Što možemo očekivati od nove Vlade

Hrvatska treba promjenu titoističko/socijalističko/socijaldemokratskotitoističkog prosrpsko/proruskog sustava u civilizacijsku branu istočnoj despociji

Smrt demokracije


Božić nam je pred vratima.
Imamo se pravo nadati dobru.

Onima što su prije 4 godine glasali (ili se veselili dolasku kukurikavaca) za SDP ne treba ništa poželjeti (oni su svoju dozu razočarenja progutali).
Podjednako, svi gospodarstvenici što su podjednako indifirentno dočekali socijal-socijalističku (rigidnu, prorusku) bešćutnu apsolutističku vlast prije četiri godine nemaju se čemu dobrome nadati.

Podsjećam, politika je oblik interesnoga organiziranja. Tako je i gospodarstvo generator političkih ideja i političkog djelovanja.
Kada je promet hrvatskom T-Com-u pao za 33% (u prvoj godini kukuriku vladavine) nitko (osim crtice o padu prometa za trećinu) nije primjetio političko djelovanje (ili upozoravanje na politiku proletarizacije). U građevinskom sektoru je u prvoj godini kukurikavaca promet pao tridesetak na dvadesetak milijardi kuna. Nitko ni tada nije primjetio politički pomak, niti protest (u narednim godinama je taj pad bio i veći). Pad opće potrošnje nije izazvao proteste, niti političke inicijative ni trgovaca ni potrošača.
Javni djelatnici (uz nekoliko upozoravajućih štrajkova, valjda svjesni svoje nepolitičnosti) niti na smanjenja primanja (u ime socijalne i druge države) nisu potaknuti na političko djelovanje.
Cijelo vrijeme trajanja agonije, politički je aktivan samo Živi zid (potpuno promašenim aktivnostima uvećavanja troškova pri iseljavanju ovršenih). I doziranoj tv prisutnosti (strogo kontroliranoj) istih. Na što se čelni ljudi Živog zida nisu bunili. (Produkt partijskih tajnih službi.)

Gospodarski sustav koji nije odgovarao na političke izazove, morao se urušiti.
Kako na planu gospodarstva, jednako je nevidljiva kočnica sputala Hrvate u svim ostalim segmentima života.


Sagledavajući gospodarske poteškoće (proizišle iz neadekvatne socijalističko titoističke vlasti, koja je svojim mjerama pogoršavala ekonomske uvjete), nesposobnost organizirano i javno progovoriti (kako domaćih gospodarskih tako i inozemnih gospodarskih čimbenika) o uzrocima krize treba zaključiti kako je gospodarstvo kao razlog političkog organiziranja u Hrvatske (iz nekog razloga) nemoguće provesti.
To upućuje na teže uzroke krize (sadržane u sustavu koji je sam sebi svrha).
Hrvatska je po ekonomskim pokazateljima socijalistička država.

U Hrvatskoj posluju domaći gospodarstvenici, ali i inozemni. Pravno-politička klima (socijalizma, sveopće vlasti države) dovela je do opće šutnje (i prilagođavanja poslovanja podređenja čudnoj politci). U Hrvatskoj su stope općeg blagostanja, investicija, BDP-a, ... u stalnom (rapidnom) padu.

Ustav RH (kojeg su titoisti u račanovom mandatu prepravili u socijalistički) ne jamči ni vlasništvo ni plodove rada/ulaganja.
U takvim okolnostima poslovanje je zamrlo, a oni što posluju posluju na monopolnim osnovama (jer samo takve djelatnosti još uvijek opstaju u RH).
Unatoč/stoga, pad poreznih prihoda je prisilio (nesposobnu) vladu državu zadužiti preko granica podnošljivosti.

Čvrsti zagrljaj titoističke socilademokracije prouzročio je smrt demokracije.


Što očekujemo od nove Vlade? Promjeniti uvjete zbog kojih je iselilo preko 100 000 naših državljana. A to sigurno neće postići uobičajenim (administrativnim) mjerama. Da su vjerovali u takve promjene, nitko ne bi iseljavao ...
Hrvatska treba promjenu titoističko/socijalističko/socoaldemokratskotitoističkog prosrpsko/proruskog sustava u civilizacijsku branu istočnoj despociji (i nemaru).

Oznake: božićne želje, nova Vlada, gospodarstvo i politički izazovi, gospodarski pad, kontrolirana politička aktivnost, urušavanje sustava, zaduživanje države, smrt demokracije, administrativne mjere, iseljavanje