30
nedjelja
rujan
2018
Što radi/želi pLenković?
Ustrajavanje na politici nastavka jugoslavenske politike kao uspješne etape (brisanja granica i civilizacijsko-kulturoloških razlika među narodima) izrodila je nadjugoslavensku politiku (kontrolirane "globalizacije"). Ustrajno nametanje političkog monopola služi se svim floskulama kako bi zaštitio povlašteni položaj (upravljanja poreznim prihodima i državnim rashodima).
Politika politike bez pozadine
Provoditi jugoslavensku politiku na razvalinama dviju jUgoslavija nema zadaću povratka jugoslavenstva, već provoditi politiku kao da su dvije jUgoslavije uspješno ostvarile zadaću ...
Nameće se politika kao da su dvije jUgoslavije bile uspješne, i na temelju tih uspjeha nastavlja se postjugoslavenska, nadjugoslavenska politika (integracija i migracija).
Proleteri i kraljevi svih (srpskih) zemalja ujedinite se, u kapitalističku uniju.
Politika kao sredstvo donošenja i provođenja odluke o rješenju problema koje će biti obvezujuće za zajednicu ima različite oblike. Niti jedan oblik nije pravedan, ali su (samo) neki razumni/prihvatljivi.
Problemi društva nameću potrebu društva odabrati način rješavanja problema i biranja odgovornih za odabir rješenja i provedbu rješavanja. Hrvati ne biraju vlast. Probleme ne rješavaju. A problemi se rješavaju jer postojeći problem potisne još veći problem (koji je u suprotnosti s prvotnim).
Održavanje društva u tim okvirima nužno dovodi do gubitka stanovništva i teritorija. (Hrvatska bilježi oba fenomena.)
A politka? Nastoji zadržati monopolni status (kraljevina (nedostatna, pa kraljeva diktatura), komunistička diktatura, diktatura anemičnih (rAčan, mEsić, sAnader, jOsipović, kOsor, miLanović, pLenković)).
Ne rješavamo svoje probleme, već prepuštamo anacionalnim grupama zlouporabu vlasti kao sredstva nametanja određenih politika koje ne rješavaju već stvaraju probleme. Jugoslaveni (postjugoslaveni), orjunaši.
Umjesto otklanjanja zlokobnih posljedica jugoslavenstva, nastavljaju s politikom u čijim su temeljima sva zla jugoslavenstva.
Jedino što je meni obvezujuće (kao članu društva) je osporavanje legitimiteta takve politike.
Što radi pLenković?
pLenković svojim urušavanjem sustava, na premisama monopolnog statusa (određene) (ne)politike, rješavajući se izbornog legitimiteta, progonom preferencijalno odabranih (koji, ruku na srce, nemaju političku već samo izbornu potporu) nastoji uvesti apsolutizam koji bi prijetnjama spontano/samovoljno prerastao u totalitarizam (dragovoljno sudjelovanje u antičovječanskoj vlasti).
Za razliku od titovog totalitarizma (koji je održavan udbom, kosom, milicijom, doušnicima i terorom), nadati se uspostavi apsolutističkog/pa totalitarnog sustava na slomu volje za vlašću jednog naroda samo je titoistički koncept umno zaostalih piJonira (jednog krvavog sustava).
Ili je jedna (pred vratima starosti) politička grupacija odlučila financijski iskoristiti nezrelost hrvatske države i uspavanost "čuvara" nacionalnog bića.
Hrvatska se primiče diktaturi. (Palac, po palac.)
Hrvatska mora ponuditi (u vremenima podjele rada) zaštitnike nacionalnog (interesa). Dosadašnja zloupotreba demokracije, hrvatstva i državnosti je neodrživa.
2 000 000 izbornih glasova za spas Hrvatske!
Oznake: politika, razvaline jUgoslavija, nadjugoslavenstvo, problemi društva, rješenja, provedbe, sva zla jugoslavenstva, urušavanje sustava, izborna potpora, Apsolutizam, totalitarizam
komentiraj (2) * ispiši * #
24
četvrtak
prosinac
2015
Što možemo očekivati od nove Vlade
Hrvatska treba promjenu titoističko/socijalističko/socijaldemokratskotitoističkog prosrpsko/proruskog sustava u civilizacijsku branu istočnoj despociji
Smrt demokracije
Božić nam je pred vratima.
Imamo se pravo nadati dobru.
Onima što su prije 4 godine glasali (ili se veselili dolasku kukurikavaca) za SDP ne treba ništa poželjeti (oni su svoju dozu razočarenja progutali).
Podjednako, svi gospodarstvenici što su podjednako indifirentno dočekali socijal-socijalističku (rigidnu, prorusku) bešćutnu apsolutističku vlast prije četiri godine nemaju se čemu dobrome nadati.
Podsjećam, politika je oblik interesnoga organiziranja. Tako je i gospodarstvo generator političkih ideja i političkog djelovanja.
Kada je promet hrvatskom T-Com-u pao za 33% (u prvoj godini kukuriku vladavine) nitko (osim crtice o padu prometa za trećinu) nije primjetio političko djelovanje (ili upozoravanje na politiku proletarizacije). U građevinskom sektoru je u prvoj godini kukurikavaca promet pao tridesetak na dvadesetak milijardi kuna. Nitko ni tada nije primjetio politički pomak, niti protest (u narednim godinama je taj pad bio i veći). Pad opće potrošnje nije izazvao proteste, niti političke inicijative ni trgovaca ni potrošača.
Javni djelatnici (uz nekoliko upozoravajućih štrajkova, valjda svjesni svoje nepolitičnosti) niti na smanjenja primanja (u ime socijalne i druge države) nisu potaknuti na političko djelovanje.
Cijelo vrijeme trajanja agonije, politički je aktivan samo Živi zid (potpuno promašenim aktivnostima uvećavanja troškova pri iseljavanju ovršenih). I doziranoj tv prisutnosti (strogo kontroliranoj) istih. Na što se čelni ljudi Živog zida nisu bunili. (Produkt partijskih tajnih službi.)
Gospodarski sustav koji nije odgovarao na političke izazove, morao se urušiti.
Kako na planu gospodarstva, jednako je nevidljiva kočnica sputala Hrvate u svim ostalim segmentima života.
Sagledavajući gospodarske poteškoće (proizišle iz neadekvatne socijalističko titoističke vlasti, koja je svojim mjerama pogoršavala ekonomske uvjete), nesposobnost organizirano i javno progovoriti (kako domaćih gospodarskih tako i inozemnih gospodarskih čimbenika) o uzrocima krize treba zaključiti kako je gospodarstvo kao razlog političkog organiziranja u Hrvatske (iz nekog razloga) nemoguće provesti.
To upućuje na teže uzroke krize (sadržane u sustavu koji je sam sebi svrha).
Hrvatska je po ekonomskim pokazateljima socijalistička država.
U Hrvatskoj posluju domaći gospodarstvenici, ali i inozemni. Pravno-politička klima (socijalizma, sveopće vlasti države) dovela je do opće šutnje (i prilagođavanja poslovanja podređenja čudnoj politci). U Hrvatskoj su stope općeg blagostanja, investicija, BDP-a, ... u stalnom (rapidnom) padu.
Ustav RH (kojeg su titoisti u račanovom mandatu prepravili u socijalistički) ne jamči ni vlasništvo ni plodove rada/ulaganja.
U takvim okolnostima poslovanje je zamrlo, a oni što posluju posluju na monopolnim osnovama (jer samo takve djelatnosti još uvijek opstaju u RH).
Unatoč/stoga, pad poreznih prihoda je prisilio (nesposobnu) vladu državu zadužiti preko granica podnošljivosti.
Čvrsti zagrljaj titoističke socilademokracije prouzročio je smrt demokracije.
Što očekujemo od nove Vlade? Promjeniti uvjete zbog kojih je iselilo preko 100 000 naših državljana. A to sigurno neće postići uobičajenim (administrativnim) mjerama. Da su vjerovali u takve promjene, nitko ne bi iseljavao ...
Hrvatska treba promjenu titoističko/socijalističko/socoaldemokratskotitoističkog prosrpsko/proruskog sustava u civilizacijsku branu istočnoj despociji (i nemaru).
Oznake: božićne želje, nova Vlada, gospodarstvo i politički izazovi, gospodarski pad, kontrolirana politička aktivnost, urušavanje sustava, zaduživanje države, smrt demokracije, administrativne mjere, iseljavanje
komentiraj (2) * ispiši * #
