Što s populizmom ...

Obećanje o povećanju mirovina na 60% od prosječnih plaća, koje je izrekao Plenković na predizbornom skupu za VII. izbornu jedinicu izaziva dvojbu.

Približavanje sadašnjih mirovina primanjima je neumitan (uz toliki broj nezaposlenih i snižavanje primanja zaposlenicima, uz istovremeno zamrzavanje ili neznatan porast mirovina). Za takvo što nije potrebno obećanje.

Ostaje dvojba. Postoji li želja za porastom broja zaposlenih, porasta primanja zaposlenih i kako to povezati s porastom mirovina?

Zašto bih ja radio prosječno kako bi netko (meni nepoznat) imao 60 % od moje plaće?
Zašto bih ja radio natprosječno (i tako povećavao prosjek) te omogućio da netko ima veću mirovinu od kolege koji još uvijek radi isti posao na kojem je netko umirovljen?
Zašto bih ja radio ispodprosječno, pa ću povećati postotak odnosa mirovine i primanja (te će mirovina biti veća od 60% primanja)? Hoće li u tom slučaju navedeni političar biti izuzetno uspješan (jer je povećao odnos mirovine i primanja)?

Zašto političari (uopće) spominju mirovine? (Jer je socijalistički krvolok nametnuo solidarnu štednju, umjesto životne štednje, i od mirovina napravio pitanje budućih (radnih) generacija koje nisu voljne prihvatiti tu obavezu. Nesposobnost bilo koje postsocijalističke vlasti razriješiti osnovno pitanje rada (pravična nadoknada), stvorilo je društvo potrošača umjesto društva proizvođača. Društvo potrošača nužno stvara socijalne uvjete (sirotinju koju je stvorio društveni poredak, a ne njihova nesposobnost osiguravati životne uvjete).
Ovim je dokaz o zločinačkoj naravi jugoslavenskog socijalizma i društva koje slijedi taj poredak jednoznačno iskazan.
Društvo društvene nepravde ne može popraviti partija/stranka koja je stvorila tu nepravdu. Ili je produžava.

O pravednosti ...

Gustave_Courbet_1819-1877_-_Poor_Woman_of_the_Village

Oznake: povećanje mirovina, prosječna plaća, Plenković, dvpjba, broj zaposlenih, porast primanja zaposlenih, prosječan rad, natprosječan rad, ispodprosječan rad, političari i mirovine, solidarna štednja, životna štednja, obaveze budućih radnih generacija, pravična nadoknada, društvo potrošača, društvo proizvođača, društveni poredak uzrok neimaštine, zločinačka narav socijalizma, društvena nepravda

Zdravstveno (i mirovinsko)

Hitna (nadoplata)

Do sada su doktori na hitnom izvršili pregled, donijeli odluku i nisu pružali pacijentu mogućnost daljnje pretrage uz plaćanje ... nitko ne gubi, oni što dođu s novcima dobivaju (novu mogućnost).
Normalno, partija to nije tako pojasnila (i pojedinci imaju problema)(s razmišljanjem)(partije).

Dopunsko (poskupljenje)

Poskupljenje dopunskog zdravstvenog poskupljenja proističe iz nastalih gubitaka u zdravstvenom sustavu. Te gubitke stvaraju pacijenti, zdravstveni radnici, političari. Zdravstveni radnici kradu (tko krade), i dok ih sudski ne eliminirate ti će gubici biti prisutni. Političari namještaju podobne kadrove na upravljačka mjesta (koji kradu ili/i toleriraju krađe), zapošljavaju po stranačkom ključu (prekobrojne, a ne potrebne radnike).
Kako se pacijenti (platiše tog sustava) nikad nisu bunili protiv kriminala i političke podobnosti, red je da nadoknade nastale troškove.

Porast participacije pri korištenju zdravstvenih usluga

Svojedobno je participacija (pri korištenju zdravstvenih usluga) uvedena jer je u predpristupnim pregovorima s EU zakonom smanjeno obavezno zdravstveno osiguranje. Nitko nije primjetio kako je participacija proizvela pravedniju raspodjelu tereta liječenja. Ujedno je pridonijela (nedostatno) osiguranicima veću kontrolu fonda u koji uplaćuju. Povećanje participacije smanjuje gubitke zdravstva i povećava senzibilnost korisnika zdravstvenih usluga za kontrolu rada i troška tog fonda ...

Zdravstveno (osiguranje)

Zdravstveno osiguranje ne smije biti obavezno. Centralizacija sredstava povećava kriminal (kojim zdravstvo obiluje), koruptivnost, pogodovanje i nepravičnost. Vodite računa o svome zdravlju (svojim novcima). (Ne zanima me socijalizam, jugoslavenština i primitivna zajednica (kolektivno upravljanje).)


Mirovinski (fond)

Kad sam bio dijete, u socijalizmu (iako nisam dijete socijalizma), tvrdili su kako bih morao kad odrastem uplaćivati mirovinsko tadašnjim radnicima (jer oni uplaćuju ondašnjim umirovljenicima). Solidarna štednja. Ja sam bio skeptičan. Bio sam za životnu štednju. Kada uplatim nekome novce (a on ih potroši), tko garantira da će meni (kad ostarim) itko uplatiti? (Ostario sam, a nitko mi ne uplaćuje ... dijele stanove sirijcima (koji neće raditi, ponajmanje za mene ... ja sam svoje rekao!))

U socijalizmu su sve stavke poskupljivale, konstantno, samo su ih inflacijom raspodjeljivali na sve (koji su imali novaca)(a oni koji nisu imali novaca ionako su čekali preglede mjesecima ...). Sada (umjesto inflacije) doplaćujemo trošak.

slika je rječita ...

Oznake: nadoplata na odjelu hitne pomoći, prvi pregled besplatan, drugi pregled uz nadoplatu, dopunsko zdravstveno osiguranje, trošak zdravstvene usluge, participacija, pravednija raspodjela troškova, povećana kontrola sustava, zdravstveno osiguranje, centralizacija sredstava, kriminal, korupcija, pogodovanje, nepravičnost, solidarna štednja, životna štednja, mirovinski sustav, sirijci, poskupljivanje, inflacija, rječita slika

Reforma socijalne države

Hrvatska pluta na dnu ...
Iluzija.
Iluziju podržavaju oni koji su nas prikovali za dno (ljudske bijede).

Politička kampanja materijalnog obespravljivanja državnih i političkih dužnosnika (smanjivanja političke države), protivna je dobroj nakani transparentnog i učinkovitog upravljanja (zajedničkim) dobrima.
Država i njena funkcija (javnog servisa) zajednički je interes i morali bi se (protivno orjunaško-boljševičkim propagandnim nakanama) istinski brinuti (financirati) "dobru" državnu upravu (pojmove vlast i upravu mijenjam s namjerom osporiti bilo kome (do narodu) vladati ...) naše zajedničke interese.
Dobra uprava ("vlast") (po zakonu ponude i potražnje) znači i dobra primanja državnih službenika ...

Država koja planira državni proračun s deficitom (daljnje zaduženje) nije sposobna biti socijalna.
Umjesto traženja ušteda na političkoj državi (reforme državne uprave), neophodno je reformirati socijalni sustav (ukinuti i reducirati socijalnu državu).
Besplatno školovanje, besplatno zdravstvo, subvencioniranje mirovinskog sustava iz sredstava državnog proračuna (okvirno, oko polovice državnog proračuna se troši na dopune mirovina i zdravstveni sustav ...) su socijalni izdaci (koje država ne može osigurati bez zaduživanja). Država ne može biti socijalna zaduživanjem ili daljnjim povećanjem (ionako prevelikih) poreza. Ispraznost te politike se najbolje uočava na predloženom porezu na nekretnine. Porezom na nekretnine bi se kroz određeni broj godina izvlastilo vlasnika nekretnine, u ime nečijeg besplatnog školovanja,liječenja ili nečije mirovine. (Oprostite, to nije "besplatno" školovanje, liječenje. To je školovanje/liječenje na tuđi račun. To nije mirovina.)

HDZ (leglo kukavičijih jaja, na kojem sjedi brojno (domoljubno) članstvo) iznova (b*dalašem) Šukerom prosipa svoju energiju na ostvarenje ciljeva partije (kojoj je Šuker pripadao stražnjicom). Pojava (imenovanog) Šukera u TV emisiji Otvoreno (HRT1, 9. ožujka 2016.g.) u raspravama o mirovinskom sustavu (utopljen u partijske sudruge (orjunaše, boljševike, id*ote raznih boja)) u kojima se pojavila (socijal-nacionalistička) teza o potrebi usaglašavanja mirovina s primanjima zaposlenim (priča o mirovini koja iznosi 70 ili 80% od redovne plaće) ostavlja lošu (promidžbeno planiranu) sliku o HDZ-u.
Mirovine (onih koji su izdvajali u mirovinski sustav solidarne štednje) ne mogu biti vezane za plaće zaposlenih jer ...
Jer su izdvajali godinama u mirovinski fond u kojem nema sredstava za mirovine, pa država iz državnog proračuna sufinancira isplate mirovina kakve poznajemo danas. Prizivanje na zakon po kojem bi te mirovine bile vezane nekim postotkom za primanja zaposlenih je prizivanje socijalističkih zakona (po kojem su, krivo, pristali na solidarnu umjesto životne štednje).
Većina mirovina u RH su socijalna pomoć, a ne mirovine.

Država mora djelovati na izgradnji pravične države (racionalizaciji socijalne države, a istovremeno (zbog krize) na povećanim davanjima za državne dužnosnike privući u državnu upravu (ono što većina naziva "vlast") što sposobnije kadrove (koje smanjivanjem izdataka za njihova primanja neće postići)).

Onog trenutka kada prihvatimo (ekonomske) zakonitosti promjeniti ćemo vlastito ponašanje, a nužno i ustroj državne uprave ("vlasti"), jer jedino u sređenoj državi možemo funkcionirati. Ovako smo prepušteni totalitarističkoj vladavini (a ne upravi) koja "dijeli" sredstva, ali nikad svima i nikad potrebnim.
Živimo u totalitarističkom sustavu (kontrole svih sredstava) jer ništa (dobrog) ne radimo. Zbog tog smo na dnu (uvjereni kako nikom nije bolje od nas, kako nema bolje vlasti od ove ...).

Oznake: plutanje, iluzija, materijalno obespravljenje, politička država, socijalna država, uprava - vlast, zajedničko dobro, državni proračun, deficit proračuna, nepravična država, nepravični porezi, HDZ, mirovinska reforma, solidarna štednja, životna štednja, zakon ponude i potražnje, povećavanje primanja, totalitarni sustav