(Titova praksa društvenog promicanja revolucionarnih kadrova (koji su provodili teror) je poremetilo društvo.)(I izazvalo lavinu kriminalaca u borbi za fotelje.) Rad i vrijednost se ne cijene, zbog takve vlasti "fašizam" stalno kuca na vrata. A fašisti su kmetovi koje treba popljačkati. Svakodnevna politika obmanjivanja. (Za fašizam je potrebna pojava korporativizma (kojeg u Hrvatskoj nema)).)

A ja na ulici (nezaposlen, promrzao, gladan) ne otimam. I nikad nisam otimao. Nikad nisam bio fašist.
Za fašizaciju je potrebno malo više od režiranih predstava (paradiranja, svastika, uniformi, ...). Malo više opravdanog straha. I socijalizam (kojem se Hrvati protive).
(Strepite!)

Oznake: socijalizam, Fašizam, internacionalni tip, nacionali tip, agresivnost, predsocijalistička jugoslavija, teror, porivi, obrambeni, pravedni rat, domovinski rat, političko krilo, podrijetlo oružja za agresiju, regrutacija kadrova, nemogućnost fašizacije, etabliranje terora

U Saboru je službeni jezik hrvatski, ali i obaveza prethodno misliti na hrvatskom

Moralna superiornost (jednog jadnog jugoslavenskog (kvazi)ljevičara/jezičara)


Obilježavati Međunarodni dan Holokausta u Sabornici spominjanjem HOS-ovih ploča u Jasenovcu nema zadaću osporavati spomen obilježje na nedužne hrvatske žrtve srpsko-jugoslavenske agresije, već osporavanje hrvatske države (u čijoj su obrani dragovoljci HOS-a, u pravednom i obrambenom ratu, izgubili živote).
Osporavati znakovlje i izričaj (kao da su riječi i grbovi ubijali) proširenje je djelokruga krivično-zločinačkog djelovanja (na sve hrvatsko) i postavljanja prava na naciju i državu u taj (zločinački) kontekst u svim vremenima. Iako je kontekst stradanja HOS-ovaca kazneno i moralno neupitan. Optužujući.
Nametanjem moralne superiornosti ima zadaću otkloniti sve sumnje u agresorsku zločinačku narav. I to sve u Sabornici (koja je korištena i za trajanja NDH). Bleso, nećeš dugo frfljati ...

Ma*munu nitko nije osporio (jadne) teze, nitko ga nije uputio kako je u Saboru službeni jezik Hrvatski, ali prije ikakvog izjašnjavanja obavezan je misliti na hrvatskom, pa tek onda pričati hrvatski.

Oznake: Dan Holokausta, HOS, ploče, agresija, pravedni rat, žrtve agresije, proširenje djelokruga zločinačkog djelovanja, nametanje moralne superiornosti, službeni jezik

Tri stupa vlasti (srama)

Polemike o ratnoj dokumentaciji poprimaju oblik popratnoga značenja. Dokumenti svjedoče, ali interpretacija postojanja dokumenata svjedoči dodatno.


Hrvatska (ZNG, HV, HD, HOS) i BiH - HZHB (HVO) su vodile obrambeni, pravedni rat, rat protiv agresije.
Obrambeni rat ne znači i rat protiv agresije, pravedni rat ne znači i rat protiv agresije. Rat protiv agresije označava borbu protiv nekoga tko je namjeravao ratom trajno osvojiti teritorij koji mu ne pripada.
Sva dokumentacija koja se odnosi na takav rat ne može biti instrument optužbi za ratne zločine po osnovi zločinačkog udruživanja.
Sagledavanjem naravi tog rata (što u dokumentima ne piše izravno), mogu se koristiti dokumenti koji djelomično (ne ukazuju na bitnu odrednicu, narav rata) svjedoče o tom ratu.

Složenost rata (federalni ustroj koji je bio naklonjen srpstvu) i vremenski različiti početci rata u republikama doveo je do konfuznog stanja (ignorancije Bošnjaka, agresivnosti Srba i grozničave obrambene reakcije Hrvata u BiH) agresije na RH s teritorija BiH.
Zanemarivanje vlasti (ma tko danas predstavljao vlast BiH) o agresiji na RH s područja BiH i u ratnom i u poratnom vremenu stvara zabludu te iste vlasti kako ima instrumente progona na osnovu političkih dogovora (međunarodna zajednica, RH, entiteti u BiH) s uvriježenom tvrdnjom o potrebi procesuiranbja ratnih zločina.
Niste vi sposobni shvatiti da je agresivni rat (zabranjen) ratni zločin i jedino su zločinački organizirani oni koji su vodili takav rat.
Relativiziranje žrtve i agresora je politika a ne kažnjavanje ratnih zločina.
RH je dužna problem predstaviti Ujedinjenim Narodima, pozvati se na već donešenu rezoluciju kojom se BiH i Srbija proglašavaju nesposobnim procesuirati ratne zločine. Istom rezolucijom se uspostavlja privremenei sud (ICTY) koji Republiku Hrvatsku stavlja u drugi kontekst (jer je predlagala i glasovala (podupirala) osnivanje tog suda).
Vremena (zlouporabe pravosuđa) se nisu promjenila. Državni sudovi RS i RBiH nisu sposobni objektivno (bez politiziranja) sagledati probleme ratnih zločina.
To treba iznova javno obznaniti, i poduzeti pravne korajke u okviru institucija međunarodne zajednice.
Popuštati državama koje žele pristupiti u EU bez dostignuća pravnih standarada (Hrvatska je morala isporučiti nedužne generale kako bi pokazala taj standard) i dozvoliti članstvo u EU na (opet) hrvatsku štetu (progon hrvatskih generala i branitelja) jasno ukazuje na položaj Hrvatske.

Vrijeme je za hrvatsku revoluciju (smjenu i progon svih politikanata, plenkovića, šeksa, granića, bandića, jandrokovića, pusićke, milanovića, cijelog sdpa, cijelog hnsa, idsa, manolića, pola hrta, hvaca, ministara i ministarki, policije, pravosuđa, ustavnog i vrhovnog suda, uhljeba, partijskih vojnika, ...).

Hrvatska je dužna izvršiti smjenu sva tri stupa vlasti (izvršnu, zakonodavnu i sudbenu vlast).

Vinkovci (??), ratni zločin (dokumentiran slikom)

Oznake: ratna dokumentacija, svjedočenje, dodatno svjedočanstvo, RH, HZHB, obrambeni rat, pravedni rat, rat protiv agresije, agresivni rat, zloćinačko udruživanje, složenost rata, ratišta, procesuiranje ratnih zločina, rezolucija Una, ICTY, prostupi EU, pravni standard, RS, Bih, tri stupa vlasti, hrvatska revolucija

Zašto je Hrvatska dobila rat, a izgubila iza rata ...

Domovinski rat (za slobodu), pravedni i obrambeni rat, rat protiv agresije i agresora je hrvatski domoljubni napor u očuvanju hrvatskih vrijednosti.
Agresija na RH je rat drugih (dimenzija i vrijednosti) protiv RH. Agresija je bila spremana i podrazumijeva specijalni rat (prije oružane agresije)(proveden), oružanu agresiju (provedena) i specijalni rat iza oružane agresije (djelomično proveden, u promijenjenim okolnostima gubitka rata).
Imali su pripremljene sve poluge (i kadrove) prikrivanja agresije i osude pravedne borbe hrvatskog naroda. Bili su spremni za vrijeme poslije rata ... (što je dokaz pripremanja agresije)(zaista, kako se oni bolje snalaze 25 godina kao poražena ideologija (koja i danas podupire agresore) nego Hrvati koji su pobjednici u ratu koji im je nametnut ...?).
Hrvatska nije bila spremna za rat, podjednako nije bila spremna za vrijeme poslije rata.

To se svakodnevno vidi u vremenu koje je uslijedilo po okončanju agresije. Razjedinjenost, nepostojanje službi, nepostojanje kadrova, nepostojanje strategija, nepostojanje politika, nepostojanje institucija koje bi branile Ustav i ustavne vrijednosti.
Neprovedbe lustracije (nošena na krilima politike pomirbe) dobrano je pripomogla specijalnom ratu iza agresije.

Hrvatsko društvo nije sposobno artikulirati i braniti temeljne vrijednosti Domovinskog rata.

U obrani politike pomirbe (koja je sputavala provedbu lustracije, pružajući ruku protivnicima državne samostalnosti i hrvatskog puta) treba istaknuti kako je ta politika polučila izuzetne rezultate. Omogućila je širim slojevima puka nesmetan otklon od jugoslavenstva, socijalizma, komunizma, titoizma, totalitarizma, jednoumlja. Suočavanje s istinom i katarza svih koji su bili sposobni prihvatiti pomirbu kao čin uključivanja u društvo sloboda.
Politička praksa (vanjskih političkih faktora) upravljanja političkim procesima financiranjem agenata (na visokim državnim funkcijama) nije strana niti jednoj maloj državi. Hrvatskoj nije strana ponajviše jer je specijalnim ratom pripremljena politika i kadar koji će prikriti agresiju na RH.
Ratni napor u suprotstavljanju oružanoj agresiji nije dostatan za okončanje rata i pobjedu. Pobjeda u specijalnom ratu koji je nastupio po završetku ratnih operacija je kraj rata (za Hrvatsku).
Rezultate Domovinskog rata Hrvatska mora osigurati demokracijom, razvlastivši udbo-orjunaški titoistički paket koji je trebao poslije poraza hrvatskih snaga služiti krvavoj pacifikaciji pokrajine srpske hrvatske.
Ne zavaravajte se politikanstvom orjunaša, oni su razastrti na utjecajna mjesta ... Lustrirati ih znači pobijediti sile zla.

Oznake: domovinski rat, pravedni rat, obrambeni rat, agresivni rat, specijalni rat, hrvatsko društvo i obrana temeljnih vrijednosti, lustracija i politika pomirbe, društvena katarza, politikanststvo orjunaša