08

nedjelja

listopad

2017

Hrvatski (orjunaški) paradoks



Odgovor na tezu građanskog rata je novi građanski rat


Teza o građanskom ratu ponukala me je na rasčlambu posljedica a ne uzroka rata.

(Uzroci mogu uputiti na karakter rata, ali ne i dokazati tvrdnju.)
Posljedice rata su vjerodostojne u izricanju karaktera svakog rata.

Nakon ratnih napora nije lako sakrite motive rata.
U Hrvatskoj je rat (sam tijek rata) uistinu ukazivao na namjeru pretvaranja rat u građanski.
Titova ergela je vladala službama, diplomacijom, vojskom, zakonodavstvom, sudstvom, ... titoisti.
Uistinu je hrvatska politička elita (u vrijeme jugoslavije zavučeni u srpske stražnjice) bila u građanskom ratu.
(Hrvati, željni nacionalne slobode, (jedini) su sudjelovali u međunarodnom sukobu (nakon proglašenja i priznanja Republike Hrvatske, a 8. listopada 1991.g. je proglašen datum nakon kojeg je u Hrvatskoj trajao međunarodni sukob (op. UN)).
Te snage (jedine su sudjelovale u borbama) nemaju vlast, nisu nositelji državnih funkcija, nisu uspostavile diplomaciju, sudstvo, zakonodavstvo, kulturu, sport.
Nisu pobijedile u ratu, samo su pomogle hrvatskim orjunašima u obračuni s militantnim srbima i velikosrpskom JNA. Bili su komponenta u građanskom ratu.

Žalosno, anemični orjunaš paradira Markovim trgom i priča o univerzalnim vrijednostima (nedosegnuti humanizam koji je on "iz prve" ostvario), čime podupire tezu o građanskom ratu. Nije promijenjena narav državne vlasti, samo je struja titoista ostvarila vlastite ambicije (uz pomoć naivnih poraziti ideološki istovjetne političke snage) i produžiti titoizam.

Sramotno. Hrvatska je nesposobna izići iz zagrljaja orjunaške, titoističke, amoralne pljačkaške prevarantske rulje (Račan, Mesić, Kosor, Josipović, Milanović, Plenković, Granić, Šeks, ...).
Orjuna. Titoisti. Građanski rat.

Mi svoj rat tek trebamo započeti. Neka bude što prije. (Zavaravamo se ako svojim viđenjem rata pomažemo titostima u nastavku okupacije Hrvatske i Hrvata.)

JNA - djelovanje 1991.


Oznake: teza, građanski rat, uzroci, posljedice rata, karakter rata, titova ergela, titoisti, srpske stražnjice, Hrvati željni nacionalne slobode, anemični orjunaš, rat za Hrvatsku

09

subota

rujan

2017

Osnove Domovinskog rata, Hrvatska se ratom služila samo u obrani od agresije



Promjene u Europi, pad Berlinskog zida i iščezavanje hladnoratovskih barijera, iziskivalo je rušenje totalitarnih sustava okupljenih oko sovjetskog oružja, sovjetske doktrine, sovjetske diplomacije, sovjetskih tajnih službi.
U svim europskim komunističkim-socijalističkim državama su vladale diktature oslonjene na brutalnost državnih aparata.
Neuvjerljive teze o socijalizmu s ljudskim licem i mekšem socijalizmu su modifikacije diktatura s utjecajnim totalitarnim državnim aparatom.

Nametanje teze o nacionalističkom karakteru Domovinskog rata, oslonjene na tezu o ratu protiv Srba i Srbije, iako djelomično istinita, potpuno iskrivljuje istinu o tom ratu.

Hrvati su (i ne samo oni) nametnutoj agresiji JNA, srpskih paravojski odgovorili obrambenim i pravednim ratom, kojeg su Srbija i Srbi nastavili s ciljem ostvarenja Velike Srbije. Ratom za humanost, suverenitet, neovisnost i promjenu društvenog sustava.
Višeslojnost rata nije ugrožena medijskim pojednostavljivanjem.


Ciljevi nametnutoga rata su ciljevi koje je Hrvatska mogla ostvariti samo ratom (obrana, zaustavljanje agresije), ali i ciljevi koje je Hrvatska ostvarivala u ratu (bez rata) (teritorijalno oslobođenje, nacionalno oslobođenje, samostalnost, suverenitet, promjena društvenog poretka).

Poslije Tuđmanove smrti, Domovinski rat je pojednostavljen na teritorijalno oslobađanje i uspostavi hrvatske države (iako to nije bio cilj rata). Čak ni teritorijalno oslobađanje nije bio cilj rata (u prilog tezi je mirna reintegracija Zapadne Slavonije i Srijema).
Rat je isključivi cilj imao suprotstavljanje agresiji. Zbog toga je to obrambeni rat. I pravedni.


Složenost društvenih procesa bitno utječe na njihovo poimanje i nadograđivanje. Zbog toga je ustrajavanje na procesima izgradnje i korištenja suvereniteta , neovisnosti (koju smo zamijenili članstvom u EU) i promjenu društvenog sustava (čiju promjenu su uzurpatorski zaustavili titoisti i orjunaši).

Domovinski rat nije svrha sam sebi. Sve nevine žrtve i ogroman napor nemaju smisla ako Hrvatska ne postigne boljitak (humanije društvo), koje može ostvariti jedino punim suverenitetom i promjenom totalitarnog socijalističko-komunističkog sustava.

Nužnost mirnodopske pobjede nad reakcionarnim snagama (slugama i đacima propaloga sustava) zahtijeva 2 000 000 biračkih glasova objedinjenih oko zajedničkih ciljeva koje dugujemo ostvariti za naše dobro i dobro djece naše djece.
Hrvatska se mora objediniti i svrgnuti vlast i vladu/vlade koje bezdušno iscrpljuju hrvatski puk.

Zavaravanje političkih struktura koje su nametale okupaciju, ropstvo, ukidanje suvereniteta, totalitarizam, diktaturu kako su abolirani politikom pomirbe Hrvatsku stavlja pred odlučnu potrebu provedbe nacionalnih ciljeva prozivanjem takvih za sva zlodjela koja su radili ili rade.

Današnji problemi Hrvatske je izgubljeno vrijeme na povratku totalitarizma, titoizma, socijalizma, gubitak suvereniteta ... jer su poražene snage izgubljeni rat iskoristile za zaustavljanje svih procesa koji se inače ostvaruju bez rata.
Paradoks složenosti društva. Znali su kako su oni koji su sposobni iznijeti teret rata, sposobni obaviti i mirnodopske zadaće. Zgog toga su ih zaustavili progonima (koje i ova vlada nastoji provoditi).
Vrijeme je za ostvarenje ciljeva.




Plenkovićeva podmetanja HOSu su podmetanja svima nama, evo zašto

Hrvatska je imala jedini ratni cilj (majku vam četničku, pored svih državnih arhiva, državnih odvjetnika) suprotstaviti se agresiji.
Upamtite (za sve sudske procese i sve arbitraže)(za sve propagandne akcije), Hrvatska se ratom služila samo u obrani od agresije.

HOSovi zaglavnici su u pregovorima istrčali tvrdnjama kako je sada ZA dom spremni legaliziran. To bi značilo kako je politička odluka o legalizaciji tog pozdrava bitna. Zaboravljaju kako je Za dom spremni slogan koji su koristili u pravednom ratu (obrani od agresije, i u nikakve druge svrhe). Prihvaćen od naroda, s ratnom uporabom legaliziran je činjenično. Nije mu potreban politička odluka, koja se može i promjeniti.
Time su HOSovi pregovarači o ploči U Jasenovcu i pozdravu Za dom spremni pokazali kako su nedorasli zadatku.

Ujedno, agresija JNA, pa srpske paravojske je imala zadaću zaustaviti korjenite promjene hrvatskog društva (oslobađanje od srpske okupacije, raskidanje s Jugoslavijama, odbacivanje komunizma-socijalizma).
Time je rat simbol velike odlučnosti u biranju novog puta koji bi se gradio korištenjem punog suvereniteta.
Plenković (orjunaški mućak) koristi (oronuli i truli) HDZ u prikrivanju pozadine malobrojnih ali ustrajnih komunjara-orjunaša koji nezrelošću petorice HOSovih zastupnika žele osigurati legitimitet političkog djelovanja (rovarenja) protiv Hrvatske.
Time je problem ploče u Jasenovcu i Za dom spremni postao problem svih nas (što nedobudna vladajuća trulež nije željela).

HOS, Domovinski rat, branitelji nisu samoglavi politički avanturisti. Sudjelovali su u obrambenom i pravednom ratu samo s jednim ciljem - humanim - zaustaviti agresiju.
Nemate pravo niti ćete uspjeti politički licitirati (na što je HOSova bezglava petorka pristala) s temeljnim vrijednostima humanog društva. Samo zato jer ste gadovi koji su humanost u ratu zamijenili ne čovječnošću u miru (otimajući braniteljima zasluge).
Bez rata smo mogli i možemo izgraditi društvo u kojem za vas nema mjesta u političkim foteljama.
Odlazite. 2 000 000 birača će preuzeti sudbinu ovog naroda u svoje ruke i prekinuti stoljetno orjunaško divljanje.



HOS, Jarmina

Oznake: Berlinski zid, totalitarizam, sovjetska doktrina, diktature. policijske države, domovinski rat, karakter rata, ciljevi rata, obrambeni rat, pravedni rat, društveni procesi složenost procesa, 2000000 glasova, poražene politike i ideologije, progon branitelja, društveni paradoks, politička odlulka, činjenična legalnost, otimanje zasluga braniteljima