19

srijeda

prosinac

2018

Božićna čestitka kamarili oko vlasti



Ustavno određena demokracija, sa zakonima koje tumače protivno ustavnim odredbama, u Hrvatskoj je svedena na opskurnu zlouporabu ovlasti i vlasti.
U sFrjotu je jednakost i vlast naroda bila ograničena nadzakonom o avangardi radničke partije …

Dakle, u RH samovolja izabranih političkih predstavnika ne daje im pravo na samovolju, jer zakonom neovisni mandati nisu apsolutno neovisni. Odgovorni su biračima – narodu.

Politički manevar obezvređivanja svih političkih stranaka (sdp je bezvrijedan iz doba kpj/kph; hss je bezvrijedan s bEljakom i bez bEljaka; ids je bezvrijedan zbog fašistoidnosti-orjunaštva; hsp zbog nesposobnosti razabrati povijesnu bezvrijednost hspa od osnutka do frakcija, gašenja i novog osnivanja i novih frakcija; mb 365 je bezvrijedan jer je bezvrijedan, mOst je bezvrijedan jer je bezvrijedan, hdz je bezvrijedan jer je među bezvrijednima najbezvrijedniji; …) ima zadaću stvoriti prazninu u organiziranju politički ne-organiziranih, naroda. Kojem pripada vlast.

Tek potpunim razotkrivanjem (iako sve radnje koje pridonose tom stanju potpadaju pod teška kaznena djela - pa su i političari, novinari, djelatnici sigurnosnih službi i dijelovi para obavještajnog podzemlja podložni kaznenom progonu i dugotrajnim zatvorskim kaznama) beznačajnosti sudionika političkih procesa i obnašanja vlasti postaje razvidna strategija bezvlašća kao sredstva nametanja nenarodne politike.

Podsjećam, smisao Ustava i zakona nije dopuštanje krize vlasti nego ostvarivanje volje naroda. Ako volja naroda nije ostvarena krivci ste za zlouporabu i ometanje demokracije.
Ako državna vlast ne obnaša suvislo svoju zadaću, po povelji UN-a stanovništvo ima pravo na prikladnu vlast, krši i zakonske i međunarodne norme.

Kad su stvorili kaos (Sanader, Mesić, Kosor, Josipović, Milanović, Radin, Pupavac, Miletić, Plenković, Pusić, Mrk-Taritaš, Kerum, ovi-oni) sustavno ubrzanim postupkom provode odluke o svim važnim pitanjima države i naroda, protivno suglasnosti onih kojima vlast i pravo na stvaranje vlastitih odluka pripada.
A kome onda te odluke pogoduju?
EU birokraciji i Merkelici, jugoslavenima-orjunašima, velikosrblju i srbijancima, rusima, kinezima, i svima koji nešto plate.

Samo karizmatska osoba može iznova objediniti narod, i sprovesti mjere spasa.

Sretan Božić svima koji ga slave, jer takav narod uvijek čeka mesiju (pomazanika)(onoga koji ima doći).


Oznake: Božić, ustav, zakoni, demokracija, politika, vlast naroda, politički manevar, bezvrijednost, kriza vlasti, kaos, karizmatska osoba

30

nedjelja

rujan

2018

Što radi/želi pLenković?


Ustrajavanje na politici nastavka jugoslavenske politike kao uspješne etape (brisanja granica i civilizacijsko-kulturoloških razlika među narodima) izrodila je nadjugoslavensku politiku (kontrolirane "globalizacije"). Ustrajno nametanje političkog monopola služi se svim floskulama kako bi zaštitio povlašteni položaj (upravljanja poreznim prihodima i državnim rashodima).


Politika politike bez pozadine


Provoditi jugoslavensku politiku na razvalinama dviju jUgoslavija nema zadaću povratka jugoslavenstva, već provoditi politiku kao da su dvije jUgoslavije uspješno ostvarile zadaću ...
Nameće se politika kao da su dvije jUgoslavije bile uspješne, i na temelju tih uspjeha nastavlja se postjugoslavenska, nadjugoslavenska politika (integracija i migracija).

Proleteri i kraljevi svih (srpskih) zemalja ujedinite se, u kapitalističku uniju.

Politika kao sredstvo donošenja i provođenja odluke o rješenju problema koje će biti obvezujuće za zajednicu ima različite oblike. Niti jedan oblik nije pravedan, ali su (samo) neki razumni/prihvatljivi.

Problemi društva nameću potrebu društva odabrati način rješavanja problema i biranja odgovornih za odabir rješenja i provedbu rješavanja. Hrvati ne biraju vlast. Probleme ne rješavaju. A problemi se rješavaju jer postojeći problem potisne još veći problem (koji je u suprotnosti s prvotnim).

Održavanje društva u tim okvirima nužno dovodi do gubitka stanovništva i teritorija. (Hrvatska bilježi oba fenomena.)
A politka? Nastoji zadržati monopolni status (kraljevina (nedostatna, pa kraljeva diktatura), komunistička diktatura, diktatura anemičnih (rAčan, mEsić, sAnader, jOsipović, kOsor, miLanović, pLenković)).

Ne rješavamo svoje probleme, već prepuštamo anacionalnim grupama zlouporabu vlasti kao sredstva nametanja određenih politika koje ne rješavaju već stvaraju probleme. Jugoslaveni (postjugoslaveni), orjunaši.
Umjesto otklanjanja zlokobnih posljedica jugoslavenstva, nastavljaju s politikom u čijim su temeljima sva zla jugoslavenstva.

Jedino što je meni obvezujuće (kao članu društva) je osporavanje legitimiteta takve politike.


Što radi pLenković?


pLenković svojim urušavanjem sustava, na premisama monopolnog statusa (određene) (ne)politike, rješavajući se izbornog legitimiteta, progonom preferencijalno odabranih (koji, ruku na srce, nemaju političku već samo izbornu potporu) nastoji uvesti apsolutizam koji bi prijetnjama spontano/samovoljno prerastao u totalitarizam (dragovoljno sudjelovanje u antičovječanskoj vlasti).
Za razliku od titovog totalitarizma (koji je održavan udbom, kosom, milicijom, doušnicima i terorom), nadati se uspostavi apsolutističkog/pa totalitarnog sustava na slomu volje za vlašću jednog naroda samo je titoistički koncept umno zaostalih piJonira (jednog krvavog sustava).
Ili je jedna (pred vratima starosti) politička grupacija odlučila financijski iskoristiti nezrelost hrvatske države i uspavanost "čuvara" nacionalnog bića.
Hrvatska se primiče diktaturi. (Palac, po palac.)

Hrvatska mora ponuditi (u vremenima podjele rada) zaštitnike nacionalnog (interesa). Dosadašnja zloupotreba demokracije, hrvatstva i državnosti je neodrživa.

2 000 000 izbornih glasova za spas Hrvatske!




Oznake: politika, razvaline jUgoslavija, nadjugoslavenstvo, problemi društva, rješenja, provedbe, sva zla jugoslavenstva, urušavanje sustava, izborna potpora, Apsolutizam, totalitarizam

16

subota

lipanj

2018

Obmane hrvatske politike





Hrvatska je u mnogo čemu loša ( psihologija,lingvistika, medicina, robotika, aero-nautika, ... znanost, industrija, ...), pa i u politici.

Smjenu Karamarka koji je promovirao politiku domoljublja (suverenizam, domoljublje, povijesna istina, oporavak narodnog gospodarstva,...) obrazlagali (zaklonjeni hdzovi stratezi; dakle, neimenovani) su jezičnim hendikepom koji će nadomjestiti dovlačenjem (iz * materine) nekog plenkovića (koji je uglađen i jezično kompetentan).
Politiku domoljublja koju će netko (plenković iz * materine) obogatiti jezičnom nadogradnjom, zamijenio je titoist s priglupom praksom i izričajem koji odgovara rankovićevoj eri (progona kosovara).
Plenković je od glasnogovornika i promotora jedne politike postao "kreator" politike koja je oponent željenoj politici oporavka (hrvatstva i državnosti). Preuzeo je hdz i od te strančice napravio (ne)prepoznatljivu nakupinu najgoreg ološa.
Politika razbijanja političkog organiziranja Hrvata je politika kontinuiteta. Gubitak stanovništva (pokolj, iseljavanje, iseljavanje, pokolj, iseljavanje, ...), gubitak teritorija, otuđenje vlasti i nesposobnost stvaranja odnosa s drugim državama je potpuna negacija države/crkve (u Hrvata).
Negacija nacije je negacija i nacionalne države, negacija nacionalne države je negacija i nacije.
Plenković se (nebjašnjeno) prometnuo u negatora i nacionalne države i nacije.

Svejedno, politika zlouporabe vlasti (otuđenje vlasti) oslanja se na kupovinu (stranačkih, saborskih, ministarskih) glasova. Uvijek (netko iz * materine i ne može drukčije) ima jedan glas viška (ma koliko ih otpalo iz prijašnjeg glasovanja). Znači, (to smo već uočili) svi se prodaju.
A kad se svi prodaju zašto bi plaćali u (čijem?) Saboru 90 glasova. Kupuju minimalan broj (ustanovljeno je kako je to 76 glasova).
Na (ilegalnom) tržištu glasova, uvijek možete "kupiti" tih 76 glasova.


O Mamiću (naciji, državi)

Zdravko Mamić ima prijatelje među zagrebačkim sucima, suđenje je premješteno u Osijek (gdje država ima partijske suce). (Glavaš je imao prijatelje među osječkim sucima, pa mu je suđenje premješteno u Zagreb (gdje država ima partijske suce).) Država ni u jednom slučaju nije smijenila, otpustila ili kazneno progonila prozvane suce (a svoje je nagradila). Nitko nije više ponizio državu od same države (u rukama okorkelih jugoslavenčića)(kojima treba nasiljem otupiti zube).

Država bez države nije država.

Država u državi nije kriminalna nego visoko pozicionirana partijska nakupina.

U slučaju Mamić Dinamo nije oštećen, Mamić je odradio sam poslove u iznosu 116 milijuna kuna i izdao fiktivne ugovore konzultantskim firmama (kako bi izbjegao porez)?!. Pričali su o močvari. Htjeli su "gurnuti" Mamića u jugoslavensku ligu (u kojoj bi ovisio u uspješnom poslu o nekom trećem (srbinu)), osudili krivotvorinama pred početak svjetskog nogometnog prvenstva (kada se sklapaju unosni poslovi)(nisu dopustili Mamiću da sam odradi novih 100-200 milijuna kuna jer bi ih prevario za porez?).
Stvaraju oni močvaru u močvari (htjeli bi dobro odrađen posao, koji im je onemogućio ciganluk, ugasiti, kako bi ipak imali ikakve izglede izbjeći platiti daleko manji porez).
Jednim potezom dva cilja. Lažu o isušivanju močvare i ruše državne i nacionalne institute (nacija, nacionalna država).


Politika pomirbe

Politika pomirbe je vremenski ograničena politika. Vrijeme joj je isteklo. Jugoslavenčići, hrvatski četnici i izdajice moraju osjetiti pravedan gnjev narodne vlasti.
Dosta nam je Šeksa, Granića, Plenkovića, Milanovića, Ostojića, ....

Hrvatska Hrvatom.
Za dom sposobni!



Oznake: političke obmane, Hrvatska, politika, karamarko, politika domoljublja, retorika, * materina, titoist, promotor, kreator, negacija, nacije, negacija države, kupovina glasova, Mamić, suci, Drava, moćvara u močvari, jugoslavenska liga, politika pomirbe, jugoslavenčići, izdajice, Hrvatska Hrvatom, Za dom sposobni

04

srijeda

listopad

2017

Politička kuga zvana hdz



Politika suvereniteta je politika korištenja ustavne odredbe o suverenoj državi.




Provoditi Ustav je obaveza svih građana, a politika je pojedine dijelove Ustava promovirati kao nedovoljno istaknute. Ili promovirati ugrožene odredbe Ustava. Ugroza može biti posljedica neznanja, nemara, unutarnje ili vanjske agresije (prisile).

Hdz je odavno (iako je izgradio ugled na zastupanju suvereniteta kao temeljne vrijednosti društva (demokracija i suverenitet su temeljne vrijednosti hrvatskog društva, a ne antifašizam ili bilo kakav jugoslavenski pokret)) napustio temeljne vrijednosti pokreta, stranke, države i Ustava RH. Začuđuje kako mogu protivno Ustavu obnašati bilo kakvu vlast, bez represije na nositelje stranačke politike i državne vlasti (diktatura)).

Sustavno su stvarali uvjete neprincipijelnih koalicija, u sklopu kojih neustavno negiraju demokratska i suverenistička načela države kojom vladaju.
Ako hdz nije sposoban bez Pupovca, HNSa obnašati vlast onda nikako nije sposoban
obnašati vlast i treba ih protjerati iz hrvatske politike.
Domovinski rat, pravedan i obrambeni, nametnut je agresijom koja je posljedica nedemokratskog i nesuverenog društva.
Proći mukotrpno razdoblje povratka suvereniteta i prepustiti taj suverenitet orjunaškoj bandi koja se šepuri (mrtvim) hdzom i prostorijama državne vlasti, kvazidemokracijom i kvazilegalizmom najveća je bolest hrvatskog post socijalističkog društva: politička kuga zvana hdz.

Šeks. Granić, Franjo Gregurić ... koga te spodobe vode mora propasti.
Ne riješite li se hdza, uništiti će vas i prodati u roblje. Države niste imali, s njima je nemate.
Ako sami ne odaberete vlast, države nećete nikada imati. Roblje ste u vlastitoj državi.


2 000 000 biračkih glasova za opoziv plenkovića i za vladu nacionalnog spasa.



Oznake: politička kuga, Ustav RH., Suverenitet, HDZ, članak 2, obaveza, politika, demokracija, diktatura, neprincipijelne koalicije, orjunaška banda, Drava, roblje

20

nedjelja

kolovoz

2017

Povijest i politika



Razlozi i posljedice detuđmanizacije


Hrvatska je kroz povijest održavala vlastitu državnost kroz samostalne kneževine, samostalna kraljevstva, državne unije (Hrvatsko-Ugarsku uniju, Austro-Ugarsku uniju).
Problem nastaje stvaranjem Države SHS (Slovenija, Hrvatska, BiH), koja se udružuje u Kraljevinu SHS (Država SHS, Kraljevina Srbija, Kraljevina Crna Gora, Makedonija, Vojvodina, Kosovo).
Država (Kraljevina), nastala pučevima, kao projekt imperijalne politike i geostrateških pozicioniranja, zanemarujući svijest i povijest naroda, (bespotrebno) je stvorila političke sukobe (u namjeri ostvarenja unosne trgovine vojnom moći)(time je bespotrebnost političkog sukoba poprimila smislenost ...).
Narav tih sukoba (koji su zbog vojnog karaktera sredstava nametanja određenih politika) uvijek je na rubu oružanog sukoba. (Demonizacija Hrvata je sredstvo prikrivanja te politike nasilja ...)
Politički koncept (slavenizacije, jugoslavenizacije, panslavenizacije (bez panslavena)) ujedinjenja naroda na državnoj osnovi trajno je poremetio povijesne odrednice naroda, nacija i država na prostorima koje je nova tvorevina (Jugoslavije) prekrila.

Povijesno, političke ideje (integralnoga i unitarnoga) jugoslavenstva imale su protivnika.
Josip Frank (političar židovskog podrijetla, slavenizirao/pohrvatio je prezime), oštar protivnik projugoslavenstva, postavio je temelje politici čije su pobornike nazivali frankovcima.
Izglasavanje 15 načela Domobranskog pokreta, koje su potpisali Ante Pavelić i Vlatko Maček, posljedica su političkog pravca suprotstavljanja prisilnoj jugoslavenizaciji (i brisanju povijesti i državnog prava (ne samo) jednog naroda).
Napadi na A. Pavelića proističu iz suprotstavljanja Pavelića jugoslavenizaciji (i konceptu novovjekog - neutemeljenog državnog razgraničenja).

Detuđmanizacija je, podjednako, utemeljena na istoj političkom pragmatizmu (obrane i uspostave jugoslavenske države i postjugoslavenskih-projugoslavenskih državica/republika (bez naroda s vlastitom poviješću i vlastitog državnog prava).
(Tuđman je svojim zadiranjem u povijesnost Hrvata (Zvonimir, kraljevi, nagodbe, povijesne bitke, Zrinski, Frankopani, Oltar domovine na Medvedgradu, povijesne postrojbe, politička samosvojnost i samobitnost) opasno ugrozio temelje zločinačke jugoslavenizacije i koncepta nastanka Hrvata raspadom južnoslavenskog naroda i južnoslavenske države ...)

U podjednakom kontekstu (negiranja povijesnosti i samosvojnosti hrvatskog naroda i hrvatske države prije jugoslavenstva) predsjednica Grabar Kitarović je u Australiji posjetila samo neke hrvatske klubove.

Poglavnik je bio u posjetu projugoslavenskom klubu i slikao se se s cijelom obitelji pred slikom predsjednice, u znak tolerancije prema politici koju izvodi ...

I mi smo srcem u Hrvatskoj ...






Oznake: povijest, Drava, politika, SHS, Hrvatska, jugoslavija, Josip Frank, domobranska načela, A. Pavelić, V. Maček, detuđmanizacija, vojna moć, demonizacija

23

ponedjeljak

siječanj

2017

John F. Trump



Zbrka oko novog predsjednika USA proističe iz činjenice (koju nitko ne želi primijetiti) kako je Donald J.(ohn) Trump predstavnik politike realnog stanja, a ne predstavnik muljatora koji politikom mijenjaju vlasničke odnose.


Oznake: JFK, Donald J. Trump. politika realnog stanja, politika, vlasnički odnosi

21

subota

siječanj

2017

Praznik demokracije



Nije me nazvao urednik Večernjega lista i nije tražio moje (vrlo malo uvaženo) mišljenje i "osvrt na plagijat ministra znanosti i obrazovanja dr. Pave Barišića" ...
Svejedno sam se osvrnuo.

Slučaj ocjene izvornosti rada dr. Pave Barišića se odvijao u političkom okružju, uključujući i institucije znanstvenih ustanova, samo i na poticaj politike.
Jednako su osvrti samo političke naravi. (Koga briga za izvornost članka filozofske naravi i njegove znanstvene originalnosti?)(Ako već nisu dr. Pavu Barišića spominjali upravo po dosezima u filozofiji ...?)

Iznova osvrtanje kad je Barišić postao ministar ima svoje izvan znanstveno poimanje.
Onaj tko osporava nekome učenje na vlastitim greškama (ako je počinio greške, naj pametnije mu je da ih ispravi (znači, nešto je naučio)), postavlja moralne kriterije (koji nisu moralni). Osporavaju pravo na grešku. Uspostavljaju moralne kriterije (koji nisu društveno uporabljivi).

Zašto moral nije društveno mjerilo (prihvatljivosti)?



Jer je poopćeno mjerilo (običajno i nepisano, a prihvaćeno (ali ne i obavezno) u zajednici. Uobičajeno.
Držati nenavođenje citata uobičajeno neprihvatljivim u hrvatskoj nauci (koja kao da ne postoji) je smiješno (zato je predmet političke (plaćeničke), a ne znanstvene zajednice).
Može li ubojica biti ministar? (Ako ne može, katoličko smo društvo i ubojstvo je grijeh, može li itko obnašati državne dužnosti i upravljati represivnim aparatom?)
Može li (osuđeni) ubojica biti ministar (bez katoličanstva), po važećim zakonima? Ili (moralisti) osporavaju rehabilitacijsku narav svih propisanih zakonskih kazni?

Podjednako, moralisti koji prozivaju ministra ne mogu koristiti moral kao argument (bez obzira na zakonsku mogućnost optuživanja u ime javnog dobra)(jer im je u drugim okolnostima zakonom zabranjeno javno isticanje kaznenih djela drugih osoba) u pozivu na ostavku ili smjenu.
Ako ne postoji zakonska zapreka za obnašanje ministarske dužnosti, prihvatljiva argumentacija za opoziv državnog dužnosnika podrazumijeva javno izjašnjavanje o vlastitom odabiru na prethodnim izborima. Oni koji nisu glasali za vladajuću koaliciju nemaju pravo (mada izgleda da su upravo oni moralno nakaradni i koriste jedino (nejasno) sredstvo za utjecanje na vlast koju su izgubili na izborima) spominjati kadrovska rješenja (koristeći moral).
Ako su glasali za vladajuću koaliciji, mogu izraziti svoje nezadovoljstvo izvršnom vlašću (proizišlom iz parlamentarnih izbora) i (ovisno o broju nezadovoljnika) tražiti referendum ili obećati kako na sljedećim izborima neće dati glas toj političkoj opciji.
Jadnici (tornjajte se u 3*materine, vi i vaš moral)!

Ja sam glasovao protiv HDZ-a, protiv MOST-a, protiv SDP-a, protiv udbe, protiv orjune, protiv plenkovića, protiv parlamentarnog apsolutizma, protiv centralizacije, protiv jednodomnoga parlamenta (u korist dvodomnoga), protiv Jandrokovića i Šeksa, protiv Granića, protiv Petrova, protiv nenarodne vlasti ... i izgubio.
Državni dug će vratit oni koji su pobijedili (a standard će podići zajedno sa svojim biračima). Zato i imaju sve manje glasova (jer samo manjina može dobro živjeti od nerada i morala). Ako vam smeta ministar plagijator, onda s vama nešto nije u redu (ionako ništa ne shvaćate).

Donald Trump je 45. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. To je tema dana.


Oznake: Večernji list, Osvrt, plagijat, ministar, politika, znanost, moral, izbori, argumenti, demokracija, trump

11

srijeda

siječanj

2017

Moj tata kaže da smo mi svi papci



Margine društva


Hrvatska je preplavljena spodobama. Najokorjeliji promašaji (mada ne i najveći) su u politici.

Nakon stoljeća promašaja (jugoslavenski odbor, ujedinjenje, jugoslavenstvo (integralno i unitarno), komunistička partija, stranke i strančice, partizanija, kvazifederalizam, socijalizam, ...) iznova (kao da ništa naučili nismo) nas zasipaju (isti, različiti (isti) i opet isti) svojim istovjetnim stavom.

Svi odreda nevrijedni (zašto se onda finaciraju našim sredstvima i zašto upravljaju našim životima?).

Stier (INA, Sirija, nalazišta, milijarde) treba procjene za daljnje procjene (kao da smo željeli vlast idiota (uhljeba) kojima je vlast izvor situiranja (a ne rješavanja nakupljenih problema). Hrvatska je u problemima jer ne rješava probleme (odavno niti jedna vlast u RH ne rješava već stvara probleme). Jer su svi (nesposobni) uhljebi.

Još jedan uhljeb (Petrov) predlaže (samo to predlaže) ustavnu zaštitu nacionalnih strateških resursa (kako se ne bi ponovila INA). Ako ima spoznaje o nečemu što je nedopustivo mora podnijeti prijavu ... (ali se on nije ustoličio rješavati (do vlastite pshičko-materijalne) probleme).

Bulj (po potrebi pametan) nije pametan. Što taj radi u Saboru?

Plenković (nakon godine ružnih nametanja), nastavlja nametanja o sudbini INA-e i potrebi referenduma o prodaji HEP-a. Taj mamlaz se rodio priglup.


Zapravo bi Hrvatska morala birati dokazane (stručnjake, domoljube, vrijedne, pametne, lijepe, radišne, nenametljive, uslužne, inovativne, odgovorne, ...). Ostale izgurati na margine društva.


Rješite se šljama!


Oznake: spodobe, politika, promašaji, nevrijedni, Stier, petrov, Bulj, Plenković, dokazani, margine društva

07

ponedjeljak

studeni

2016

Logika (sedmoligaške garniture)




Kaže Plenković išao bih u državni posjet BiH. Netko (u BiH) kaže dođite. Državne posjete dogovarate prije posjete. Utanačite teme dogovorenog posjeta.

Plenković je kazao kako je otišao u BiH izraziti podršku proeuropskoj politici pristupanja BiH Europskoj uniji.
Stop.

Plenković je objavio razloge svojeg državnog posjeta.
Uhićeni u Orašju su dio dogovorenoga paketa izražavanja podrške pristupnim pregovorima.
Političko partnerstvo (zajedničkog pristupanja NATO paktu i Europskoj uniji) približilo bi Bošnjake i Hrvate.
Ratna razbijanja zajedništva (na štetu muslimana, jer su pretrpjeli veće gubitke u samostalnoj borbi protiv velikosrpske agresije) nastavljaju se proeuropskim putem Bošnjaka i Hrvata (ali uz animozitet prema približavanju ta dva politička subjekta).
Proces podrške europizacije BiH u ime Hrvatske vodi (jugoslavenčina, četnik) Plenković i (jugoslavenčina, četnik) Čović.
Nema srpske agenture, moskovske naredbe, beogradske službe. Dva jugoslavena (naočigled svih) nastavljaju titoističku politiku nacionalizacije muslimana (jer su bez hrvatstva lakša meta).
Logično je uočiti titoizam (titoista).

(Kad bi tita proglasili zločincem, koncept BiH kao trojednog naroda bi se raspršio kao mjehur sapunice na suncu.)

Oznake: EU, RH, RbiH, nato, EU integracija, politika, titoizam, orašje, uhićenja, jugoslavečine, četnici, logično

18

nedjelja

rujan

2016

Desnica i ljevica



U Hrvatskoj nema političara (nakon titove partijske škole jednoumlja stvorena je klima poltronstva i kupovine/potkupljivanja).

Ako je politika djelatnost, onda bi političari morali imati kvalifikaciju (na temelju kvalificiranosti i mjerljivost vlastitog rada).




Ustrajavnje medija i polupolitičara u Hrvatskoj na statusu/stanju "desnice" zapravo je uspostava "ljevice", koja ne postoji.
U Hrvatskoj je "ljevica" proruski instrument geostrateškig pozicioniranja (sovjetskog/ruskog carstva/države).
Slom Josipovića, Milanovića, sdpa (Mesića, Lončara, Manolića, Pusića, Dokumente, kvaziumjetničkih kvazilijevih kvaziudruga, ...) proističe iz optužbi NATO pakta o odavanju nato tajni rusima i srbima odgovornih osoba (Mesić, Josipović, Milanović) ...
Nesposobnost hrvatske politike razriješiti nastalo stanje (prorusku politiku članice NATO-pakta) završila je potpunim slomom orjunaško-marionetske politike (jednoumlja i poltronstva).
Ali je s tom politikom poražena i politika HDZ-a (koji je bio nesposoban Hrvatsku transformirati od porobljene marionetske totalitarne tvorevine jugoslavensko-srpske u slobodnu, demokratsku, prozapadnu državu boljitka i vladavine prava).

Prikrivanje nepostojanja "ljevice", nametanjem tvrdnje o nepostojanju "desnice" (prvi je korak fokusiranja na drugi objekt ...), ima zadaću prikrivanja uloge prorusko-prosrpske struje u državnim službama.

U Hrvatskoj ne postoji ni ljevica, ni desnica jer nije moderna nacija, nije moderna država, nije politički isprofilirana (i lako je provoditi političke obmane). Uspostavljanje desnice, kako bi postizborno stvorili ikone novih napada (tkz ljevice) nastavak je politike obmanjivanja (politički nezrelog naroda).

HDZ ni danas nije sposoban politički odgovoriti na stvaranje desnice (koju "formiraju" prosrpsko-proruski mediji). Demokracija je san nedosanjani (a NATO članica u EU ne može time biti ponosna ...).

Već vidim pukotine rusko-srpskoj medijsko-političkoj najezdi (na državne položaje).



Oznake: škola jednoumlja, kupovina/potkupljivanje, politika, desnica, ljevica, prikrivanje, proruska politika, političke obmane, politička nesposobnost, demokracija, nato

23

subota

srpanj

2016

Stepinac (u grotlu blaženosti)



Ustaše pred vratima ...


Poigravanje ikonama hrvatske samobitnosti (mada Stepinac na svojevrstan način ne podupire vlastiti mit), farsično nastavlja živjeti.
Stepinac nije Stepinac, blaženik je (katoličke crkve), pretendent biti svetac.

Zastupajući katoličke (i političke; jer je katoličanstvo dio sustava, pa je okruženo politikom (naročito na razmeđi civilizacija) i politično) vrijednosti stekao je ugled blaženika ...
Izuzetna politiziranost socijalističkog/komunističkog i proruskog svjetonazora (zbog totalitarnosti) posebno je uživalo graditi odnose sa vjerskim zajednicama (jer su takve zajednice izrazito politizirane (izvana). Kako?
U svojoj cjelokupnosti, kroz odnos prema Bogu, vjerske zajednice imaju i društveni nauk (koji je protivan komunističkom (koji se smatra pravovaljanim)). Sam društveni angažman vjerskih zajednica dvojako je poticalo komunističke partije (posebno one na vlasti) na odnos prema vjerslim zajednicama i pripadnicima tih zajednica.

Komunistička (staljinističko-titoistička) politika odnosa prema nacijama i nacionalnim državama (kao i stadij hrvatskog/e naroda/nacije, pripravnost Hrvata ostvariti tisućljetni san (o vlastitoj državi)) odredio je odnos prema (božjem slugi) svjedoku vjere (pripravnom svoju vjeru svjedočiti vlastitim životom) bl. Alojziju Stepincu.

Rehabilitacija blaženika (ukidanjem sudske presude), bez obzira na način (prešućivanja odnosa i razloga ...) ne svjedoči o Stepinčevoj žrtvi, okolnostima progona i osude, ali (svejedno) rehabilitira ustaštvo (kojem nije pripadao) i ideju nezavisne države Hrvatske ...
Stepinac nije stradao zbog vjere (već zbog vjerovanja (naroda) kako zastupa ideju nezavisnosti Hrvatske).

Ukidanje presude (mada pažljivo iznijansirana) iznova postavlja pitanje tisuća presuda (koje nitko neće ukinuti), kao i smisao poništenja jedne ili nekolicine presuda (umjesto (civilizacijske) osude cjelokupnog totalitarno-zločinačkog sustava koji je producirao presude i likvidacije bez presuda ...).

Iz memoara osoba koje su sudjelovale u progonu Stepinca (J. Blažević i J. Manolić) ...
J. Blažević (javni tužitelj u slučaju Stepinac) je napisao kako je titov posrednik priprijetio samom Blaževiću, ako ne povede postupak protiv Stepinca kako će i sam biti optužen.
J. Manolić je izjavio (dokumentirano) kako je titova naredba bila da se Stepinac ne smije (po odsluženju zatvorske kazne) vratiti na službu u Zagreb ... (stoga je u zatvoru trovan, po pogoršanju zdravlja prijevremeno pušten u Krašić, gdje je proces trovanja priveden završetku).

Sam Stepinac nije hrvatski nacionalist (pa niti ustaša) (čime je bio titov saveznik), ali je zagovarajući univerzalnost potvrđivao pravo Hrvata na vlastitu državu (istovremeno i pravo drugih imati državu na istom teritoriju)(što je i tito tvrdio). Titu se nije sviđalo samo pravo Hrvata na državu.
Stepinac nije bio zastupnik hrvatskog naroda (on je bio nadbiskup, kasnije i kardinal, kojeg je imenovao rimski papa). Njegova žrtva nije žrtva za hrvatski narod i hrvatsku državu, već za katoličku vjeru, pa je povezivanje Stepinca s ustašama povijesni falsifikat (svojstven komunističkoj ideologiji)(kao i današnjem pravosuđu).

Sposobnost katoličke crkve zauzeti nedvosmislen (i moralan) stav u ratovima koji nisu vjerski je iluzija.
Katoličanstvo (kao ni međunarodno pravo) nema sposobnost jasno razlikovati pravedni, obrambeni rat od agresije (i time poprilično svojim društvenim angažmanom unosi prijepora (s jedne strane) i nevjerice (s druge strane) u ionako teške odnose (ratnih i postratnih vremena)).
Stepinčeva žrtva je time bespotrebna (onaj katoličanski angažman je u grotlu masovnih likvidacija, progona i zločina izgubio i taj smisao). Stepinac je sveden u okvire politike Vatikana (i odnosa pape prema vlastitim službenicima ...).

Stradanje zbog vjerovanja naroda, prihvaćanje stradanja zbog odlučnosti svjedočiti vlastitu vjeru, stradanje zbog vjerovanja partije proizvelo je okolnosti koje zahtijevaju malo vuše od administrativne odluke o ukidanju kazne.
Niti je današnja Republika Hrvatska pravni slijednik socijalističke, niti je moguće ukinuti pojedinačnu sudsku odluku kojom je osuđen narod ...(time rehabilitiramo zločinački sustav kojemu je zločin bio utkan u srž postojanja).

Stepinac nije svetac jer je bio ustaša, već zbog toga što se usudio suprotstaviti svima (iako nije bio protiv nikoga).
Štujte tu svetost, jer će mnogo vode proteći prije nego li se netko opet drzne podjednako iskušati naše granice (strpljivosti).



Oznake: ikone, hrvatska samobitnost, farsičnost, Stepinac, blaženik, svetac, katoličanstvo, politika, nacije, države, tisućljetni san, nezavisnaot, pravna rehabilitacija, totalitarni i zločinački sustav, Blažević, manočić, svjedoci progona, univezalnost vjere, savezništvo, odnos katoličke crkve prema ratovima, svetost, granice strpljivosti

09

subota

srpanj

2016

Politika homogenizacije



Politika koja rješava pitanje državnog duga i istovremenog porasta životnog standarda homogenizirati će hrvatsko društvo ...

Hans Fredrik Gude


Oznake: politika, državni dug, porats životnog standarda, istovremenost, homogenizacija, hrvatsko društvo

26

nedjelja

lipanj

2016

Što radi politička mafija ...?



Ako Hrvatska mora retorikom pobjeđivati sdp (nenarodnu) partiju na izborima, onda je onaj tko je lansirao takvu tezu idiot idiota ...

O bespotrebnosti retoričnosti ...


Politika je oblik interesnoga organiziranja (i udruživanja).
Orjunaško-proruska komunističko-antipapinska politika (raseljavanja, uništavanja i osvajanja Hrvatske) koristi sve raspoložive instrumente u ostvarenju svojih (zločinačkih) nakana ...

Tomislav Karamarko je taksativno (ipak je profesor povijesti) pobrojao sve zločinačke čine (antihrvatske) politike. Nije izazvao drugu (zločinačku) stranu (vjerovali ili ne, malobrojni su; tko bi zastupao politiku koja je cijelo stoljeće proždirala hrvatsko tkivo).
Protivnici Tomislava Karamarka su HDZovci ...

Hrvatska nije (političkim genetskim inženjeringom (promjenom genetske mape)) izabrala (niti na izbor ponudila) narodnjačke političare. HDZ odavno nije među narodom, niti se nudi narodu riješiti nagomilane probleme.
HDZ ne ide u narod ... (čeka narod).

(Bezrazložno ili razložno) odstupanje Tomislava Karamarka otvorio je (neophodan) prostor za HDZovo prestrojavanje (oslobađanje komunjarsko-karijerističkog balasta).

Najveća zabluda HDZova (aktivnog) članstva je vjerovanje kako HDZ (izbornim inženjeringom) može osvojiti saborsku većinu. Bez narodnog bunta nitko nije sposoban obnašati vlast (a i zašto bi) samostalno.

Nesposobnost HDZa ponuditi kadrovska rješenja koja bi se oslonila na kvalitetan i učinkoviti rad (za razliku od karijerističkih ispraznih častohlepnika) Hrvatsku drži prikovanom za komunističko-orjunašku (uigranu) prevarantsku političku garnituru ...

Onaj tko nije sposoban na izborima poraziti (bilo kakav) SDP (koji je uistinu svakakav, samo ne ozbiljan) mora se zapitati (s kakvim kadrom i strategijom nastoji osvojiti vlast)(ovo nije kritika Karamarka, već njegovog stranačkog članstva koje participira u izborima i kreiranju/provođenju politike).

Struja (političkih karijerista) koja je odlaskom (dobrovoljnim sklanjanjem) Karamarka krenula na uspostavu kontrole HDZa (na temeljima partijske doktrine zlouporabe političke moći) samo je razbistrila razloge HDZove nevitalnosti (Markićka i pokret Za obitelj, Sinčić i Živi zid, Blokirani, referendumi za očuvanje auto-cesta, ...).

HDZom (su dominirali) (ili dominiraju) jezde kadrovi s partijskim političkim pečatom.

Vjerovati kako je Tomislav Karamarko gubio (poene) protiv Milanovića na retoriku i kako je izbor retoričara (Plenkovića (??)) rješenje teži je oblik retardiranosti (i političke zlobnosti).
Hrvatska (utopljena u međunarodnu zavjeru i izigravanje povelje UNa) nema političara koji je sposoban optužiti jugoslavene, orjunaše, komunjare, titoiste za genocid nad Hrvatima s ciljem porobljavanja, raseljavanja, uništavanja i osvajanja (Hrvatske).
Hrvatska je u ranoj fazi formiranja nacije (odlagano i sputavano iz vremena nastajanja modernih nacija (vremena AU, diktaurama sputavano u Jugoslavijama ... što je proizvelo političku realnost nesposobnosti obuhvaćanja povijesnih teritorija ...). HDZ provodi ublažavanje oštrice (a zavjerenici koriste i najmanji uzmak).
Kako bi inače Plenković bio kandidat za predsjednika stranke (uz vjerovanje kako će umjereniji i glagoljiviji kandidat privući više glasača)(kad uz sve u HDZu ne bi postojala karijeristička isprazna garnitura koja je spremna na javno sramoćenje u želji zadovoljiti svoju pohlepu za moći ...).


Tko milanovića (ili bilo kojeg drugog komunjaru) i sdp ne može pobijediti na izborima nije Hrvat! Retoričnost protiv komunjara nije potrebna. Treba kazivati istinu makar i nijemo (kako i svjedoče nevino pobacani po stratištima Slovenije, Hrvatskem BiH, Vojvodine, srbije, ...). Titoisti, orjunaši, komunjare, nenarodnjaci su zločinci!

Zna se! (HDZu nisu potrebni ulizice već narodni tribuni (s akademskim titulama ... toliko smo propali da nas mogu samo vrsni znalci (istovremeno domoljubi) spasiti ...)

p.s. Tezom o gubitku izbora zbog slabe retoričke vještine (jednog profesora povijesti naspram partijskog narkomana ...) nevješt je način prikrivanja i legalizacije uzborne krađe ... (!!)


Oznake: politika, udruživanje, instrumenti, karamarko, taksativno pobrojano, genetski ininženjering, odstupanje, prestrojavanje HDZa, zabluda članstva, kadrovska rješenje, politički karijeristi, politička retardiranost, rana faza formiranja nacije, odlagano i sputavano, nijemo svjedočenje

29

petak

siječanj

2016

Smisao socijalizma (socijaldemokracije) u RH



Politika kao sredstvo donošenja kolektivnih odluka o rješenju problema temelji se na okolnostima (problemima) koje su prisutne. Politika je određena stvarnim problemima s kojim je suočeno društvo.

Politika (grč. ta politiká – poslovi vezani uz polis) je kolektivna djelatnost koja smjera donošenju odluke o rješenju problema i izvršenju te odluke koja je obvezna za sve članove zajednice. Riječ politika potječe iz više grčkih riječi: polis(grad-država); politeikos(državni, javni) te politeia(država, politički režim). S obzirom na sadržaj, obuhvat i stupanj organiziranosti razlikujemo opću i posebnu politiku. Opća politika uključuje lokalnu, državnu i međunarodnu, a posebna politika uključuje socijalnu, gospodarsku, zdravstvenu, kulturnu, prosvjetnu...


Hrvatska je povijesno (pa i u današnjim granicama) određena osmanlijskim osvajanjima. Određena je odnosom prema povijesnim teritorijima koje su osmanlije okupirali. Određena je državnom zajednicom (AU monarhija) koja je uspostavljena kao zaštita osmanlijskim napredovanjima. Hrvatska je određena nastavkom osvajačkih težnji velikosrpstva na postavkama osmanlijskih osvajanja. Hrvati su u zadnjih sto godina imala tri ratna sukoba protiv Srbije (jednom u zajednici AU koja je Kraljevinu Srbiju napala kao odgovor na velikosrpsku politiku u BiH (atentat na prijestolonasljednik), dva puta je Srbija vršila agresiju i poticala bune protiv pokušaja uspostave hrvatske države).
Granica. Nemirna. Ratna. Povijesno (stoljećima, agresijama etnički čišćena).
Ratobornost, kao sredstvo postizanja političkih i demografskih ciljeva, traži podršku specijalnog rata u opravdanju genocidnih težnji. U tom ratu, iako je dokumentarno razvidna velikosrpska agresija i genocidnost, Hrvate su proglasili krvolocima (nedostojnim državnosti (i opstanka)).

U povijesnom kontekstu narodne borbe (svaki narod ima pravo na borbu za svoj opstanak), nacionalnog formiranja (kao oblika jačanja sposobnosti društva oduprijeti se pogubnim napadima) i formiranju (moderne, nacionalne) države kao sredstvu očuvanja društva, zagovarati politiku socijaldemokracije - socijalizma parlamentarnim putem - krajnje je (ako nema posebnu zadaću) čudno.
Ustrajavati na slabljenju države, ustrajavati na anacionalnosti društva, ustrajavati na ateizmu (bezvjernosti), osporavati prava većini (na socijalističkim osnovama tvrdnji o izvoru ratnih sukoba koji proističu iz vlasništva i nacije (kao društveno neprihvatljivih kategorija)) na smisleno organiziranje protiv nametnutoga rata i borbe za opstanak je dio specijalnog rata.
Hrvatska je (povijesno) izvrgnuta višestoljetnoj agresiji i borbi za opstanak (na koji ima pravo). Smjer organiziranja u toj borbi bira sama.
Hrvatskoj je rat nametnut i bez postojanja nacije. Hrvatskoj je rat nametnut i prije postojanja nacije. Taj rat traje. (Rat protiv Hrvatske traje preko 500 godina.)

Odabrati socijalističke vrijednosti, koji otvaraju vrata agresiji i slabe sposobnost društva opstati trebala bi biti nacionalna politika?
Oslanjanje socijaldemokracije (socijalizma parlamentarnim putem) u Hrvatskoj na međimurske, zagorske i istarske glasače (županije) koji ni po kojoj osnovi nisu socijalistički nastrojeni (sami sebe doživljavaju kao sređene, radišne i štedljive, vrlo osjetljive na svoje vlasništvo) predstavlja UN-ovim poveljama zabranjen izborni postupak otuđenja političke moći.

Postavljam pitanje: U ime koje demokracije i kojih ciljeva hrvatska država tolerira socijaldemokraciju - socijalizam parlamentarnim putem - i sve ideološke postavke takve politike? Tko u Hrvatskoj zagovara potrebu desne i lijeve ruke?
Postoji li način raspraviti i usvojiti politiku kojom će Hrvatska donositi kolektivne odluke ...?
Postoji li način ustanoviti koje politike ne mogu biti sredstvo donošenja kolektivnih odluka?

Besmisao socijaldemokracije - socijalizma parlamentarnim putem - kroz mandate Račana, Mesića, Josipovića, Milanovića je razvidna.

(od hrvatske povijesti, koja nam je učiteljica, baštinimo i identitet i pravo na državu ... onaj tko taj identitet briše ne može sjediti u saboru)

Oznake: politika, problemi koje politika kolektivnim odlukama rješav, povijesno određenje, stalnost rata i agresije na Hrvatsku, smisao socijalizma u agresijama na Hrvatsku

04

petak

prosinac

2015

HDZ (reinkarnacija)


HDZ-ova loša reputacija je krenula po Tuđmanovoj smrti (iako je prije pripremana, pa čak i prije pojave HDZ-a).
Kako je onda HDZ nastao i postao vodeća snaga hrvatskog društva? Zauzimanjem i djelima Franje Tuđmana, njegovih suradnika, članstva i hrvatskog naroda.

Po smrti Franje Tuđmana, nitko nije promovirao politiku HDZ-a u strahu od (prije pripremljenih optužbi za ratne zločine). Sjetimo se, Tuđmana su tri dana po Oluji optužili (Bildt) za ratne zločine, nije pozvan na proslavu godišnjice pobjede nad fašizmom (kao jedini živući predsjednik koji je sudjelovao u toj borbi).
Zatajenje djela i borbe Franje Tuđmana stvorila je (konvertite) spremne odreći se Tuđmanova djela, odreći se izvornih načela HDZ-a.
Zaista nitko nije kriv za kolebljivost i nevjericu (u vlastitu snagu, ispravnost).
Na sjemenu te sumnje izniklo je divlje tkivo (stranputice hrvatske zbilje).
Tko odustane ili posumnja u vlastiti ispravni put, osuđen je na lutanje.

Petnaest godina nitko nije promovirao i okupljao narod na interesima države/nacije. Nije bilo narodnih skupova (do predizborne promidžbe koja po izborima zaboravi obećano).
Rezultat je kolebljivost i rasutost glasača na izborima (presudnim za budućnost svih nas).

Politika je oblik interesnog organiziranja, propusti u kontinuitetu tog organiziranja vidljivi su u nenarodnoj vlasti, nakaradnom sustavu i percepciji Hrvatske kao propale (zaostale) države (što ne negiramo, samo potvrđujemo).

Svi (i sve) za Hrvatsku, Hrvatsku nizašto!



Oznake: Tuđman, politika, promoviranje, stranputica hrvatske zbilje, okupljanje naroda, narodni skupovi, interesno organiziranje, kontinuitet

17

utorak

studeni

2015

Spremni (vraćati tuđe dugove)

Politika je oblik interesnog organiziranja.
U tom svijetlu, Hrvatska (okupirana i porobljena) nije imala ozbiljne političke organizacije. Razno razne udruge, društva i skupine.

Nastupom samostalnosti, Hrvatska je (svjesna potrebe stalnosti političkog organiziranja) unatoč ratu nastojala poticati demokraciju (interese vlastitog naroda i građana).
Demokracija. Vladavina naroda.
Društvo je složeno. Podjela rada je dodatno pojačala međusobnu ovisnost.
Ovisnost slabijih (uzdržavanih) osoba i socioloških skupina je veća.

Iako biračko i političko pravo ne razlikuje sociološku pripadnost, pri nastupu kriza (u slučaju nesposobnosti donošenja odluke), pojedina se politička i glasačka prava smanjuju samim demokratskim ustrojem društva. Liderstvo se prepušta nositeljima društva. U ratu vojno sposobnim, u gospodarskoj krizi radno sposobnim. Uvijek sposobnim.

Ustrajavanjem na istovrijednosti političkog i biračkoga prava (a u Hrvatskoj je na djelu ustrajavanje na precijenjenoj vrijednosti glasačkoga prava, skupine koja ima najmanje glasova - ucjenom) u posvemašnoj krizi (koja je postala i gospodarska, iz gospodarske se pretvorila u političku) ne poštujući liderstvo (zbog politike produbljivanja gospodarske krize)(time stvoriti još veću političku krizu) postupno je poništavanje bilo kakve vrijednosti i glasačkoga i političkog prava takve opcije.
Politička stranka (sebe zovu partija) koja zastupa tu doktrinu od osnutka preteče je SDP (slijednica KPJ).
Znaju stvoriti krizu, ali ne znaju izići iz krize. Partija je opasna (po sebe).

Društvo koje ne priznaje liderstvo, i stalno utrajava na pravima socijalnih (uzdržavanih) skupina, prije ili kasnije uništi svoju egzistencijalnu supstancu. Napomenemo li stalnu težnju za iseljavanjem, posrbljavanjem, genocidom i agresijom (prisvajanjem tuđeg teritorija) uviđamo strategiju rusko-srpske politike nametanjem krivnje osvajanja teritorija, logično je povezati politiku kriza (i nesposobnosti) s težnjom rusko-srpske klike.
SDP je zločinačka organizacija. Svi koji su zbog bilo kojeg razloga glasali SDP-u ili ga podržavaju time su podržali (pritajenu) agresiju na Hrvatsku.


Most se prvi sjetio. Neće osuditi SDP za pritajenu agresiju, upravljati će većinom (njihovim novcima) koja nije njihovo biračko tijelo, a dug ako vrati ...
Uistinu novina (na političkom nebu). Lideri (rođenjem). Vidi se da ih psihijatar vodi.





Oznake: politika, interesno organiziranje, demokracija, vlastiti narod, složeno, biračko pravo, političko pravo, krize, sutav kriza, partija, pritajena agresija

08

nedjelja

studeni

2015

Kako nastaje rat (i koliko traje)



Izborna poruka



Politika, kao sredstvo prevladavanja društvenog sukoba, (sustavno) krizom nije politika već sredstvo produbljenja društvenog sukoba.
U Hrvatskoj ta kriza traje 1000 godina. Nagomilani društveni sukobi označavaju stanje rata (koji traje).
Ako ne možemo zaustaviti taj rat, birajmo (odgovorno) politiku.
Svi propovjednici okretanja budućnosti zaboravljaju da svi neriješeni društveni sukobi uvjetuju i sadašnjost i budućnost (a često i prošlost).


Budimo barem danas domoljubni. Budimo danas politični.

Hrvatska za sva vremena!






Oznake: politika, kriza, društveni sukob, rat, izbori

06

petak

studeni

2015

Birate svoju čast i svoje mjesto u društvu

Tipična ishodišta politke su društveni sukobi, ograničenost resursa, planiranje budućnosti, odnosi s drugim zajednicama.

Politika pretpostavlja početnu raznovrsnost stajališta, pa je pomirenje razlika među uključenim stranama također jedan od njenih ciljeva.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Politika


Kada društveni sukobi prerastu mogućnosti pomirenja razlika, politika postaje nemoćna.
Društveni sukob (nedozrele nacije) proizlazi i zbog nacionalnog pitanja. Nacionalno pitanje opterećuje hrvatsko društvo od nastanka prvih nacija, ali je posebno izraženi pojavom jugoslavenske ideje (koju i danas dio društva, unatoč većini, pokušava oživjeti). Jugoslavenska manjina, nepoštujući demokratska načela, spremna je političkim sredstvima nametati svoju ideju i produbljivati društveni sukob (sve u službi otvaranja ratnog žarišta u Europi i EU, pri pokušaju otklona žarišta sa ukrajinske krize i tako pomažu Rusima).
Uz Jugoslavene, na nadopunjen način (služeći Rusima i Srbima), pojedini Srbi u Hrvatskoj podupiru velikosrpske ambicije, i tako produbljuju društveni sukob.
Uz ta dva generatora društvene napetosti, korupcija i nepotizam oslonjeni na lokalpatriotizam i centralizam opterećuju društvo.

Ograničenost resursa (Hrvatska nema energente , ni sirovine dostatne za industriju) je pojačana slabom produktivnošću (i nemarom).

Budućnost (jugoslavenska, ateistička, bez suvereniteta, prorusko-prosrpska)(ili hrvatska, katolička, domoljubna, prozapadna) i planiranje dodatno opterećuje politiku.

Odnosi s drugim zajednicama (na temelju jugoslavenstva, ateizma, prosrpstva, proruske opredjeljenosti)(ili hrvatstvo, katoličanstvo, prozapadno pravno normiran odnos) su na (izbornoj) kušnji.

Četiri godine kukuriku vlasti je društveni sukob podigla na razinu iznad politikom rješivog problema. Samovoljno su nametali društvene norme i politiku (kojoj nije bila zadaća pomiriti razlike među uključenim stranama).
Vrijeme je da se glasači RH izjasne o društvenom sukobu (koji je izmakao kontroli). Stanje u kojem se Hrvatska nalazi je stanje specijalnog rata i potpune paralize sustava.

Očigledno je kako problem potječe od ranije (i time demantira sve koji propagiraju okretanje budućnosti bez trajnog rješavanja nastalih društvenih sukoba).
Raščistimo s prošlošću. Razlučimo razum od nerealnih želja. Politička snaga ovog naroda je u njegovom zajedništvu ...
Svejedno, do danas nije razjasnio nagomilani društveni sukob (podijeljenosti na srpsko-ruske sluge i hrvatske suvereniste).

Imate li ikakvu dvojbu o predstojećim izborima, dužni ste izići na izbore i podržati Domoljubnu koaliciju.
Ovo nisu izbori na kojim se izjašnjavamo o Jugoslaviji, JNA i Srbiji. Ovo nisu izbori na kojima odlučujemo o sudbini okupacijske sile.
Ovo su izbori na kojima se izjašnjavamo o titoistim (orjunašima, komunistima, agentima, udbašima, kosovcima). Ovo su izbori na kojima odlučujemo o sudbini izdajničke (malobrojne) Hrvatske.


Ne birate između HDZ-a i SDP-a. Birate svoje iskreno opredjeljenje u ratu koji traje preko stotinu godina. Birate svoju čast i svoje mjesto u društvu. Birate budućnost Hrvatske. Birate pobjednika (jer je demokracija moćna).
Nećete se moći pravdati višom silom. Budućnost je u vašim rukama.



Za vječnu i jedinu Hrvatsku, prepunu ljubavi, prosperiteta, tolerancije, veselja i života. Za hrvatsku punu djece. Za hrvatsku budućnost.
Spremni!

Glasujte za Domoljubnu koaliciju!


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života


Oznake: politika, ishdišta, pomirenje razlika, društveni sukobi, ograničenost redursa, planiranje budućnosti, odnosi s drugim zajednicama, jugoslavenstvo, ateizam, prosrpstvo, katoličanstvo, prozapadnjaštvo, stogodišnji rat, Čast, mjesto u društvu

30

petak

listopad

2015

Nestanak Atlantide, Maja i SDP-a

Predizborno je vrijeme (na svu sreću bez tv sučeljavanja ...).
Raspon političke misli (od ozbiljnih do krajnje neozbiljnih) zbog poništavanja (bezrazložnoga) utjecaja novina i tv kuća dopire do glasača u ogoljelom obliku.
Političke stranke svoje programe i stavove, svoj potencijal prezentiraju bez medijatora (medija?). Jezično, medij označava sredinu (pa u tom smislu politička poruka nije bez medija već bez medijatora (posrednika, arbitra, sudca). A sredina oslobođena posredstva (arbitra) bolje apsorbira poruke. Bez komunikacijskog šuma (iskrivljavanja poruka).
Domoljubna koalicija (stranačka koalicija predvođena HDZ-om) na svojim skupovima pokazuje brojnošću snagu svoje politike.

SDP na svojim skupovima pokazuje nemoć svoje politike u odnosu na brojnost birača, ali ne i na snagu partije.
SDP ustrajnim omalovažavanjem politike (sredstva kolektivnog smjeranja donošenja odluke o rješenju problema ...) ukazuje na (sociološku) snagu destruktivnog (okupacijskog) odnosa prema društvu.
Iako je demokracija stanje sustavnog sabiranja pojedinačnih gledišta, SDP omalovažavanjem politike (i političara) sužava (zastrašivanjem i zagađivanjem političkog prostora) demokratsku osnovicu.
Ustrajavanje na kandidatima Glavaševiću i Matiću (koji su svojom samovoljom (u okvirima ovlasti ministarstva kojem pripadaju, iako je vidljivo da su poslušnici stranačko-agenturski podložni vanjskom mišljenju)) potvrđuje sdpovu strategiju oslanjanja na otuđenje političke moći i sustavno održavanje sociološkog stanja (imenovanja neodgovornih i zlobnih ljudi na poslove bitne zajednici) protivnog Ustavu i zakonskim načelima.
Osporavaju pravo živjeti u društvu koje će demokratskim mehanizmima rješavati svoje probleme.

(USKOK, DORH bi odavno vještačenjem potvrdio protuzakonitost takvog ponašanja i oslobodio društvo takvih samovoljnika ... da znaju svoj posao.)

Ostavljanje Milanovića na čistini (bez medijatora), najbolje je ukazalo na osobnost (nesposobnost, psihičku nedozrelost i društvenu izopačenost) te osobe.
Još jedan propust državnih službi sigurnosti (psihičkog su bolesnika propustili neutralizirati na zauzimanju odgovorne funkcije).

Uz sdpovu propast (bespotrebnog truda oko imenovanja i pozicioniranja državnim novcima plaćenih medijatora), sve su manje stranke i neovisne liste proporcionalno manje zastupljene u javnom prikazivanju. Sateliti sdpa nisu zauzeli mjesto Domoljubne koalicije (jer bi takvom promidžbom ojačali svoju poziciju (u sdpovom biračkom tijelu, a ne medijatorski vođenom sučeljavanju slabili poziciju Domoljubne koalicije)).

Hoće li ovi izbori (po najavi brojnijim odazivom birača) ugasiti jednu otuđenu partiju (nedostojnu hrvatskog naroda), u tišini biračkoga mjesta?
Je li partija nestala (unatoč milijardama koje su otuđili za ovog mandata)?
Bez zaštitnika u službama sigurnosti i političara (koji su kontrolirali službe/koje su kontrolirale službe) partija bi odavno nestala (ugušena u vlastitoj krvi).
Vrijeme je za trajni nestanak SDP-a (partije okorjelih muktaša), civilizacije nerada i neodgovornosti.


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života


Oznake: izbori, kampanja, tv sučeljavanje, politika, medij, medijator, arbitar, demokracija, otuđenje političke moći, društvena izopačenost, glasovi, sateliti, civilizacija, nestanak

29

četvrtak

listopad

2015

Političar - nečasno zanimanje?



Hrvatski ponos
Važnost parlamentarih izbora


"Politika (grč. ta politiká – poslovi vezani uz polis) je kolektivna djelatnost koja smjera donošenju odluke o rješenju problema i izvršenju te odluke koja je obvezna za sve članove zajednice. Riječ politika potječe iz više grčkih riječi: polis(grad-država); politeikos(državni, javni) te politeia(država, politički režim). S obzirom na sadržaj, obuhvat i stupanj organiziranosti razlikujemo opću i posebnu politiku. Opća politika uključuje lokalnu, državnu i međunarodnu, a posebna politika uključuje socijalnu, gospodarsku, zdravstvenu, kulturnu, prosvjetnu...

Politika pretpostavlja početnu raznovrsnost stajališta, pa je pomirenje razlika među uključenim stranama također jedan od njenih ciljeva. To se postiže predlaganjem rješenja koje se smatra racionalnim i ispravnim. Druge članove zajednice potrebno je pridobiti za tu opciju, što se postiže raspravom i uvjeravanjem. Stoga je komunikacija iznimno bitna za politiku, a u sebi sadrži i borbu za poborništvom.

Tipična ishodišta politike su društveni sukobi, ograničenost resursa, planiranje budućnosti, odnosi s drugim zajednicama."

https://hr.wikipedia.org/wiki/Politika

Važnost politike (društveni sukobi, ograničenost resursa, planiranje budućnosti, odnosi s drugim zajednicama, ...) ukazuje na nužnost odnosa prema politici (i političarima).
Hrvati imaju uvriježen negativan odnos prema politici. Neshvaćajući narav i potrebu politike.
Hrvatska je katolička (što negativno utječe na nacionalnu orijentaciju, koliko god se vjerovalo kako katolička crkva održava hrvatstvo; crkva podupire hrvatstvo, ali u narodnom (arhajskom) obliku), obespravljena (porobljena), siromašna.
Sve se tri odrednice (kulturološki) prenose na slijedeće generacije (koje tako prihvaćaju politiku kao nečasno zanimanje).
Sociologija religije, sociologija siromaštva i sociologija ropstva navode kako je kulturološko prihvaćanje (u ranoj mladosti) (određene) religije, siromaštva i ropstva razlog kasnijim životnim svjetonazorima koji se podudaraju s propagiranjem vjere, siromaštva i ropstva.

Dalo bi se zaključiti kako je, unatoč definiciji politike kao kolektivne djelatnosti (što društvo obvezuje odgovornošću prema politici i političarima), važnosti djelokruga politike (društveni sukobi, ograničenost resursa, planiranje budućnosti, odnosi s drugim zajednicama, ...), politika u Hrvatskoj svrstana u nečasna zanimanja s (posebnim) razlogom.

Porobljenost se održavala (moralno) osporavajući moć politike (i političara). Onaj tko je sudjelovao u porobljavanju jest nemoralan (policajac, vojnik, političar). Takva politika jest nemoralna, nečasna. Takva se politika oslanja na (kulturološko) prihvaćanje politike kao nečasne, a političara kao nečasnog zanimanja. Podjednako se oslanjajući na slične odrednice siromaštva i religije (samo s predznakom časnosti), kao potpore porobljavanju. Religiju (katoličku) jer se razvila u ropstvu), siromaštvo jer prisiljava čovjeka na osnovno (po maslovljevoj hijerarhijskoj ljestvici to je preživljavanje a ne društvena nadogradnja).

Hrvatska, kulturološki, podržava izrazito krivi vrijednosni sustav (složenog preplitanja društvenih pojava) u kojem djelatnost iznimno važna za (normalno) funkcioniranje biva proglašena nečasnom.

Iako je (po predočenom) to višegeneracijski proces (usvajanja vrijedonosnoga sustava), pojedina razdoblja pridonose više (ili manje) tom usvojenom ponašanju.
Tako bi se dalo navesti kako je pad obitelji Zrinski i Frankopani označio početak hrvatskog (političkog) ropstva, koje su naredni (politički i vojni) protivnici Hrvatske dodatno produbljivali i održavali. Titoizam je (iako ga krivo poistovjećuju s četništvom i orjunaštvom)(upravo zbog sustavnog produbljivanja ropstva i siromaštva) jedan od okrutnijih razdoblja osporavanja hrvatskog prirodnog prava (na suverenite, državu, blagostanje). U čemu mu je Hrvatska (kulturološki) pomagala svojim ropskim odnosom (prema sebi). (Napomena, nakon što je Tito masakrirao i protjerao one koji nisu prihvaćali takvo ropstvo. Današnji titoisti podjednako udaraju na časnost politike (sebe proglašavajući novom snagom) i progone neistomišljenike.)
Titoizam se u stupnju (i metodologiji) osporavanja Hrvatima (političkom narodu) prava na politiku znatno razlikuje od četništva-orjunaštva.

Nužnost hrvatskih reformi podrazumijeva borbu protiv ropstva (političkog) i borbu protiv siromaštva. Predstojeći parlamentarni izbori nisu borba za vlast već odabir kulturološke, civilizacijske pripadnosti. Određenja koje će nam garantirati političku organiziranost u rješavanju važnih pitanja (društvenih sukoba, ograničenosti resursa, planiranja budućnosti, odnosa s drugim zajednicama).

Proglašavanje borbe protiv (političkog) ropstva i siromaštva (ako je organizirana kao kolektivna, a "smjera donošenju odluke o rješenju problema i izvršenju te odluke") po definiciji je politika (protiv siromaštva i ropstva).
Tko bi bolje zastupao tu politiku od hrvatskih generala i branitelja!? Od onih koji su stali na branik domovine? Vitezovi (nazatamljenog sjaja)!

Upoznajte se s izbornom listom u vašoj izbornoj jedinici, potražite generale i branitelje na listi, iziđite na parlamentarne izbore i dajte svoj preferencijalni glas generalima i braniteljima. Ovo su njihovi izbori, ovo je njihova politička borba (za dobro svih nas).

Hrvatski generali i branitelji su naš ponos!


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života



Oznake: politika, političar, časno, Ropstvo, siromaštvo, titoizam, hrvatski generali, hrvatski branitelji, izbori, politika borbe protiv siromaštva, ponos