Huška li Trump demokraciju na demonstracije ili demokracija huška Trumpa? Kmetove ne vodiš na sladoled

D. Trump je poslovni čovjek, političar.
Svojedobno je bio član Demokratske stranke i vezan za obitelj Clinton.

U politici je poslije Demokratske stranke pokušao kao nezavisni kandidat.
Na predsjedničkim izborima 2016. bio je kadidat Republikanske stranke.

Postao je službeni kandidat republikanaca tek kad su povukli svoje kandidature Ted Cruz i John Kasich.

Kako je na unutarstranačkim nadmetanjima Trump potisnuo protukandidate?
Uz uobičajenu stranačku retoriku (gospodarstvo, vojska, vanjska politika ... svojstveno ulozi USA) počeo je spominjati "duboku državu" i "močvaru", nakon čega je njegova politička popularnost znatno porasla.

U USA postoje političke i druge snage koje zagovaraju izvornu ustavnu odredbu značenja i provođenja demokracije, koju su u zadnjih 20ak godina političke strukture uzurpirale.
D. Trump nije politički fanatik, niti je smislio političko nadmetanje.
Njegovi su birači tražili promjene (povratak na staro) i nisu zadovoljni njegovim mandatom niti izborom nekoga tko će nastaviti niz omalovažavanja Kongresa (koji izvorno ima ovlasti donositi odluke o ratu).

Demokracija je oblik političkog organiziranja u kojem se politička moć raspršuje na svakog pojedinca.
Vraćanje političke moći pojedincima ili grupama je proces protivan demokratizaciji društva.

U tom svijetlu, D. Trump ne može huškati prosvjednike, jer su to nezadovoljnici koji su postojali bez D. Trumpa.
D. Trump ih je samo u ime elita (kojim pripada - pa je i pojmove duboke države i močvare nevoljko preuzeo, populistički) kao lažni spasitelj odvukao od cilja za naredne četiri godine (koliko će trajati obmana ishlapjelog Biden-Harris).
Amerikanci se bune protiv iskrivljenog sustava (zaobilaženja Ustava SAD) i omalovažavanja demokratskog načela važnosti svakog glasa. Bune se protiv otuđenja države koja sluša onog tko pojedincima da novac, pa makar to bili Rusi, Kinezi, Iranci) a ne najboljih (amerikanaca).
Slikovito, dok američka vojska desetljeće ratuje po afganistanskim vrletima i iračkim pustinjama, Kina svake godine povećava BDP, a Amerika uvozi kineske robe i prodaje kinezima svoje firme.

Zbog tog američki narod demonstrira, bando kurvanjska, a ne zbog D. Trumpa.

Ono što vrijedi za USA, vrijedi i za čašu urina (u kojoj pLenković pokušava glumatati svjetskog (titoističkog) čimbenika iako je usrani (kao i tito) blesan koji samo bespotrebno maltretira ionako zblesane hrvatiće).

Nitko nema nikakve ovlasti nad mojim životom, niti je zakonom ili nekim drugim sredstvima dobio tu ovlast.

To što u Hrvatskoj ne postoji "rulja" koja će na izborima srušiti nedemokratske kandidate i vratiti državu onome kome pripada, to što ne postoji "rulja" koja će demonstracijama osvojiti Banske dvore i Sabor ne znači da bi takva "rulja" bila nelegalna ili kriminalna. To samo znači da su oporba i vlast jedno te isto (uključujući tukce Vrkljana, mostovce, prdi ludi ove one ... jebivjetre).
Demokracija je obaveza. Sve ostalo je ropstvo. Oporba bez istinske demokracije je porobljivačka, kao i D. Trump.

Kad kreneš na uzurpatore, moraš ih poraziti. Amerika je jučer tu bitku izgubila, Hrvatska je neće ni početi (jer su kmetovi, a kmetove ne vodiš na sladoled).

Oznake: trump, Demokratska stranka, Republikanska stranka, predsjednički kandidat, duboka država, močvara, usa, demonstracije, ustav, elite, rat, čaša urina, kmetovi, sladoled

Praznik demokracije

Nije me nazvao urednik Večernjega lista i nije tražio moje (vrlo malo uvaženo) mišljenje i "osvrt na plagijat ministra znanosti i obrazovanja dr. Pave Barišića" ...
Svejedno sam se osvrnuo.

Slučaj ocjene izvornosti rada dr. Pave Barišića se odvijao u političkom okružju, uključujući i institucije znanstvenih ustanova, samo i na poticaj politike.
Jednako su osvrti samo političke naravi. (Koga briga za izvornost članka filozofske naravi i njegove znanstvene originalnosti?)(Ako već nisu dr. Pavu Barišića spominjali upravo po dosezima u filozofiji ...?)

Iznova osvrtanje kad je Barišić postao ministar ima svoje izvan znanstveno poimanje.
Onaj tko osporava nekome učenje na vlastitim greškama (ako je počinio greške, naj pametnije mu je da ih ispravi (znači, nešto je naučio)), postavlja moralne kriterije (koji nisu moralni). Osporavaju pravo na grešku. Uspostavljaju moralne kriterije (koji nisu društveno uporabljivi).

Zašto moral nije društveno mjerilo (prihvatljivosti)?

Jer je poopćeno mjerilo (običajno i nepisano, a prihvaćeno (ali ne i obavezno) u zajednici. Uobičajeno.
Držati nenavođenje citata uobičajeno neprihvatljivim u hrvatskoj nauci (koja kao da ne postoji) je smiješno (zato je predmet političke (plaćeničke), a ne znanstvene zajednice).
Može li ubojica biti ministar? (Ako ne može, katoličko smo društvo i ubojstvo je grijeh, može li itko obnašati državne dužnosti i upravljati represivnim aparatom?)
Može li (osuđeni) ubojica biti ministar (bez katoličanstva), po važećim zakonima? Ili (moralisti) osporavaju rehabilitacijsku narav svih propisanih zakonskih kazni?

Podjednako, moralisti koji prozivaju ministra ne mogu koristiti moral kao argument (bez obzira na zakonsku mogućnost optuživanja u ime javnog dobra)(jer im je u drugim okolnostima zakonom zabranjeno javno isticanje kaznenih djela drugih osoba) u pozivu na ostavku ili smjenu.
Ako ne postoji zakonska zapreka za obnašanje ministarske dužnosti, prihvatljiva argumentacija za opoziv državnog dužnosnika podrazumijeva javno izjašnjavanje o vlastitom odabiru na prethodnim izborima. Oni koji nisu glasali za vladajuću koaliciju nemaju pravo (mada izgleda da su upravo oni moralno nakaradni i koriste jedino (nejasno) sredstvo za utjecanje na vlast koju su izgubili na izborima) spominjati kadrovska rješenja (koristeći moral).
Ako su glasali za vladajuću koaliciji, mogu izraziti svoje nezadovoljstvo izvršnom vlašću (proizišlom iz parlamentarnih izbora) i (ovisno o broju nezadovoljnika) tražiti referendum ili obećati kako na sljedećim izborima neće dati glas toj političkoj opciji.
Jadnici (tornjajte se u 3*materine, vi i vaš moral)!

Ja sam glasovao protiv HDZ-a, protiv MOST-a, protiv SDP-a, protiv udbe, protiv orjune, protiv plenkovića, protiv parlamentarnog apsolutizma, protiv centralizacije, protiv jednodomnoga parlamenta (u korist dvodomnoga), protiv Jandrokovića i Šeksa, protiv Granića, protiv Petrova, protiv nenarodne vlasti ... i izgubio.
Državni dug će vratit oni koji su pobijedili (a standard će podići zajedno sa svojim biračima). Zato i imaju sve manje glasova (jer samo manjina može dobro živjeti od nerada i morala). Ako vam smeta ministar plagijator, onda s vama nešto nije u redu (ionako ništa ne shvaćate).

Donald Trump je 45. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. To je tema dana.

Oznake: Večernji list, Osvrt, plagijat, ministar, politika, znanost, moral, izbori, argumenti, demokracija, trump