24
petak
srpanj
2020
vLada jednog gada
Nekoliko bezveznih računa i zanemarivih napomena o karakteru jedne vlade
Kad netko sa 17,92% biračkoga tijela sastavlja vladu onda je to vrlo zahtijevno (za onog tko to radi). Zahtijeva dostojanstvo (kad ne dobiješ potrebnu podršku za obnašanje vlasti, zahvališ onima koji su glasali za tebe, zahvališ i onim koji nisu glasali za tebe (jer su svi bili iskreni i zbog njihove iskrenosti si spoznao kako nisi dovoljno dobar (vješt) u niveliranju između društvenih skupina (na njihovu korist)).
Ovako, zle namjere nisu možebitne već očite.
Kad netko sa 17,92% biračkoga tijela poželi apsolutnu vlast, kao da su višestranački izbori nužno demokratski i kao da je demokracija sadržana samo u demokratskim izborima, nužno moram odbiti ikakav legitimitet (apsolutističkoj) vlasti i provjeravam mehanizme zaštite demokracije (Ustav, Ustavni i Vrhovni (ipak je predsjednik Vrhovnog suda predsjednik izborne komisije) sud, oporba, glasači, nevladine udruge, ...)
Demokracija je oblik donošenja odluka, demokratska vlast ne konzumira vlast (ne vlada) već je moderator htijenja društva (po demokratskoj proceduri).
Vlada (jednog gada) to nije.
Milijarde iz europskih institucija su oblik porobljavanja a ne financijske pomoći (koristi).
Bezobrazno laganje nije predmet kritike. Sam čin svođenja privrede i državnog proračuna na ovisnost o nekoliko milijardi (eura) diletantizam je bez opravdanja.
21,5 milijardu eura ja potrošim do 12. u mjesecu, ostale dane jedem mortadelu (tri srca).
Monetarna unija s Njemačkom i Francuskom (euro zona) je poltronsko služenje interesima (nekad nacističke) države koja ima aspiracije profitirati okupacijom. Uzeti, zauzvrat ništa. Uništavanje demokracije (ruska saveznica, Hrvatska nikad nije bila saveznica s Njemačkom, podriva temelje zdravog hrvatskog društva). Tako su uništavali Poljsku (zajedno). Austriju (zajedno). Češku i Slovačku (zajedno). Mađarsku (zajedno). Rumunjsku (zajedno). Ukrajinu (zajedno). Bugarsku (zajedno).
Mali anemični tvor nema strateške ni druge kvalitete, a hoće apsolutnu vlast. Likvidirati.
Vlast (nenarodna, sve govori). Nije dobro.
Oporba (Škoro) radi katastrofalnu grešku. U državi u kojoj je trećina zaposlenih u državnim firmama, a broj (ovih, onih) umirovljenika kao i broj zaposlenih, ne uznemiruješ izjavama kako je država rastrošna na štetu poduzetništva i rada. Normalno da su svi na teret poduzetnika i radnika. Onaj tko hoće promjeniti državu mora imati podršku i jednih i drugih.
Mi smo ionako propali, s njima (pLenkovićevi krelci) ćemo samo propasti bolnije i s alibijem.
Tako su oni (pružajući nam alibi za naše slabosti) još veći problem.
Škoro je propustio vlast zbog sitnog previda, oni koji gube imaju pravo (glasa) na izborima.
A što svi (i radišni i neradišni) previđamo?
Većina (srpska), na temeljima nedemokratske vlasti (kraljevina jUgoslavija, socijalistička jUgoslavija), koristeći (ono što će sada koristiti Njemačka) zakonodavstvo prelijevalo je financijsku moć (siromašila Hrvate).
Kada oduzimate financijsku moć nekome bez protu usluge (koristi koju taj netko priželjkuje), nastupa sukob - rat -sukob -rat - sukob - rat.
Hrvati Srbe ne mrze zbog tog što su Srbi, već zbog tog što su orkestrirano oduzimali vrijednosti hrvatima (to sad radi Njemačka , iako je u savezništvu s Rusima-Sovjetima to radila i prije).
Kad nastavljate siromašiti stanovništvo, morate imati (bespredmetan) obrazac opravdanja (ustaštvo) za takav čin.
Time (kako tvrde mnogi) potvrđuju ustaški obrazac kao legitiman u obrani od nasrtljivaca.
Zapravo, Hrvatska nije našla modela obrane nacionalnih interesa jer nije nacija.
Hrvatska je prespavala budućnost, a zaspala u prošlosti.
Za Dom spremni.
Ionako od 21 milijardi niti euro neće doći meni, iako ću od te 22 milijarde dobar dio baš ja platiti.
Bog i partizani. Smrt seljacima. Živio Ante Pavelić.
Oznake: bezvezni računi, zanemarive napomene, karakter jedne vlade, biračko tijelo, demokracija, oblik odlučivanja, demokratski izbori, kontrola demokracije, porobljavanje, monetarna unija, nacistička država, uništavanje demokracije, savezništvo, strategija, tvor, oporba, škoro, alibi, nenacija, osiromašenje stanovništva, prespavana budućnost
komentiraj (2) * ispiši * #
23
subota
srpanj
2016
Stepinac (u grotlu blaženosti)
Ustaše pred vratima ...
Poigravanje ikonama hrvatske samobitnosti (mada Stepinac na svojevrstan način ne podupire vlastiti mit), farsično nastavlja živjeti.
Stepinac nije Stepinac, blaženik je (katoličke crkve), pretendent biti svetac.
Zastupajući katoličke (i političke; jer je katoličanstvo dio sustava, pa je okruženo politikom (naročito na razmeđi civilizacija) i politično) vrijednosti stekao je ugled blaženika ...
Izuzetna politiziranost socijalističkog/komunističkog i proruskog svjetonazora (zbog totalitarnosti) posebno je uživalo graditi odnose sa vjerskim zajednicama (jer su takve zajednice izrazito politizirane (izvana). Kako?
U svojoj cjelokupnosti, kroz odnos prema Bogu, vjerske zajednice imaju i društveni nauk (koji je protivan komunističkom (koji se smatra pravovaljanim)). Sam društveni angažman vjerskih zajednica dvojako je poticalo komunističke partije (posebno one na vlasti) na odnos prema vjerslim zajednicama i pripadnicima tih zajednica.
Komunistička (staljinističko-titoistička) politika odnosa prema nacijama i nacionalnim državama (kao i stadij hrvatskog/e naroda/nacije, pripravnost Hrvata ostvariti tisućljetni san (o vlastitoj državi)) odredio je odnos prema (božjem slugi) svjedoku vjere (pripravnom svoju vjeru svjedočiti vlastitim životom) bl. Alojziju Stepincu.
Rehabilitacija blaženika (ukidanjem sudske presude), bez obzira na način (prešućivanja odnosa i razloga ...) ne svjedoči o Stepinčevoj žrtvi, okolnostima progona i osude, ali (svejedno) rehabilitira ustaštvo (kojem nije pripadao) i ideju nezavisne države Hrvatske ...
Stepinac nije stradao zbog vjere (već zbog vjerovanja (naroda) kako zastupa ideju nezavisnosti Hrvatske).
Ukidanje presude (mada pažljivo iznijansirana) iznova postavlja pitanje tisuća presuda (koje nitko neće ukinuti), kao i smisao poništenja jedne ili nekolicine presuda (umjesto (civilizacijske) osude cjelokupnog totalitarno-zločinačkog sustava koji je producirao presude i likvidacije bez presuda ...).
Iz memoara osoba koje su sudjelovale u progonu Stepinca (J. Blažević i J. Manolić) ...
J. Blažević (javni tužitelj u slučaju Stepinac) je napisao kako je titov posrednik priprijetio samom Blaževiću, ako ne povede postupak protiv Stepinca kako će i sam biti optužen.
J. Manolić je izjavio (dokumentirano) kako je titova naredba bila da se Stepinac ne smije (po odsluženju zatvorske kazne) vratiti na službu u Zagreb ... (stoga je u zatvoru trovan, po pogoršanju zdravlja prijevremeno pušten u Krašić, gdje je proces trovanja priveden završetku).
Sam Stepinac nije hrvatski nacionalist (pa niti ustaša) (čime je bio titov saveznik), ali je zagovarajući univerzalnost potvrđivao pravo Hrvata na vlastitu državu (istovremeno i pravo drugih imati državu na istom teritoriju)(što je i tito tvrdio). Titu se nije sviđalo samo pravo Hrvata na državu.
Stepinac nije bio zastupnik hrvatskog naroda (on je bio nadbiskup, kasnije i kardinal, kojeg je imenovao rimski papa). Njegova žrtva nije žrtva za hrvatski narod i hrvatsku državu, već za katoličku vjeru, pa je povezivanje Stepinca s ustašama povijesni falsifikat (svojstven komunističkoj ideologiji)(kao i današnjem pravosuđu).
Sposobnost katoličke crkve zauzeti nedvosmislen (i moralan) stav u ratovima koji nisu vjerski je iluzija.
Katoličanstvo (kao ni međunarodno pravo) nema sposobnost jasno razlikovati pravedni, obrambeni rat od agresije (i time poprilično svojim društvenim angažmanom unosi prijepora (s jedne strane) i nevjerice (s druge strane) u ionako teške odnose (ratnih i postratnih vremena)).
Stepinčeva žrtva je time bespotrebna (onaj katoličanski angažman je u grotlu masovnih likvidacija, progona i zločina izgubio i taj smisao). Stepinac je sveden u okvire politike Vatikana (i odnosa pape prema vlastitim službenicima ...).
Stradanje zbog vjerovanja naroda, prihvaćanje stradanja zbog odlučnosti svjedočiti vlastitu vjeru, stradanje zbog vjerovanja partije proizvelo je okolnosti koje zahtijevaju malo vuše od administrativne odluke o ukidanju kazne.
Niti je današnja Republika Hrvatska pravni slijednik socijalističke, niti je moguće ukinuti pojedinačnu sudsku odluku kojom je osuđen narod ...(time rehabilitiramo zločinački sustav kojemu je zločin bio utkan u srž postojanja).
Stepinac nije svetac jer je bio ustaša, već zbog toga što se usudio suprotstaviti svima (iako nije bio protiv nikoga).
Štujte tu svetost, jer će mnogo vode proteći prije nego li se netko opet drzne podjednako iskušati naše granice (strpljivosti).
Oznake: ikone, hrvatska samobitnost, farsičnost, Stepinac, blaženik, svetac, katoličanstvo, politika, nacije, države, tisućljetni san, nezavisnaot, pravna rehabilitacija, totalitarni i zločinački sustav, Blažević, manočić, svjedoci progona, univezalnost vjere, savezništvo, odnos katoličke crkve prema ratovima, svetost, granice strpljivosti
komentiraj (2) * ispiši * #
