Hrvatska demografska slika potiče mnoga pitanja i rasprave.
Tvrdnja 402 (sa zarezom): Hrvatska populacija je osiromašena, ne stvara vrijednost od koje može zadovoljavati svoje osobne i društvene potrebe, pa je i umirovljenička populacija za radnog vijeka stvarala manje nego je potrebno za dostojan život. Nedostatak radne snage se ne može nadoknaditi uvozom radne snage, jer ne postoje radna mjesta koja bi omogućavala prihode iz kojih bi se i umirovljenici i državni aparat namirivali uz pristojnu zaradu samih radnika i njihovih poslodavaca.
Mnogi umirovljenici nisu "zaradili" mirovinu, mnogi zaposleni ne "zarađuju" plaću (niti pridonose vlastitoj mirovini koju očekuju). Fiktivna i bespotrebna radna mjesta u državnim službama, državnim firmama (koja služe stvaranju privilegirane i podobne kaste) urušili su gospodarski i društveni sustav.
Problem nije manjak (robovske) radne snage, nego nepostojanje radnih mjesta i pravične raspodjele dobara ostvarenih radom.
Podjednako, pobuna protiv takvog sustava iskazan referendumskim inicijativama potiče i pitanja i rasprave.
Svi političari i državni dužnosnici koji se javno protive referendumima moraju biti odstranjeni s državnih funkcija. Volja naroda je u demokraciji i republikanstvu najvećeg značenja. Demagogija kojom žele smanjiti vlast naroda, a pojačati autokraciju ili/i totalitarizam treba javno osuditi i kazniti. Političarima koji osporavaju i onemogućavaju referendumske inicijative treba zabraniti pravo javnog i političkog djelovanja u državnim institucijama.
Opstrukcija referendumskih inicijativa mora potaknuti novi, temeljitiji, referendum.
Tvrdnja R32: Referendumom o raspuštanju sva tri stupa vlasti (sudbene, izvršne i zakonodavne) treba stvoriti Drugu republiku i bez lustracije temeljito reformirati državu. Narod mora ostvariti ustavno pravo na vlasti koja mu pripada, a sada je otuđena od naroda.
Hrvatska se mora okrenuti istinskom radu za opstojnost i boljitak. Paradoksalno, Hrvatska je toliko siromašna da umjesto jeftinih hamburgera, mora jesti janjetinu (što sada ne radi). Proizvodnja (seoska) vlastite hrane je način kako siromasi mogu jesti skupu hranu, ali i način kako mogu (jer moraju) povećati svoje prihode. Onog trenutka kada ostvare prihode kojima mogu plaćati druge u proizvodnji hrane za vlastite potrebe, sami će prestati proizvoditi hranu.
Društvo se tržišno, a ne državnim (komitetskim) dekretima, mijenja. (To su marksisti/"nova hrvatska levica" morali odavno prihvatiti.)