Lijevi i desni - zabluda i istina

Podjela političkih struja na lijeve i desne potječe iz francuskog parlamenata iz doba srpanjske monarhije 1830.g.

Od tada korištenje pojmovi desnice i ljevice bivaju objašnjavani političkim teorijama i tumačenjima koja su poprimila širok raspon tumačenja.
Razni politički teoretičari i politički praktičari dodavali su tim pojmovima i nadograđivali ga po vlastitom nahođenju.
Danas su ti pojmovi toliko raznoliko tumačeni i korišteni zbog čega su postali neuporabljivi (bezvrijedni).

Osnovni, jedini i isključivi razlog zbog kojeg se ti pojmovi ne mogu koristiti (ne postoji ni desnica ni ljevica) je narav ljudskog bića i društva koje ljudska bića izgrađuju. Privatno vlasništvo je civilizacijsko dostignuće. Nasljeđivanje i dosezi pojedinca su (zbog održanja vrste) generacijski protezanje vlasništva, materijalnih i duhovnih vrijednosti. Ljudska bića nasljeđuju materijalne i duhovne vrijednosti.
Političko tumačenje koje se naziva ljevicom negacijom privatnog vlasništva proizvodi društvo u kojem su jedinke (ljudska bića) lišena aktivnog sudjelovanja u opstanku, već samo kao izvor duhovnog napretka ili materijalnog bogaćenja društva. Kontrola i vlasništvo svih dostignuća pripada društvu. Pojedincu je uskraćeno pravo na aktivno sudjelovanje u kreiranju vlastite budućnosti i budućnosti društva. Zaboravljajući kako su jedinke slobodne udružiti se u društvene tvorevine, i imaju pravo kontrolirati tijek razvoja društva (države).
Jedinke su (ovisno o osobinama koje posjeduju) robovi društva, kojem bezpogovorno služe bez mogućnosti (osim odabranih, trutovi) utjecati na društvo (pčele radilice).
Stvarati društvo u kojem su ljudska bića neslobodna, nesposobna brinuti za vlastitu budućnost i opstanak je negacija ljudske prirode.
Pretpostaviti državu i društvo pjedincu je

Osnovni nedostatak lijeve političke opcije (negiranje ljudskosti svake jedinke društva) prikrivaju anatemiziranjem (proglašavanjem nepodobnim) onih koji ne smatraju društvo nadređeno pojedincu, prikazujući desnicu isključivo zaostalom, bespotrebno nasilnom.
Država i svi oblici društvenih zajednica su nadogradnja, i kao takve moraju biti plod želja jedinki a ne prisila za bilo kojeg člana društva.

Onaj tko je sposoban graditi državu i društvo na zadovoljstvo svakog pojedinca može se baviti politikom i državnim poslovima, ali nije ni desničar ni ljevičar.
Samo je svjestan kako državu tvori svojom voljom njeno stanovništvo, kojem bi država trebala biti instrument kvalitetnijeg života, a ne izvor prisile i obespravljenosti. Društvo je po teoriji nadogradnja koju ljudske jedinke dobrovoljno prihvaćaju i moraju zadržati svoju slobodu.
(Jedina država koja teži tim idealima je USA, sve ostale države svijeta su tamnice vlastitog stanovništva, koje iskorištavaju i upropaštavaju svojim obmanama o nužnosti i štetnosti slobode pojedinca.)

Oznake: ljevica, desnica, srpanjska monarhija, pozicija u parlamentu, političke teorije, politička uporaba, neuporabljivost, bezvrijednost, narav ljudskog bića, materijalna i duhovna dobra, nasljeđivanje, jedinke, društvo, nepodobnost, narav države, instrument boljeg življenja, obmane o štetnosti pojedinca

Niti zna(ju), niti će znati

Isprazno mlataranje pojmovima desnice, ljevice, centra, desnog centra, lijevog centra je bespotrebna. U Hrvatskoj u službenim političkim strankama (koje se nadmeću za saborska mjesta i popunjavaju parlament) je amorfna, apolitična pljačkaška rulja.

(Kad bi se pojavila ozbiljnija lijeva struja sa suvislim programom, pomela bi ovaj bezlični (hslsovski) HDZ.)

Zbog neozbiljnosti (kadra koji je demagoški nabrušen na zakulisnim brifinzima), mediji su stavljeni pod kontrolu sa zadaćom kanalizirati politički tijek na takve (a ne neke sposobnije) kadrove.

Iako. Povelja UNa i dokumenti (iste organizacije) o obavezama bilo koje vlasti teško operećeuje upravo ovo (kao i onu milanovićevu) vladu. Vladu nacionalnog srama.
Nedemokratski zadržavaju vlast (unatoč poraznim rezultatima). Postaviti Plenkovića (tatin glupko) na čelo HDZa i na čelo Vlade zapravo ukazuje kako ovaj (i ovakav) HDZ ne zna i nikad neće znati.

Milanović(eva)(vlada) je identično račanu razoružao(la) Hrvatsku (koja je svojom vojnom silom bila jamac Daytonskog mirovnog sporazuma). Hrvatska vojska (HV) i Hrvatsko vijeće obrane (HVO) su svojim pobjedama prouzročili mirovni sporazum (koji se dokumentima odnosio na BiH ali je (indirektno) prouzročio i mir u Hrvatskoj).
Potpomagati narušavanje tog sporazuma slabljenjem vojne snage i (naknadno) izbjegavanje pokretanja odgovornosti (milanovića) politika je plaćenika (a ne ljevice ili desnog centra)(uz istovremeno pripremanje RS za otcijepljenje). Istovremeno, taj polupismeni primitivac (Plenković) brže bolje nezavisnog zastupnika Glasnovića isključuje iz daljnjih razgovora (i ujedno odbacuje sve političke projekte koje je general zastupao u predizbornoj kampanji).
Integracija iseljeništva je nemoguća (nisu u hrvatskoj pravnoj jurisdikciji)(te ih nije moguće iznova popljačkati), pljačkaški stroj se okreće pljački (popljačkanog) siromašnog hrvatskog puka ... ko * Glasnovića (ionako su mu neuobičajeno u tradicionalno neglasačkim centrima u BiH (Banja Luka, Sarajevo, ...) "uvaljali" tisuće glasova (ako su regularni protive se povelji UNa o slobodi izbora, ako su dodani onda su dvostrano krivični ..).

Površnost (planiranja)(pljačka s pozicije državnog monopola je uvijek površna) sadašnje garniture hdza izaziva prezir. Niti znaju, niti će znati.

Oznake: ljevica, desnica, centar, apolitična masa, UN, povelja, Vlada nacionalnog srama, razoružavanje, Glasnović

Desnica i ljevica

U Hrvatskoj nema političara (nakon titove partijske škole jednoumlja stvorena je klima poltronstva i kupovine/potkupljivanja).

Ako je politika djelatnost, onda bi političari morali imati kvalifikaciju (na temelju kvalificiranosti i mjerljivost vlastitog rada).

Ustrajavnje medija i polupolitičara u Hrvatskoj na statusu/stanju "desnice" zapravo je uspostava "ljevice", koja ne postoji.
U Hrvatskoj je "ljevica" proruski instrument geostrateškig pozicioniranja (sovjetskog/ruskog carstva/države).
Slom Josipovića, Milanovića, sdpa (Mesića, Lončara, Manolića, Pusića, Dokumente, kvaziumjetničkih kvazilijevih kvaziudruga, ...) proističe iz optužbi NATO pakta o odavanju nato tajni rusima i srbima odgovornih osoba (Mesić, Josipović, Milanović) ...
Nesposobnost hrvatske politike razriješiti nastalo stanje (prorusku politiku članice NATO-pakta) završila je potpunim slomom orjunaško-marionetske politike (jednoumlja i poltronstva).
Ali je s tom politikom poražena i politika HDZ-a (koji je bio nesposoban Hrvatsku transformirati od porobljene marionetske totalitarne tvorevine jugoslavensko-srpske u slobodnu, demokratsku, prozapadnu državu boljitka i vladavine prava).

Prikrivanje nepostojanja "ljevice", nametanjem tvrdnje o nepostojanju "desnice" (prvi je korak fokusiranja na drugi objekt ...), ima zadaću prikrivanja uloge prorusko-prosrpske struje u državnim službama.

U Hrvatskoj ne postoji ni ljevica, ni desnica jer nije moderna nacija, nije moderna država, nije politički isprofilirana (i lako je provoditi političke obmane). Uspostavljanje desnice, kako bi postizborno stvorili ikone novih napada (tkz ljevice) nastavak je politike obmanjivanja (politički nezrelog naroda).

HDZ ni danas nije sposoban politički odgovoriti na stvaranje desnice (koju "formiraju" prosrpsko-proruski mediji). Demokracija je san nedosanjani (a NATO članica u EU ne može time biti ponosna ...).

Već vidim pukotine rusko-srpskoj medijsko-političkoj najezdi (na državne položaje).

Oznake: škola jednoumlja, kupovina/potkupljivanje, politika, desnica, ljevica, prikrivanje, proruska politika, političke obmane, politička nesposobnost, demokracija, nato

Zablude o/u HDZ-u

Stranka bez namjera

Povijesne razmirice


HDZ je stranka/pokret (s jakom željom pojedinaca pretvoriti HDZ u stranku) s programom koji sadrži stračevićanstvo (Starčević je bio integralni jugoslaven (ali su njegovi dijelovi o naciji prihvatljivi HDZ-u), radićevstvo i hrvatska lijeva ideja (oslonjena na političke misli (??) Hebranha (starijeg) i Cesarca (??)).
Pridoda li se HDZ-ov demokršćanski odabir i snažna socijalna komponenta (koja graniči sa otklonom u ludilo) unatoč proklamiranoj želji biti desni centar (u pozitivnom smislu) ta stranka ne može postati desničarska (oštro desna).

Desno, lijevo, centar, desni centar, lijevi centar su uopćeni izrazi koji označavaju širok spektar političkog djelovanja. Desni centar podrazumijeva postojanje elemenata desne politike (koja je vrlo šarolika)(mada je sam odabir kršćanske opcije i desna i lijeva orijentacija istovremeno, desna po uvažavanju religije, lijeva po odnosu prema slabima) i lijeve politike (ustrajavanjem na isplati propalih socijalističkih mirovina, produžetku besplatnog zdravstva i školstva (mada ne postoji besplatno; znači, na račun radno aktivnog stanovništva što dovodi do tragikomične situacije nepostojanja gospodarske aktivnosti i krize državnog duga (uz kreditnu krizu građana i krizu blokiranih)).

Potaknut (nesmotrenim i razočaravajućim istupima predsjednice RH ...)(napisah navedeno, ali i nastavljam ...).

Hrvatska u 26 godina postojanja nije sustavno stvorila generaciju hrvatskih političara dužnosnika, već nesuvislo i šarlatanski (preko tajnih službi) nameće adaptirane (prilagođene) kadrove.
Tipičan primjer je predsjednica RH. Iako politika (niti politiologija) nisu njena struka preko kanala moći podupirana je u karijeri koja joj ne pripada. Posljedica je njeno trajno nesnalaženje u okružju politike.
Podjednako se uočava nepostojanje odgojenih kadrova na svim razinama vlasti (od lokalne zajednice do državne vlasti). Naturščici.

Za razliku od nacionalne (i domoljubne) političke misli, anacionalna i ateistička politička opcija nudi profilirane kadrove (koji su nešto manje stručno neosposobljeni) ali su vješto instruirani iz vanjskih centara moći (i , iako lažno, ponekad djeluju uvjerljivo).
Nepostojanje modernih teoretičara nacionalne i državotvorne politike implicira i nepostojanje savjetnika i projektanata razvoja modernog Hrvatskog društva (što je pčigledno).
Traljavost u razrješenju ultra orjunaško-komunjarske skupine za reformu školstva je tipičan primjer navedenog.

Sve navedeno ukazuje na jak utjecaj tajnih službi i njihov upliv na društvena kretanja. Iz tuđmanove ere (demokratizacije društva) nastupila je era bezličnih političara i nametanja apsolutizma (koji je neophodan za uspostavu totalitarizma) ...

HDZ ne može postati ekstremno desničarska stranka, ali se tezom o toj opasnosti nastoji zaustaviti jedina dobra osobina HDZ-a -rasvjetljavanje prošlosti.
HDZ je izgradio karizmu sintagmom Zna se! i uspio okupiti svekoliko hrvatstvo u ostvarenju vjekovnih težnji hrvatskog naroda.
Danas HDZ ne zna ništa, s HDZ-om se ništa ne zna ... Zna se! samo da su polupismeni karijeristi koji niti o jednom društvenom ili političkom događaju nemaju razrađeno gledište (pogotovo ne ispravno).

Krstičević je oslonac (partijske) jednosmjernosti (iako je kadar jna, promoviran od bliskog rođaka Bobetka, koji niti sam nije dragovoljno pristupio obrani RH ...)
Plenković je (iako pripadnik zlatne titove mladeži) u teškoj krizi (iako loš pravnik) samoaklamacijski kandidat za predsjednika HDZ-a (u koji je pristupio (valjda po nalogu službi) s namjerom izgraditi neku drugu (diplomatsku, političku) karijeru ...).

Tumačiti želju rasvjetljavanja povijesti (čime se razotkrivaju zločinačke skupine, njihova mračna nedjela) desničarstvom suludi je čin prikrivanja dijela povijesti koji je trajno unazadio hrvatski narod i osporio stvaranja hrvatske države prije i lakše ..
To ne priliči niti jednom državnom dužnosniku ...
(Košmar koji nakon tuđmanove smrti stvara HDZ je prevelik ...)
HDZ je najbolje što nacionalna Hrvatska može ponuditi (vjerovali ili ne), zbog toga nam je tako kako je ...


Vrijeme je za odlučnost i odgovornost prema vlastitoj sudbini, sudbini naroda i sudbini države. Vrijeme je za potpunu reformu sveukupne vlasti (sva tri stupa vlasti), vrijeme je za reformu sigurnosnih službi ...

Istina (i desničarstvo), zvali su ga jastrebom HDZ-a (iako je govorio istinu ...), Đodan Šime

Oznake: HDZ, stranka/pokret, starčevićanstvo. radićevstvo, hrvatska lijeva ideja, desni centar, desnica, ljevica, lijevi centar, stvaranje hrvatskih političara, prilagodba, okružje politike, politički naturščici, demokratizacija društva, Apsolutizam, totalitarizam, polupismeni karijeristi, odlučnost, sudbima naroda, sudbina države