29

četvrtak

listopad

2015

Političar - nečasno zanimanje?



Hrvatski ponos
Važnost parlamentarih izbora


"Politika (grč. ta politiká – poslovi vezani uz polis) je kolektivna djelatnost koja smjera donošenju odluke o rješenju problema i izvršenju te odluke koja je obvezna za sve članove zajednice. Riječ politika potječe iz više grčkih riječi: polis(grad-država); politeikos(državni, javni) te politeia(država, politički režim). S obzirom na sadržaj, obuhvat i stupanj organiziranosti razlikujemo opću i posebnu politiku. Opća politika uključuje lokalnu, državnu i međunarodnu, a posebna politika uključuje socijalnu, gospodarsku, zdravstvenu, kulturnu, prosvjetnu...

Politika pretpostavlja početnu raznovrsnost stajališta, pa je pomirenje razlika među uključenim stranama također jedan od njenih ciljeva. To se postiže predlaganjem rješenja koje se smatra racionalnim i ispravnim. Druge članove zajednice potrebno je pridobiti za tu opciju, što se postiže raspravom i uvjeravanjem. Stoga je komunikacija iznimno bitna za politiku, a u sebi sadrži i borbu za poborništvom.

Tipična ishodišta politike su društveni sukobi, ograničenost resursa, planiranje budućnosti, odnosi s drugim zajednicama."

https://hr.wikipedia.org/wiki/Politika

Važnost politike (društveni sukobi, ograničenost resursa, planiranje budućnosti, odnosi s drugim zajednicama, ...) ukazuje na nužnost odnosa prema politici (i političarima).
Hrvati imaju uvriježen negativan odnos prema politici. Neshvaćajući narav i potrebu politike.
Hrvatska je katolička (što negativno utječe na nacionalnu orijentaciju, koliko god se vjerovalo kako katolička crkva održava hrvatstvo; crkva podupire hrvatstvo, ali u narodnom (arhajskom) obliku), obespravljena (porobljena), siromašna.
Sve se tri odrednice (kulturološki) prenose na slijedeće generacije (koje tako prihvaćaju politiku kao nečasno zanimanje).
Sociologija religije, sociologija siromaštva i sociologija ropstva navode kako je kulturološko prihvaćanje (u ranoj mladosti) (određene) religije, siromaštva i ropstva razlog kasnijim životnim svjetonazorima koji se podudaraju s propagiranjem vjere, siromaštva i ropstva.

Dalo bi se zaključiti kako je, unatoč definiciji politike kao kolektivne djelatnosti (što društvo obvezuje odgovornošću prema politici i političarima), važnosti djelokruga politike (društveni sukobi, ograničenost resursa, planiranje budućnosti, odnosi s drugim zajednicama, ...), politika u Hrvatskoj svrstana u nečasna zanimanja s (posebnim) razlogom.

Porobljenost se održavala (moralno) osporavajući moć politike (i političara). Onaj tko je sudjelovao u porobljavanju jest nemoralan (policajac, vojnik, političar). Takva politika jest nemoralna, nečasna. Takva se politika oslanja na (kulturološko) prihvaćanje politike kao nečasne, a političara kao nečasnog zanimanja. Podjednako se oslanjajući na slične odrednice siromaštva i religije (samo s predznakom časnosti), kao potpore porobljavanju. Religiju (katoličku) jer se razvila u ropstvu), siromaštvo jer prisiljava čovjeka na osnovno (po maslovljevoj hijerarhijskoj ljestvici to je preživljavanje a ne društvena nadogradnja).

Hrvatska, kulturološki, podržava izrazito krivi vrijednosni sustav (složenog preplitanja društvenih pojava) u kojem djelatnost iznimno važna za (normalno) funkcioniranje biva proglašena nečasnom.

Iako je (po predočenom) to višegeneracijski proces (usvajanja vrijedonosnoga sustava), pojedina razdoblja pridonose više (ili manje) tom usvojenom ponašanju.
Tako bi se dalo navesti kako je pad obitelji Zrinski i Frankopani označio početak hrvatskog (političkog) ropstva, koje su naredni (politički i vojni) protivnici Hrvatske dodatno produbljivali i održavali. Titoizam je (iako ga krivo poistovjećuju s četništvom i orjunaštvom)(upravo zbog sustavnog produbljivanja ropstva i siromaštva) jedan od okrutnijih razdoblja osporavanja hrvatskog prirodnog prava (na suverenite, državu, blagostanje). U čemu mu je Hrvatska (kulturološki) pomagala svojim ropskim odnosom (prema sebi). (Napomena, nakon što je Tito masakrirao i protjerao one koji nisu prihvaćali takvo ropstvo. Današnji titoisti podjednako udaraju na časnost politike (sebe proglašavajući novom snagom) i progone neistomišljenike.)
Titoizam se u stupnju (i metodologiji) osporavanja Hrvatima (političkom narodu) prava na politiku znatno razlikuje od četništva-orjunaštva.

Nužnost hrvatskih reformi podrazumijeva borbu protiv ropstva (političkog) i borbu protiv siromaštva. Predstojeći parlamentarni izbori nisu borba za vlast već odabir kulturološke, civilizacijske pripadnosti. Određenja koje će nam garantirati političku organiziranost u rješavanju važnih pitanja (društvenih sukoba, ograničenosti resursa, planiranja budućnosti, odnosa s drugim zajednicama).

Proglašavanje borbe protiv (političkog) ropstva i siromaštva (ako je organizirana kao kolektivna, a "smjera donošenju odluke o rješenju problema i izvršenju te odluke") po definiciji je politika (protiv siromaštva i ropstva).
Tko bi bolje zastupao tu politiku od hrvatskih generala i branitelja!? Od onih koji su stali na branik domovine? Vitezovi (nazatamljenog sjaja)!

Upoznajte se s izbornom listom u vašoj izbornoj jedinici, potražite generale i branitelje na listi, iziđite na parlamentarne izbore i dajte svoj preferencijalni glas generalima i braniteljima. Ovo su njihovi izbori, ovo je njihova politička borba (za dobro svih nas).

Hrvatski generali i branitelji su naš ponos!


Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života



Oznake: politika, političar, časno, Ropstvo, siromaštvo, titoizam, hrvatski generali, hrvatski branitelji, izbori, politika borbe protiv siromaštva, ponos