12

utorak

lipanj

2018

Dva pitanja hrvatske opstojnosti



Hrvatska demografska slika potiče mnoga pitanja i rasprave.

Tvrdnja 402 (sa zarezom): Hrvatska populacija je osiromašena, ne stvara vrijednost od koje može zadovoljavati svoje osobne i društvene potrebe, pa je i umirovljenička populacija za radnog vijeka stvarala manje nego je potrebno za dostojan život. Nedostatak radne snage se ne može nadoknaditi uvozom radne snage, jer ne postoje radna mjesta koja bi omogućavala prihode iz kojih bi se i umirovljenici i državni aparat namirivali uz pristojnu zaradu samih radnika i njihovih poslodavaca.

Mnogi umirovljenici nisu "zaradili" mirovinu, mnogi zaposleni ne "zarađuju" plaću (niti pridonose vlastitoj mirovini koju očekuju). Fiktivna i bespotrebna radna mjesta u državnim službama, državnim firmama (koja služe stvaranju privilegirane i podobne kaste) urušili su gospodarski i društveni sustav.
Problem nije manjak (robovske) radne snage, nego nepostojanje radnih mjesta i pravične raspodjele dobara ostvarenih radom.



Podjednako, pobuna protiv takvog sustava iskazan referendumskim inicijativama potiče i pitanja i rasprave.

Svi političari i državni dužnosnici koji se javno protive referendumima moraju biti odstranjeni s državnih funkcija. Volja naroda je u demokraciji i republikanstvu najvećeg značenja. Demagogija kojom žele smanjiti vlast naroda, a pojačati autokraciju ili/i totalitarizam treba javno osuditi i kazniti. Političarima koji osporavaju i onemogućavaju referendumske inicijative treba zabraniti pravo javnog i političkog djelovanja u državnim institucijama.
Opstrukcija referendumskih inicijativa mora potaknuti novi, temeljitiji, referendum.

Tvrdnja R32: Referendumom o raspuštanju sva tri stupa vlasti (sudbene, izvršne i zakonodavne) treba stvoriti Drugu republiku i bez lustracije temeljito reformirati državu. Narod mora ostvariti ustavno pravo na vlasti koja mu pripada, a sada je otuđena od naroda.


Hrvatska se mora okrenuti istinskom radu za opstojnost i boljitak. Paradoksalno, Hrvatska je toliko siromašna da umjesto jeftinih hamburgera, mora jesti janjetinu (što sada ne radi). Proizvodnja (seoska) vlastite hrane je način kako siromasi mogu jesti skupu hranu, ali i način kako mogu (jer moraju) povećati svoje prihode. Onog trenutka kada ostvare prihode kojima mogu plaćati druge u proizvodnji hrane za vlastite potrebe, sami će prestati proizvoditi hranu.
Društvo se tržišno, a ne državnim (komitetskim) dekretima, mijenja. (To su marksisti/"nova hrvatska levica" morali odavno prihvatiti.)


Oznake: hrvatska opstojnost, tvrdnja, osiromašenje, osobne potrebe, društvene potrebe, umirovljenička populacija, privređivanje, fiktivna radna mjesta, uvoz radne snage, državni dužnosnici, referendumi, ustav, referendum o raspuštanju sva tri stupa vlasti, ustavno pravo na vlast, tržišni temelji promjene društva

15

ponedjeljak

veljača

2016

Monetarno-bankarski sustav i SDP-ov zločin protiv čovječnosti

Kako je SDP vladao ...


Napadi na monetarno bankarski sustav u Hrvatskoj ima povijesno logičke zapreke.
Priča kako je trebalo stvarati društvo bez inozemnih banaka (novaca)(dakle, na štampačkom potencijalu Narodne banke) je dio specijalnog rata.
Podjednako se pozivati na narodni potencijal i narod kao pokretače gospodarskog razvitka.

Već smo imali (nesreću)/prigodu sudjelovati u Titovom modelu vlastitog štampanja novca i narodne privrede.
Model oslanjanja na vlastite snage odveo nas je u tehnološku zaostalost, prezaduženost, prorusku ateističko-totalitarističku nesvrstanu (s pozamašnim vojnim budžetom) državu koja je bila prijetnja svjetskom miru.
Rat u državama bivše Jugoslavije nije bio zbog nacionalnih sukoba, već zbog tvorevine koja je protivno povelji UN-a sudjelovala i širila terorizam i svjetsku nestabilnost.

Okretanje od totalitarne siromašne države (koja se voljela hvaliti svojim humanim licem), stvarajući uvjete za totalitarno ludilo, države pogođene terorističkim/militantnim djelovanjem Jugoslavije su morale djelovati (u smjeru deinstalacije te tvorevine).

Uključivanje u civilizacijske tokove podrazumijevalo je (pojačano) investicijsko ulaganje u tehnologije. Takvo ulaganje u socijalizmom i ratom osiromašenoj zemlji je bilo moguće jedino inozemnim kapitalom.
Bankarski sustav (zaduživanja) najbolji je model odgovornog ulaganja u vlastitu budućnost.
Kreditiranje u industrijski razvijenim državama (gdje podjednako možete koristiti razvojne i potrošačke kredite) bitno se razlikuje od kreditiranja u nerazvijenim državama (u kojima morate koristiti kredit u razvojne svrhe). Ta razlika u kreditiranju prouzročila je kataklizmične posljedice i ukazala na promašenost (ideologijski karakter i svrhu) socijalističkog "besplatnog" obrazovnog sustava.

Dio bankarskih dužnika je novce od kredita uložio i oplemenio novac (novac je roba i ima svoju cijenu, "kupujete" ga jedino kad vam osigurava veću zaradu od cijene koštanja ...). Ostali su lakomisleno postali gubitnici (najčešće bez mogućnosti vratiti kredit).

Ako postoji bankarski ili/i monetarni sustav, najvažnije je da u tim sustavima postoje uporišta procjene ponašanja i učina mjera i pojedinaca. Bitno je ustanoviti greške, pogotovo ako su ih počinili pojedinci koji nemaju opravdanje za vlastite postupke. Socijalutopijski pristup odgovornosti prema tuđoj imovini nije razlog za promjenu sustava, već iziskuje promjenu ponašanja pojedinaca.
Sdpeovska vladavina, usmjerena na rušenje državne stabilnosti, koristeći boljševički model poticanja društvenog siromašenja, svakako je ključni temelj stvaranja nereda. Svojom su nerazvojnom politikom pojačali siromaštvo, iako su znali za stopu zaduženosti stanovništva. Namjerno ustrajavanje na produbljenju krize dužništva spada u (poveljom UN-a) zabranjeno ponašanje. Onaj tko to nije uočio, nema izgleda uspješno se integrirati u društvene tokove.

Vraćanje Hrvatske u titoističke modele bankarsko-monetarne politike samo je jedan od sdpovskih zločina protiv čovječnosti.

Znate li kad je potres ..?


Oznake: monetarni i bankarski sustav, društvo i razvoj, civilizacijsko određenje društva, titoizam, prijetnja svjetskom miru, svjetski terorizam, osiromašenje, kreditiranje, dužništvo, razvojni krediti, sdp-ov model produbljavanja dužništva, zločin protiv čovječnosti