Kako je SDP vladao ...
Napadi na monetarno bankarski sustav u Hrvatskoj ima povijesno logičke zapreke.
Priča kako je trebalo stvarati društvo bez inozemnih banaka (novaca)(dakle, na štampačkom potencijalu Narodne banke) je dio specijalnog rata.
Podjednako se pozivati na narodni potencijal i narod kao pokretače gospodarskog razvitka.
Već smo imali (nesreću)/prigodu sudjelovati u Titovom modelu vlastitog štampanja novca i narodne privrede.
Model oslanjanja na vlastite snage odveo nas je u tehnološku zaostalost, prezaduženost, prorusku ateističko-totalitarističku nesvrstanu (s pozamašnim vojnim budžetom) državu koja je bila prijetnja svjetskom miru.
Rat u državama bivše Jugoslavije nije bio zbog nacionalnih sukoba, već zbog tvorevine koja je protivno povelji UN-a sudjelovala i širila terorizam i svjetsku nestabilnost.
Okretanje od totalitarne siromašne države (koja se voljela hvaliti svojim humanim licem), stvarajući uvjete za totalitarno ludilo, države pogođene terorističkim/militantnim djelovanjem Jugoslavije su morale djelovati (u smjeru deinstalacije te tvorevine).
Uključivanje u civilizacijske tokove podrazumijevalo je (pojačano) investicijsko ulaganje u tehnologije. Takvo ulaganje u socijalizmom i ratom osiromašenoj zemlji je bilo moguće jedino inozemnim kapitalom.
Bankarski sustav (zaduživanja) najbolji je model odgovornog ulaganja u vlastitu budućnost.
Kreditiranje u industrijski razvijenim državama (gdje podjednako možete koristiti razvojne i potrošačke kredite) bitno se razlikuje od kreditiranja u nerazvijenim državama (u kojima morate koristiti kredit u razvojne svrhe). Ta razlika u kreditiranju prouzročila je kataklizmične posljedice i ukazala na promašenost (ideologijski karakter i svrhu) socijalističkog "besplatnog" obrazovnog sustava.
Dio bankarskih dužnika je novce od kredita uložio i oplemenio novac (novac je roba i ima svoju cijenu, "kupujete" ga jedino kad vam osigurava veću zaradu od cijene koštanja ...). Ostali su lakomisleno postali gubitnici (najčešće bez mogućnosti vratiti kredit).
Ako postoji bankarski ili/i monetarni sustav, najvažnije je da u tim sustavima postoje uporišta procjene ponašanja i učina mjera i pojedinaca. Bitno je ustanoviti greške, pogotovo ako su ih počinili pojedinci koji nemaju opravdanje za vlastite postupke. Socijalutopijski pristup odgovornosti prema tuđoj imovini nije razlog za promjenu sustava, već iziskuje promjenu ponašanja pojedinaca.
Sdpeovska vladavina, usmjerena na rušenje državne stabilnosti, koristeći boljševički model poticanja društvenog siromašenja, svakako je ključni temelj stvaranja nereda. Svojom su nerazvojnom politikom pojačali siromaštvo, iako su znali za stopu zaduženosti stanovništva. Namjerno ustrajavanje na produbljenju krize dužništva spada u (poveljom UN-a) zabranjeno ponašanje. Onaj tko to nije uočio, nema izgleda uspješno se integrirati u društvene tokove.
Vraćanje Hrvatske u titoističke modele bankarsko-monetarne politike samo je jedan od sdpovskih zločina protiv čovječnosti.
Znate li kad je potres ..?