Po čemu ćemo pamtiti godine koje prolaze/dolaze?

Dvije godine proglašene (nadri)pandemije.

Je li (umjetna ili spontana) opasnost od (umjetnog/spontanog) virusa/?? stvarna?
Medicina je znanost (koja štošta nije razjasnila). Rasprave i prijepori (vakseri/antivakseri) će trajati.

Medicinski aspekt proglašene pandemije (preskakanje svih uzusa medicinske struke i nauke) je ionako pitanje rasprava i sustavnog dokazivanja, koje će trajati.


Preuzimanje medicinskih nejasnoća kao temelj političkom djelovanju doveo je svijet na prekretnicu.


Gripa (nema obične gripe) je bolest koju izazivaju virusi gripe. (Neme virusa gripe, već oni virusi koji izazivaju i gripu tako nazivamo. Virusi gripe mogu izazvati i prehladu ...)
Nikada gripa (i virusi koji je izazivaju) nije bila bezazlena.
Poimanje novog virusa gripe kao posebne (svjetske, pandemijske) opasnosti nije novost.
Dosadašnji virusi gripe i sama gripa su značajni uzroci smrti.
Ja sam u životu prebolio četiri gripe (i sve tri dobro upamtio, četvrta je covid gripa koja je meni bila najblaža).

Prehlade ne brojim, gripe pamtim po lošem ...

Povijest medicine (grana medicinskih nauka) bilježi Azijsku gripu koja je krenula iz Kine (1956-58.) i prouzročila je (po različitim procjenama) od dva do 50 milijuna smrti.

Španjolska gripa (1918.) je prouzročila smrt za oko 50 milijuna ljudi (po procijeni i do 100 milijuna) ...

Gripa nije bezazlena.

Ali.
Upravljanje procesima suzbijanja pandemije i posljedica gripe nije stvar samo medicinskih nauka. Uplitanje politike ima svoja obilježja.

Glavna obilježja upravljanja corona/Covid-19 pandemijom su: osiromašenje stanovništva, ignoriranje medicinske nauke i struke, podjela stanovništva (cijepljeni/necijepljeni), uskraćivanja prava na medicinski odabira (prislina cijepljenja), urušavanja država (zbog zabrane korištenja državnih ustanova necijepljenom stanovništvu), ...

Potpuna karantena (obustava gospodarskih aktivnosti) najviše pogađa siromašne (koji su rezervoar širenja zaraznih bolesti).
Sve mjere koje su nametnule svjetske političke elite grubo krše pravila medinske struke i medicinskih znanja, čime produžavaju trajanje pandemije i posebnih ovlasti (koje koriste u novom nestručnom odnosu prema pandemiji).
Obilježje države i vlasti je društveni sporazum (pojedinac prihvaća državu kao instrument zaštite, ali se država, ne prvi put u povijesti, okrenula protiv pojedinca koji financira i stvara državnu moć), koji je (opet, ne prvi put u povijesti) predmet urote (puč) u prisvajanju nepripadajuće moći.
Državne institucije pripadaju podjednako svima, jer se finaciraju iz principa društvenog ugovora (kojeg sada uzurpatori vlasti krše podjelom stanovništva na cijepljeno/necijepljeno).
Društveni ugovor podrazumijeva (zaštita od zloupotrebe stvorene državne moći - represije) zaštitu osobnih prava (odabir medicinskog tretmana, kao i ostalih osobnih sloboda). Nema prisile na medicinski tretman.
Podjela stanovništva u pravima na korištenje usluga države dovodi do pitanja postojanja država. Neće netko plaćati poreze i davanja za državne institucije koje uskraćuju prava i usluge tim istim (robovima) pojedincima. Nakon takvih podjela svijet više neće biti isti. (Država, to sam ja.)

(Normalno, marksistički kadrovi sustavno porazmještani po svim državnim, međunarodnim i ostalim funkcijama vode pandemiju kao sredstvo provođenja proleterske revolucije ...)


U Hrvatskoj (nedođiji), zdravstveno osiguranje je obavezno (samo za zaposlene). Doprinos iz osobnih primanja za zdravstveno osiguranje je obavezno. Ostali imaju "besplatno" zdravstveno osiguranje (financirano iz poreza, koji oni redovno plaćaju, barem kroz stavku PDV). Besplatno im je umjesto zakonima propisanih državnih djelovanja, državni socijalistički odabir socijalnosti (iz džepova onih koji koriste tu socijalnost). Ludilo.

E, u takvoj vukojebini (nije jedini) ističe se neki dr. Q(ivić) kojeg je partija namjestila na rukovodeću funkciju u zdravstvu, koji sustavno prijeti stanovništvu (nema društvenog ugovora, nema socijalnosti, nema zakonskih okvira zdravstvenog osiguranja). Taj bi mamlaz u tržišnom gospodarstv pušioQ.

Pitanje: zašto je zdravstveno osiguranje obavezno, a ne privatno i stvar vlastitog odabira? zAšto smo zapeli u socijalizmu i ima li Hrvatska snage u krvi ugušiti socijalistički-diktatorske namjere partija koje je uništavaju?

Tko brani republiku, vlast naroda, državu i osobne slobode!?


Ni jedna republika nije opstala, jer ih nije imao tko braniti (pro patria paratus)

Hal 9000

Oznake: pandemija, medicinska nauka, povijest medicine, politika, Azijska gripa, Španjolska gripa, osiromašenje, prisilno cijepljenje, podjela stanovništva, društveni ugovori, osobna prava, socijalističko zdravstvo, obavezno zdravstveno osiguranje

Obnova Banovine i Hrvatske

Hrvatska je od (1918.) 91. do 95. vodila rat za neovisnost. Pravedan, oslobodilački rat, rat protiv agresije i genocida.

U ratu su stradala mnoga područja (trećina Hrvatske je bila okupirana, raseljena, popaljena i porušena).
Rat/zne štete nisu naplaćene.

Pljačka Hrvatske (zbog čega je i došlo do rata) je pred rat pojačana (kako bi Hrvatska bila što slabija), u ratu je zamijenjena pljačkom, paleži i ubojstvima (etničko čišćenje). Po završetku rata uistinu nije bilo sredstava za razbacivanje.

Kako i od čega je vršena obnova?
Obnavljalo se na temelju procjene stradalih objekata. Ono što je vrijedilo 10 tisuća (nečega) nije se moglo obnoviti potroškom 100 tisuća nečega.
Toliko o nestručnoj obnovi poslije rata.

Ali ta vremena su obilježavali neki drukčiji politički okviri. Hrvatska je polagala računa na kvalitetu državnih djelatnika, za razliku od današnjih koje predvodi taliban pLenković.
Ondašnja politička svita se odupirala jačoj vojnoj sili (direktna agresija), političkim talibanima (EU/sladoledari), UN-ovoj naklonjenosti agresoru (politički komplot rusko-tko zna čijih špijunčića).
Narodno zajedništvo u tako teškim trenucima omogućavalo je novačenje kvalitetnih i stručnih Hrvata kojima je bila čast sudjelovati u povijesnim trenucima, za razliku od današnjeg stanja poltronstva i ulizništva koji g*vnar pLenković provodi, a odazivaju mu se samo umno retardirani - uključujući retarda medveda.

Hrvatska je nesposobna nositi se s dnevnim problemima (zaposlenost, zdravstvo, školstvo, obrana, ... svima su smanjili plaće i urušili kvalitetu tih djelatnosti), a kako bi se nosila sa svjetskim problemima (pandemijska kriza) ili elementarnim nepogodama (potresi).
Cilj pLenkovićeve strahovladavine (strahota proizlazi iz nesposobnosti napraviti išta dobrog), začudo ne proizlazi iz njegove potkapacitiranosti već iz ciljanog navođenja destruktivnosti.
pLenkovićevi talibani sustavno rastaču hrvatsko zajedništvo (svojstveno civilizacijskom dosegu naroda i spoznaje o važnosti uređenja države u svakodnevnom životu svakog pojedinca, kao i na utjecaju te tvorevine na budućnost naroda), sve ono što je narod krasilo u obrani, a protivilo se međunarodnoj (okupatorskoj) strategiji.

Pamtimo ultimatume EU, razne komisije i prosrpsku naklonjenost vrhuške Europske unije. Pamtimo Mitterranda koji je otrčao u okupirano Sarajevo kako bi srbe spasio od NATO bombardiranja. Pamtimo EU promatrače koji nisu znali tko napada.
Tko je onda doveo krkana pLenkovića koji je otrčao europskim talibanima?

Ratna razaranja su prouzročili oni koji su i sada na vlasti ( jugoslavenska vojska, jugoslavenska komunistička partija, orjunaši, izdajice, međunarodna antihrvatska koalicija sa rusima i srbima). Oni obnoviti potresom pogođena područja neće.
Posljedice će platiti pogođeni i prevareni (nitko drugom ne obnavlja kuću a svoje nema), država će to razvodniti i razliti po glavi stanovnika.

Zadaća pLenkovića je slomiti zajedništvo i ispravnost volje za vlastitom državom. Osporiti suverenitet i narod baciti u nevolje (raseljavati, osiromašiti i porobiti).

Ondašnji HDZ je odražavao snagu naroda, današnji narodu oduzima snagu.
Nije važan HDZ, nego narod i njegova sposobnost nositi se s nedaćama.

Obnova pogođenih područja će se obavljati (s više ili manje uspjeha). Stoga je svaka pomoć dobro došla.
Posebno ako je od srca.
Obnova potresom pogođenih krajeva je obnova Hrvatske.


Hrvatska za sva vremena

Oznake: Rat za neovisnost, Hrvatska, agresija, genocid, pljačka Hrvatske, obnova, kvaliteta državnih kadrova, nesposobnost, EU politika, Plenković, osiromašenje, porobljavanje, snaga naroda, pomoć od srca

Dva pitanja hrvatske opstojnosti

Oznake: hrvatska opstojnost, tvrdnja, osiromašenje, osobne potrebe, društvene potrebe, umirovljenička populacija, privređivanje, fiktivna radna mjesta, uvoz radne snage, državni dužnosnici, referendumi, ustav, referendum o raspuštanju sva tri stupa vlasti, ustavno pravo na vlast, tržišni temelji promjene društva

Monetarno-bankarski sustav i SDP-ov zločin protiv čovječnosti

Kako je SDP vladao ...


Napadi na monetarno bankarski sustav u Hrvatskoj ima povijesno logičke zapreke.
Priča kako je trebalo stvarati društvo bez inozemnih banaka (novaca)(dakle, na štampačkom potencijalu Narodne banke) je dio specijalnog rata.
Podjednako se pozivati na narodni potencijal i narod kao pokretače gospodarskog razvitka.

Već smo imali (nesreću)/prigodu sudjelovati u Titovom modelu vlastitog štampanja novca i narodne privrede.
Model oslanjanja na vlastite snage odveo nas je u tehnološku zaostalost, prezaduženost, prorusku ateističko-totalitarističku nesvrstanu (s pozamašnim vojnim budžetom) državu koja je bila prijetnja svjetskom miru.
Rat u državama bivše Jugoslavije nije bio zbog nacionalnih sukoba, već zbog tvorevine koja je protivno povelji UN-a sudjelovala i širila terorizam i svjetsku nestabilnost.

Okretanje od totalitarne siromašne države (koja se voljela hvaliti svojim humanim licem), stvarajući uvjete za totalitarno ludilo, države pogođene terorističkim/militantnim djelovanjem Jugoslavije su morale djelovati (u smjeru deinstalacije te tvorevine).

Uključivanje u civilizacijske tokove podrazumijevalo je (pojačano) investicijsko ulaganje u tehnologije. Takvo ulaganje u socijalizmom i ratom osiromašenoj zemlji je bilo moguće jedino inozemnim kapitalom.
Bankarski sustav (zaduživanja) najbolji je model odgovornog ulaganja u vlastitu budućnost.
Kreditiranje u industrijski razvijenim državama (gdje podjednako možete koristiti razvojne i potrošačke kredite) bitno se razlikuje od kreditiranja u nerazvijenim državama (u kojima morate koristiti kredit u razvojne svrhe). Ta razlika u kreditiranju prouzročila je kataklizmične posljedice i ukazala na promašenost (ideologijski karakter i svrhu) socijalističkog "besplatnog" obrazovnog sustava.

Dio bankarskih dužnika je novce od kredita uložio i oplemenio novac (novac je roba i ima svoju cijenu, "kupujete" ga jedino kad vam osigurava veću zaradu od cijene koštanja ...). Ostali su lakomisleno postali gubitnici (najčešće bez mogućnosti vratiti kredit).

Ako postoji bankarski ili/i monetarni sustav, najvažnije je da u tim sustavima postoje uporišta procjene ponašanja i učina mjera i pojedinaca. Bitno je ustanoviti greške, pogotovo ako su ih počinili pojedinci koji nemaju opravdanje za vlastite postupke. Socijalutopijski pristup odgovornosti prema tuđoj imovini nije razlog za promjenu sustava, već iziskuje promjenu ponašanja pojedinaca.
Sdpeovska vladavina, usmjerena na rušenje državne stabilnosti, koristeći boljševički model poticanja društvenog siromašenja, svakako je ključni temelj stvaranja nereda. Svojom su nerazvojnom politikom pojačali siromaštvo, iako su znali za stopu zaduženosti stanovništva. Namjerno ustrajavanje na produbljenju krize dužništva spada u (poveljom UN-a) zabranjeno ponašanje. Onaj tko to nije uočio, nema izgleda uspješno se integrirati u društvene tokove.

Vraćanje Hrvatske u titoističke modele bankarsko-monetarne politike samo je jedan od sdpovskih zločina protiv čovječnosti.

Znate li kad je potres ..?

Oznake: monetarni i bankarski sustav, društvo i razvoj, civilizacijsko određenje društva, titoizam, prijetnja svjetskom miru, svjetski terorizam, osiromašenje, kreditiranje, dužništvo, razvojni krediti, sdp-ov model produbljavanja dužništva, zločin protiv čovječnosti