05

utorak

siječanj

2021

Obnova Banovine i Hrvatske




Hrvatska je od (1918.) 91. do 95. vodila rat za neovisnost. Pravedan, oslobodilački rat, rat protiv agresije i genocida.

U ratu su stradala mnoga područja (trećina Hrvatske je bila okupirana, raseljena, popaljena i porušena).
Rat/zne štete nisu naplaćene.

Pljačka Hrvatske (zbog čega je i došlo do rata) je pred rat pojačana (kako bi Hrvatska bila što slabija), u ratu je zamijenjena pljačkom, paleži i ubojstvima (etničko čišćenje). Po završetku rata uistinu nije bilo sredstava za razbacivanje.

Kako i od čega je vršena obnova?
Obnavljalo se na temelju procjene stradalih objekata. Ono što je vrijedilo 10 tisuća (nečega) nije se moglo obnoviti potroškom 100 tisuća nečega.
Toliko o nestručnoj obnovi poslije rata.

Ali ta vremena su obilježavali neki drukčiji politički okviri. Hrvatska je polagala računa na kvalitetu državnih djelatnika, za razliku od današnjih koje predvodi taliban pLenković.
Ondašnja politička svita se odupirala jačoj vojnoj sili (direktna agresija), političkim talibanima (EU/sladoledari), UN-ovoj naklonjenosti agresoru (politički komplot rusko-tko zna čijih špijunčića).
Narodno zajedništvo u tako teškim trenucima omogućavalo je novačenje kvalitetnih i stručnih Hrvata kojima je bila čast sudjelovati u povijesnim trenucima, za razliku od današnjeg stanja poltronstva i ulizništva koji g*vnar pLenković provodi, a odazivaju mu se samo umno retardirani - uključujući retarda medveda.

Hrvatska je nesposobna nositi se s dnevnim problemima (zaposlenost, zdravstvo, školstvo, obrana, ... svima su smanjili plaće i urušili kvalitetu tih djelatnosti), a kako bi se nosila sa svjetskim problemima (pandemijska kriza) ili elementarnim nepogodama (potresi).
Cilj pLenkovićeve strahovladavine (strahota proizlazi iz nesposobnosti napraviti išta dobrog), začudo ne proizlazi iz njegove potkapacitiranosti već iz ciljanog navođenja destruktivnosti.
pLenkovićevi talibani sustavno rastaču hrvatsko zajedništvo (svojstveno civilizacijskom dosegu naroda i spoznaje o važnosti uređenja države u svakodnevnom životu svakog pojedinca, kao i na utjecaju te tvorevine na budućnost naroda), sve ono što je narod krasilo u obrani, a protivilo se međunarodnoj (okupatorskoj) strategiji.

Pamtimo ultimatume EU, razne komisije i prosrpsku naklonjenost vrhuške Europske unije. Pamtimo Mitterranda koji je otrčao u okupirano Sarajevo kako bi srbe spasio od NATO bombardiranja. Pamtimo EU promatrače koji nisu znali tko napada.
Tko je onda doveo krkana pLenkovića koji je otrčao europskim talibanima?

Ratna razaranja su prouzročili oni koji su i sada na vlasti ( jugoslavenska vojska, jugoslavenska komunistička partija, orjunaši, izdajice, međunarodna antihrvatska koalicija sa rusima i srbima). Oni obnoviti potresom pogođena područja neće.
Posljedice će platiti pogođeni i prevareni (nitko drugom ne obnavlja kuću a svoje nema), država će to razvodniti i razliti po glavi stanovnika.

Zadaća pLenkovića je slomiti zajedništvo i ispravnost volje za vlastitom državom. Osporiti suverenitet i narod baciti u nevolje (raseljavati, osiromašiti i porobiti).

Ondašnji HDZ je odražavao snagu naroda, današnji narodu oduzima snagu.
Nije važan HDZ, nego narod i njegova sposobnost nositi se s nedaćama.

Obnova pogođenih područja će se obavljati (s više ili manje uspjeha). Stoga je svaka pomoć dobro došla.
Posebno ako je od srca.
Obnova potresom pogođenih krajeva je obnova Hrvatske.


Hrvatska za sva vremena




Oznake: Rat za neovisnost, Hrvatska, agresija, genocid, pljačka Hrvatske, obnova, kvaliteta državnih kadrova, nesposobnost, EU politika, Plenković, osiromašenje, porobljavanje, snaga naroda, pomoć od srca

12

utorak

lipanj

2018

Dva pitanja hrvatske opstojnosti



Hrvatska demografska slika potiče mnoga pitanja i rasprave.

Tvrdnja 402 (sa zarezom): Hrvatska populacija je osiromašena, ne stvara vrijednost od koje može zadovoljavati svoje osobne i društvene potrebe, pa je i umirovljenička populacija za radnog vijeka stvarala manje nego je potrebno za dostojan život. Nedostatak radne snage se ne može nadoknaditi uvozom radne snage, jer ne postoje radna mjesta koja bi omogućavala prihode iz kojih bi se i umirovljenici i državni aparat namirivali uz pristojnu zaradu samih radnika i njihovih poslodavaca.

Mnogi umirovljenici nisu "zaradili" mirovinu, mnogi zaposleni ne "zarađuju" plaću (niti pridonose vlastitoj mirovini koju očekuju). Fiktivna i bespotrebna radna mjesta u državnim službama, državnim firmama (koja služe stvaranju privilegirane i podobne kaste) urušili su gospodarski i društveni sustav.
Problem nije manjak (robovske) radne snage, nego nepostojanje radnih mjesta i pravične raspodjele dobara ostvarenih radom.



Podjednako, pobuna protiv takvog sustava iskazan referendumskim inicijativama potiče i pitanja i rasprave.

Svi političari i državni dužnosnici koji se javno protive referendumima moraju biti odstranjeni s državnih funkcija. Volja naroda je u demokraciji i republikanstvu najvećeg značenja. Demagogija kojom žele smanjiti vlast naroda, a pojačati autokraciju ili/i totalitarizam treba javno osuditi i kazniti. Političarima koji osporavaju i onemogućavaju referendumske inicijative treba zabraniti pravo javnog i političkog djelovanja u državnim institucijama.
Opstrukcija referendumskih inicijativa mora potaknuti novi, temeljitiji, referendum.

Tvrdnja R32: Referendumom o raspuštanju sva tri stupa vlasti (sudbene, izvršne i zakonodavne) treba stvoriti Drugu republiku i bez lustracije temeljito reformirati državu. Narod mora ostvariti ustavno pravo na vlasti koja mu pripada, a sada je otuđena od naroda.


Hrvatska se mora okrenuti istinskom radu za opstojnost i boljitak. Paradoksalno, Hrvatska je toliko siromašna da umjesto jeftinih hamburgera, mora jesti janjetinu (što sada ne radi). Proizvodnja (seoska) vlastite hrane je način kako siromasi mogu jesti skupu hranu, ali i način kako mogu (jer moraju) povećati svoje prihode. Onog trenutka kada ostvare prihode kojima mogu plaćati druge u proizvodnji hrane za vlastite potrebe, sami će prestati proizvoditi hranu.
Društvo se tržišno, a ne državnim (komitetskim) dekretima, mijenja. (To su marksisti/"nova hrvatska levica" morali odavno prihvatiti.)


Oznake: hrvatska opstojnost, tvrdnja, osiromašenje, osobne potrebe, društvene potrebe, umirovljenička populacija, privređivanje, fiktivna radna mjesta, uvoz radne snage, državni dužnosnici, referendumi, ustav, referendum o raspuštanju sva tri stupa vlasti, ustavno pravo na vlast, tržišni temelji promjene društva

15

ponedjeljak

veljača

2016

Monetarno-bankarski sustav i SDP-ov zločin protiv čovječnosti

Kako je SDP vladao ...


Napadi na monetarno bankarski sustav u Hrvatskoj ima povijesno logičke zapreke.
Priča kako je trebalo stvarati društvo bez inozemnih banaka (novaca)(dakle, na štampačkom potencijalu Narodne banke) je dio specijalnog rata.
Podjednako se pozivati na narodni potencijal i narod kao pokretače gospodarskog razvitka.

Već smo imali (nesreću)/prigodu sudjelovati u Titovom modelu vlastitog štampanja novca i narodne privrede.
Model oslanjanja na vlastite snage odveo nas je u tehnološku zaostalost, prezaduženost, prorusku ateističko-totalitarističku nesvrstanu (s pozamašnim vojnim budžetom) državu koja je bila prijetnja svjetskom miru.
Rat u državama bivše Jugoslavije nije bio zbog nacionalnih sukoba, već zbog tvorevine koja je protivno povelji UN-a sudjelovala i širila terorizam i svjetsku nestabilnost.

Okretanje od totalitarne siromašne države (koja se voljela hvaliti svojim humanim licem), stvarajući uvjete za totalitarno ludilo, države pogođene terorističkim/militantnim djelovanjem Jugoslavije su morale djelovati (u smjeru deinstalacije te tvorevine).

Uključivanje u civilizacijske tokove podrazumijevalo je (pojačano) investicijsko ulaganje u tehnologije. Takvo ulaganje u socijalizmom i ratom osiromašenoj zemlji je bilo moguće jedino inozemnim kapitalom.
Bankarski sustav (zaduživanja) najbolji je model odgovornog ulaganja u vlastitu budućnost.
Kreditiranje u industrijski razvijenim državama (gdje podjednako možete koristiti razvojne i potrošačke kredite) bitno se razlikuje od kreditiranja u nerazvijenim državama (u kojima morate koristiti kredit u razvojne svrhe). Ta razlika u kreditiranju prouzročila je kataklizmične posljedice i ukazala na promašenost (ideologijski karakter i svrhu) socijalističkog "besplatnog" obrazovnog sustava.

Dio bankarskih dužnika je novce od kredita uložio i oplemenio novac (novac je roba i ima svoju cijenu, "kupujete" ga jedino kad vam osigurava veću zaradu od cijene koštanja ...). Ostali su lakomisleno postali gubitnici (najčešće bez mogućnosti vratiti kredit).

Ako postoji bankarski ili/i monetarni sustav, najvažnije je da u tim sustavima postoje uporišta procjene ponašanja i učina mjera i pojedinaca. Bitno je ustanoviti greške, pogotovo ako su ih počinili pojedinci koji nemaju opravdanje za vlastite postupke. Socijalutopijski pristup odgovornosti prema tuđoj imovini nije razlog za promjenu sustava, već iziskuje promjenu ponašanja pojedinaca.
Sdpeovska vladavina, usmjerena na rušenje državne stabilnosti, koristeći boljševički model poticanja društvenog siromašenja, svakako je ključni temelj stvaranja nereda. Svojom su nerazvojnom politikom pojačali siromaštvo, iako su znali za stopu zaduženosti stanovništva. Namjerno ustrajavanje na produbljenju krize dužništva spada u (poveljom UN-a) zabranjeno ponašanje. Onaj tko to nije uočio, nema izgleda uspješno se integrirati u društvene tokove.

Vraćanje Hrvatske u titoističke modele bankarsko-monetarne politike samo je jedan od sdpovskih zločina protiv čovječnosti.

Znate li kad je potres ..?


Oznake: monetarni i bankarski sustav, društvo i razvoj, civilizacijsko određenje društva, titoizam, prijetnja svjetskom miru, svjetski terorizam, osiromašenje, kreditiranje, dužništvo, razvojni krediti, sdp-ov model produbljavanja dužništva, zločin protiv čovječnosti