HDZ-ova loša reputacija je krenula po Tuđmanovoj smrti (iako je prije pripremana, pa čak i prije pojave HDZ-a).
Kako je onda HDZ nastao i postao vodeća snaga hrvatskog društva? Zauzimanjem i djelima Franje Tuđmana, njegovih suradnika, članstva i hrvatskog naroda.
Po smrti Franje Tuđmana, nitko nije promovirao politiku HDZ-a u strahu od (prije pripremljenih optužbi za ratne zločine). Sjetimo se, Tuđmana su tri dana po Oluji optužili (Bildt) za ratne zločine, nije pozvan na proslavu godišnjice pobjede nad fašizmom (kao jedini živući predsjednik koji je sudjelovao u toj borbi).
Zatajenje djela i borbe Franje Tuđmana stvorila je (konvertite) spremne odreći se Tuđmanova djela, odreći se izvornih načela HDZ-a.
Zaista nitko nije kriv za kolebljivost i nevjericu (u vlastitu snagu, ispravnost).
Na sjemenu te sumnje izniklo je divlje tkivo (stranputice hrvatske zbilje).
Tko odustane ili posumnja u vlastiti ispravni put, osuđen je na lutanje.
Petnaest godina nitko nije promovirao i okupljao narod na interesima države/nacije. Nije bilo narodnih skupova (do predizborne promidžbe koja po izborima zaboravi obećano).
Rezultat je kolebljivost i rasutost glasača na izborima (presudnim za budućnost svih nas).
Politika je oblik interesnog organiziranja, propusti u kontinuitetu tog organiziranja vidljivi su u nenarodnoj vlasti, nakaradnom sustavu i percepciji Hrvatske kao propale (zaostale) države (što ne negiramo, samo potvrđujemo).
Svi (i sve) za Hrvatsku, Hrvatsku nizašto!