Zdravstveno (i mirovinsko)

Hitna (nadoplata)

Do sada su doktori na hitnom izvršili pregled, donijeli odluku i nisu pružali pacijentu mogućnost daljnje pretrage uz plaćanje ... nitko ne gubi, oni što dođu s novcima dobivaju (novu mogućnost).
Normalno, partija to nije tako pojasnila (i pojedinci imaju problema)(s razmišljanjem)(partije).

Dopunsko (poskupljenje)

Poskupljenje dopunskog zdravstvenog poskupljenja proističe iz nastalih gubitaka u zdravstvenom sustavu. Te gubitke stvaraju pacijenti, zdravstveni radnici, političari. Zdravstveni radnici kradu (tko krade), i dok ih sudski ne eliminirate ti će gubici biti prisutni. Političari namještaju podobne kadrove na upravljačka mjesta (koji kradu ili/i toleriraju krađe), zapošljavaju po stranačkom ključu (prekobrojne, a ne potrebne radnike).
Kako se pacijenti (platiše tog sustava) nikad nisu bunili protiv kriminala i političke podobnosti, red je da nadoknade nastale troškove.

Porast participacije pri korištenju zdravstvenih usluga

Svojedobno je participacija (pri korištenju zdravstvenih usluga) uvedena jer je u predpristupnim pregovorima s EU zakonom smanjeno obavezno zdravstveno osiguranje. Nitko nije primjetio kako je participacija proizvela pravedniju raspodjelu tereta liječenja. Ujedno je pridonijela (nedostatno) osiguranicima veću kontrolu fonda u koji uplaćuju. Povećanje participacije smanjuje gubitke zdravstva i povećava senzibilnost korisnika zdravstvenih usluga za kontrolu rada i troška tog fonda ...

Zdravstveno (osiguranje)

Zdravstveno osiguranje ne smije biti obavezno. Centralizacija sredstava povećava kriminal (kojim zdravstvo obiluje), koruptivnost, pogodovanje i nepravičnost. Vodite računa o svome zdravlju (svojim novcima). (Ne zanima me socijalizam, jugoslavenština i primitivna zajednica (kolektivno upravljanje).)


Mirovinski (fond)

Kad sam bio dijete, u socijalizmu (iako nisam dijete socijalizma), tvrdili su kako bih morao kad odrastem uplaćivati mirovinsko tadašnjim radnicima (jer oni uplaćuju ondašnjim umirovljenicima). Solidarna štednja. Ja sam bio skeptičan. Bio sam za životnu štednju. Kada uplatim nekome novce (a on ih potroši), tko garantira da će meni (kad ostarim) itko uplatiti? (Ostario sam, a nitko mi ne uplaćuje ... dijele stanove sirijcima (koji neće raditi, ponajmanje za mene ... ja sam svoje rekao!))

U socijalizmu su sve stavke poskupljivale, konstantno, samo su ih inflacijom raspodjeljivali na sve (koji su imali novaca)(a oni koji nisu imali novaca ionako su čekali preglede mjesecima ...). Sada (umjesto inflacije) doplaćujemo trošak.

slika je rječita ...

Oznake: nadoplata na odjelu hitne pomoći, prvi pregled besplatan, drugi pregled uz nadoplatu, dopunsko zdravstveno osiguranje, trošak zdravstvene usluge, participacija, pravednija raspodjela troškova, povećana kontrola sustava, zdravstveno osiguranje, centralizacija sredstava, kriminal, korupcija, pogodovanje, nepravičnost, solidarna štednja, životna štednja, mirovinski sustav, sirijci, poskupljivanje, inflacija, rječita slika

Hrvatska , u raljama beskrupuloznih socijalista

Problem Republike Hrvatske je socijalistička (otprije) / socijalna država.
Hrvatska je (po podacima 2.10. 2012.) zapošljava ukupno 229.435 državnih službenika i namještenika ...

Korišteni podaci iz 2012. nemaju kvantitativnu već kvalitativnu vrijednost. Kako bi zaključili što je istinski problem RH moramo podatke raščlaniti na kvalitativnoj razini.
Socijalizam (po ekonomskim zakonitostima, naročito po zakonu ponude i potražnje) smanjuje raspoložive resurse društva, smanjuje investicijske procese, smanjuje opće bogatstvo društva i producira (stvara) sirotinju (socijalne skupine).
Proklamiranjem socijalne države i stvaranjem potrebe za socijalnošću, država stupa u stanje deficita (ostvarenih prihoda i rashoda (i na socijalne mjere)).


Hrvatska ima broj državnih namještenika zaposlenih na mjerama socijalne države (besplatno školstvo, besplatno zdravstvo) nesrazmjeran mogućnostima društva. Pribrojimo li javno objavljene podatke o učešću državnog proračuna u mirovinskim obavezama (2012.g. se radilo o 40%), zaključujemo kako je 500000 umirovljenika zapravo prima socijalnu pomoć a ne mirovinu. Problem mirovinskog fonda utemeljenog na solidarnoj, a ne životnoj štednji (za koga su socijalistički radnici solidarno izdvajali?), je dodatni problem.
U državi s prevelikim socijalnim obavezama, ustrajavati na reformama koje se ne dotiču istinskih razloga državnog proračuna korak je ka potpunom kolapsu (sustava (jednina), sustava (množina), i države).

Jednak problem (u doba socijalizma) je jugoslavenska uprava rješavala s dva modela: modelom stalnih reformi (kojim je izvlačila sredstava od građanstva i radno aktivnog stanovništva) i modelom promjena monetarne politike (inflacijama) (podjednako izvlačeći sredstava od građanstva i radno aktivnog stanovništva).
Danas, 25 godina nakon urušavanja socijalističko-jugoslavenskog sustava, podjednakim mjerama (socijalistički đaci) nastoje prikriti slom socijalne (socijalističke) države i socijaldemokratske vlasti (koja je jednakom upornošću ustrajavala na produciranju potrebe za socijalnim mjerama koje ne može podmiriti, u želji ustoličiti sustav koji je sam sebi nakaradan).


Upravo je (u slaboj privredi) monetarna politika stabilne kune jamstvo prokazivanja i odustanka od socijalističko/socijaldemokratske prakse produciranja socijalno ugroženoga stanovništva (koje bi trebalo demokratski podržavati socijaldemokraciju). U sociologiji je borba protiv siromaštva zasebna disciplina istraživanja i rada.
Onaj tko upravlja državnom blagajnom s gubicima mora odstupiti, a ne mijenjati zakone (i tečaj kune).


Tranzicija (prijelaz) je reforma koja je zablude socijalističke države gasila, i otvarala put istinskoj tvorbi društva.



MOST je predlaganim reformama udaljen od tranzicije upravo zaustavljanjem istinske reforme (i povrataka na produkciju socijalno ugroženih, kojima bi socijaldemokracija bila prihvatljiva). Zapanjujuće!

Oznake: kriza u RH, korijeni krize, državni službenci, broj zaposlenih na socijalnim uslugama, kvalitativna slika, socijalizam, socijalno ugroženo stanovništvo, sociologija siromaštva, monetarna politika, inflacija, stalna reformska nastojanja, tranzicija, politika stvaranja socijalno ugroženih

Tko su (ekonomski) proroci koji prikrivaju (lošu) prošlost i krivu potrošačku naviku

Hrvatska je od uspostave (do danas) izvrgnuta kritikama kako vlastitu privredu uništava.
Uvođenjem kune, postavljena je tvrdnja kako je kuna precijenjena, a pretvorba krivo vođena.
Na temelju tvrdnje o precijenjenosti kune iskazuje se druga tvrdnja, o stimuliranju uvoza (što dodatno uništava domaću proizvodnju).
Sada se pojavljuju i ekonomski teoretičari (valjda vođeni čudnim razlozima) u samom HDZ-u koji ustrajavaju na krivoj monetarnoj politici (HNB-a) ...

Titova industrijalizacija je djelomična (nepotpuna). Iako je titova Jugoslavija spadala u nerazvijene (pa bilo koji pokušaj industrijalizacije ne može proizvesti punu zaposlenost, a Jugoslavija je ustrajavala na punoj zaposlenosti), planove te "industrijalizacije" su kreirali (staljinovi) sovjetski planeri ... Po objavi Rezolucije IB (1948.), ti su inženjeri vraćeni u SSSR, a titova "industrijalizacija" je nastavila po njihovim zacrtanim planovima ... graditi vojnu infrastrukturu.
Planirana privreda je zamišljena kao potpora vojsci (vojna privreda). Takvu aktivnost ne možemo smatrati industrijalizacijom.

Može li se pretvorba Jugoturbine u Karlovcu smatrati pretvorbenom pljačkom? Je li Jugoturbina prodana zbog onog Jugo u imenu ili zbog toga što je proizvodila turbine (i lopatice u tim turbinama) na temelju sovjetskih tablica (potrebnih za proračun lopatica) koje više nisu dobivali (proizvodili su sovjetske turbine)?
Je li Rade Končar prodan zato što je samostalno na svjetskom tržištu ponudio vlastite generatore (ili je unatoč podrijetlu Nikole Tesle (koji je smislio izmjenične generatore i sudjelovao u izgradnji prve električne centrale s izmjeničnim generatorima na Nijagari) industrijskom špijunažom (potplaćivanjem austrijskog inženjera) dobio planove za prvi generator ...)?


Hrvatska je u titovoj Jugoslaviji zapošljavala 1 600 000 radnika, s vrlo malenim brojem umirovljenika. Prvi veliki val umirovljenika je stigao po titovoj smrti.
Tuđmanova Hrvatska zapošljava 1 600 000 radnika, s preko 1 200 000 (titovih) umirovljenika. (Već sam u blogovima ukazivao na razloge (gospodarskog) sloma Jugoslavije (i teret nemogućnosti procvata Hrvatske - izrazit broj umirovljenika nastalih na solidarnoj a ne osobnoj štednji (za starost).)
(Broj 1 600 000 radnika je uzet zbog jednostavnijeg uspoređivanja koje ima zadaću shvatiti okvirne vrijednosti ...)

Teze o krivoj (kriminalnoj) pretvorbi i krivoj (monetarnoj) politici HNBa imaju zadaću prikriti vojnu privredu (umjesto roba proizvodila je umirovljenike i gubitke), s djelomičnom industrijalizacijskom zadaćom, zaštićenom od tržišnih uvjeta (čitaj: monopolizirana).
Kako kuna može biti precijenjena (kad je vrijednost kune jedinična mjera)? Kako vrijednost kune može poticati uvoz kad uopće nije postojala domaća proizvodnja (do ona za vojne potrebe oslonjena na sovjetsko/rusko gospodarstvo)?

Uvozimo kompjutore, klime, automobile, alate, kućanske aparate, ... sve ono što nikad nismo proizvodili. Kriva monetarna politika podstiče uvoz roba koje Hrvatska nikad nije proizvodila (i nema uvjeta za proizvodnju tih roba u konkurentskoj - tržišnoj privredi; a deklarirali smo se za uspostavu tržišne privrede ...)!?


Treba primijetit da je u RH (u odnosu na SRH) BDP porastao za dvostruko.
Je li to posljedica socijalističke (vojne) privrede, veće obrazovanosti (pa će zagovornici pozitivnosti socijalizma napominjati kako je socijalistički sustav omasovio obrazovanje) ili nečeg trećeg (npr. krive monetarne politike HNBa)?

Manji BDP SRH (Socijalističke Republike Hrvatske) produkt je manje obrazovanosti (koja je tada bila naslijeđeno stanje), vojne (monopolizirane) privrede i krive monetarne politike HNB SFRJota (koja je ustrajnom hiperinflacijom) održavala nekonkurentnost domaće (ograničene) proizvodnje.
BDP je produkt više faktora (a izmjena tih faktora su doprinijeli povećanju BDPa Hrvatske upravo jer su mijenjani na način kojim se podstiče rast BDPa).

Ulaganja socijalističkog društva u obrazovanje podjednako je neuspješno (i ciljano) kao i industrijalizacija. S ograničenim dometom. Zadaća socijalističkog obrazovanja je bila proizvodnja indoktriniranih kadrova (koji nikad nisu unapređivali privredu). Socijalistički obrazovni sustav je proizvodio partijske kadrove, podobne. Tek oslobađanjem obrazovanja podobnosti, kroz školski sustav prolaze kadrovi koji po završetku (formalnog) obrazovanja nastoje tržišno djelovati (što je rezultiralo povećanjem BDPa).
Jedino BDP nije ravnomjerno raspoređen (pa je broj siromašnih porastao). Ali je država (politikom tranzicije, koja traje) navodnim krivim politikama (precijenjene kune, monetarnom politikom HNBa, kriminalnom pretvorbom) održavala socijalnu državu ...
Niti rat, niti poratna obnova, niti denacionalizacija, niti povrat bankarskih uloga (u socijalističkim bankama), niti (sumnjivi) mirovinski sustav, niti zdravstveni sustav ... nisu bili ugroženi (do dolaska kukurikavaca).U Hrvatskoj nitko nije izostavljen socijalnom politikom. Svi koji su ugroženi ugroženi su vlastitom politikom (potrošačkog ili nekog drugog zaduživanja).
Uz državne socijalne službe, katolički Karitas i udruge koje pomažu ugrožene (novčano i robama) Hrvatska je socijalno opterećena (i izgleda kao pljačkaška).

Složenost gospodarsko-društvenih pojava uvjetuje selektivnost pri povjeravanju rješavanja takvih problema osobama (na stručnjake koji su multidisciplinarno obrazovani, i vode računa kako se sve odražava na žive ljude ...) koje te probleme mogu sagledati. A ne ekonomskim teoretičarima (kojima njihove formule (koje vrijede u strogo ograničenim uvjetima) proizvode zaključke koje normalna osoba ne može prihvatiti ...)
Iako nisam čitao knjigu od Gorana Marića (niti imam namjeru), ovo je ujedno zamjerka- kritika toj knjizi.

Oznake: HNB, monetrana politika, vojna privreda, monopol, neograniče potrošnja, inflacija, socijalna politika, pretvorba, tranzicija, RH