vLada jednog gada

Nekoliko bezveznih računa i zanemarivih napomena o karakteru jedne vlade


Kad netko sa 17,92% biračkoga tijela sastavlja vladu onda je to vrlo zahtijevno (za onog tko to radi). Zahtijeva dostojanstvo (kad ne dobiješ potrebnu podršku za obnašanje vlasti, zahvališ onima koji su glasali za tebe, zahvališ i onim koji nisu glasali za tebe (jer su svi bili iskreni i zbog njihove iskrenosti si spoznao kako nisi dovoljno dobar (vješt) u niveliranju između društvenih skupina (na njihovu korist)).
Ovako, zle namjere nisu možebitne već očite.

Kad netko sa 17,92% biračkoga tijela poželi apsolutnu vlast, kao da su višestranački izbori nužno demokratski i kao da je demokracija sadržana samo u demokratskim izborima, nužno moram odbiti ikakav legitimitet (apsolutističkoj) vlasti i provjeravam mehanizme zaštite demokracije (Ustav, Ustavni i Vrhovni (ipak je predsjednik Vrhovnog suda predsjednik izborne komisije) sud, oporba, glasači, nevladine udruge, ...)
Demokracija je oblik donošenja odluka, demokratska vlast ne konzumira vlast (ne vlada) već je moderator htijenja društva (po demokratskoj proceduri).
Vlada (jednog gada) to nije.

Milijarde iz europskih institucija su oblik porobljavanja a ne financijske pomoći (koristi).
Bezobrazno laganje nije predmet kritike. Sam čin svođenja privrede i državnog proračuna na ovisnost o nekoliko milijardi (eura) diletantizam je bez opravdanja.
21,5 milijardu eura ja potrošim do 12. u mjesecu, ostale dane jedem mortadelu (tri srca).

Monetarna unija s Njemačkom i Francuskom (euro zona) je poltronsko služenje interesima (nekad nacističke) države koja ima aspiracije profitirati okupacijom. Uzeti, zauzvrat ništa. Uništavanje demokracije (ruska saveznica, Hrvatska nikad nije bila saveznica s Njemačkom, podriva temelje zdravog hrvatskog društva). Tako su uništavali Poljsku (zajedno). Austriju (zajedno). Češku i Slovačku (zajedno). Mađarsku (zajedno). Rumunjsku (zajedno). Ukrajinu (zajedno). Bugarsku (zajedno).
Mali anemični tvor nema strateške ni druge kvalitete, a hoće apsolutnu vlast. Likvidirati.

Vlast (nenarodna, sve govori). Nije dobro.

Oporba (Škoro) radi katastrofalnu grešku. U državi u kojoj je trećina zaposlenih u državnim firmama, a broj (ovih, onih) umirovljenika kao i broj zaposlenih, ne uznemiruješ izjavama kako je država rastrošna na štetu poduzetništva i rada. Normalno da su svi na teret poduzetnika i radnika. Onaj tko hoće promjeniti državu mora imati podršku i jednih i drugih.
Mi smo ionako propali, s njima (pLenkovićevi krelci) ćemo samo propasti bolnije i s alibijem.
Tako su oni (pružajući nam alibi za naše slabosti) još veći problem.
Škoro je propustio vlast zbog sitnog previda, oni koji gube imaju pravo (glasa) na izborima.

A što svi (i radišni i neradišni) previđamo?
Većina (srpska), na temeljima nedemokratske vlasti (kraljevina jUgoslavija, socijalistička jUgoslavija), koristeći (ono što će sada koristiti Njemačka) zakonodavstvo prelijevalo je financijsku moć (siromašila Hrvate).
Kada oduzimate financijsku moć nekome bez protu usluge (koristi koju taj netko priželjkuje), nastupa sukob - rat -sukob -rat - sukob - rat.
Hrvati Srbe ne mrze zbog tog što su Srbi, već zbog tog što su orkestrirano oduzimali vrijednosti hrvatima (to sad radi Njemačka , iako je u savezništvu s Rusima-Sovjetima to radila i prije).
Kad nastavljate siromašiti stanovništvo, morate imati (bespredmetan) obrazac opravdanja (ustaštvo) za takav čin.
Time (kako tvrde mnogi) potvrđuju ustaški obrazac kao legitiman u obrani od nasrtljivaca.
Zapravo, Hrvatska nije našla modela obrane nacionalnih interesa jer nije nacija.
Hrvatska je prespavala budućnost, a zaspala u prošlosti.

Za Dom spremni.
Ionako od 21 milijardi niti euro neće doći meni, iako ću od te 22 milijarde dobar dio baš ja platiti.

Bog i partizani. Smrt seljacima. Živio Ante Pavelić.

Oznake: bezvezni računi, zanemarive napomene, karakter jedne vlade, biračko tijelo, demokracija, oblik odlučivanja, demokratski izbori, kontrola demokracije, porobljavanje, monetarna unija, nacistička država, uništavanje demokracije, savezništvo, strategija, tvor, oporba, škoro, alibi, nenacija, osiromašenje stanovništva, prespavana budućnost

Kataklizma - Noina Arka

Kataklizma


Hrvatsku su zadesile uobičajene katastrofe: epidemije-pandemije, potresi, poplave, ...

Ali i najezda antihrvatske vlasti: od pogubljenja Zrinski-Frankopana Hrvatska nema narodne vladare.


Strategija izdajničke vlasti je duboko zavlačenje narodu pod kožu s ciljem produžavanja nenarodne vlasti i razaranja hrvatskog narodnog tkiva.

Ovu (i sve prijašnje) vlast treba proglasiti neprijateljskom.
(Kupit ću INA-u, izvoziti mlijeko u Kinu (mlijeko nismo izvezli ali smo uvezli koronu, puštali su zarazu u dvorište iako su znali kako će i sa strožim mjerama buknuti epidemija), prekomjerno zaduživanje, laži o gospodarskom stanju, razdioba novozadužwenog novca, dovođenje države i naroda u stanje bespomoćnosti, ...)

Zašto kataklizme pogoduju ovoj (nenarodnoj) vlasti?

Jer su razorili sve hrvatsko. Sada će pandemija i potres prikriti novčane deficite, površnost i nebrigu. Prikrit će destrukciju i uhljebništvo. Prikrit će prosrpsko-antihrvatsku političku doktrinu razdiobe BiH (doktrina Hrvatske koja se vidi s porušenog zvonika Zagrebačke katerale).
Sustavno vas jugo-udbaška ergela guši i otima vam snove (o dostojnom životu).

Kako bi vas držali u pokornosti, ekonomski vas moraju držati u siromaštvu.
Sada će, uz sva zla koja su vam uradili, tražiti sredstva za solidarnost (socijalizam na drugi način).
Eto zašto su im potrebne kataklizme.

Noina Arka

Zašto bi netko bio socijalist? Zašto bi dijelio svoje resurse s neodgovornim (generacijama) indoktriniranih hrvatića? Nisu li im i Radić i Pavelić tvrdili kako smo seljačka (a ne proleterska i radnička) država.
Nije li im politička emigracija poručivala kako je napuštanje sela i priklanjanje titvoj industrijalizaciji krivi put?
Nije li industrijalizacija koja je proizvela nekoliko tržišnih marki (pa i Sumamed) nedovoljno za 80% gradskog stanovništva?
Nije li popustljivost političkim doktrinama oznaka slabosti, čiju cijenu moraju platiti slabići?

Oni koji su gradili i financijsku i radnu disciplinu na drugim osnovama nije dužno trpjeti teror jugo-udbašije koja nam preuzima vodstva krize (titova - ruskosrpska doktrina) prikrivajući stvarne greške jugo-udbaške vladavine. I ciljeve.

Plenkovićeva vlada provodi teror - ekonomsko slabljenje naroda i države, jednoumlje i partijsku poslušnost. Nisam dužan sudjelovati u toj papazjaniji.

Ka-La - Šnji- kov!

Hrvatska je osuđena na propast. Jer je nema tko izvući iz pandža južnoslavenske kamarile.

Krize im služe za novo pljačkanje zdravog stanovništva. Sto godina pljačkaju (ubijaju, proganjaju, iseljavaju, siromaše) pametne i radišne. Daju poslušnim.
Biblijska parabola o Noi mi daje za pravo poručiti svima: neće biti potopa, ali gonite se u * *.

Za Dom Spremni

(Titoistički koncept preuzimanja vlasti kroz upravljanje vanjskim krizama koje služe prikrivanju njihova izazivanja (unutarnjih) kriza.)

Oznake: kataklizma, Hrvatska, epidemija, potres, strategija, produžavanje nenarodne vlasti, razaranje hrvatskog tkiva, novčani deficit, destruktivnost, nebriga, jugo-udbaška ergela, držanje u siromaštvu, industrijalizacija, kalašnjikov, radič, Pavelić, biblijska parabola, Noa

U sazviježđu polumjeseca (Što je hrvatsko-bošnjački sukob?)

Zbog čega je krivnja podijeljena? (Mogu li se civilizacijske odlike strpati u pravne kanone međunarodnog suda?)



Priprema agresije na BiH je trajala desetljećima. Institucionalno u Jugoslaviji, neinstitucionalno u međunarodnim tijelima putem uvezane diplomacije.
Pripremu agresije je vodio SSSR, kojeg je u zaštiti srbijanske agresije naslijedila Rusija.

Sve zemlje svijeta, osim USA, nisu sposobne oduprijeti se ruskom interesu.
Kada je nastupila jugoslavenska kriza, srpskom ekspanzionizmu (bilo to monarhističko, komunističko ili četničko velikosrpstvo) ostali su se svi suprotstavljali podrškom pripajanju EU i NATO paktu (što se nije dogodilo). Težnje obuzdavanja srpskog hegemonizma (iz čega se krila brutalna Sovjetska/Ruska ekspanziona militantno-genocidna politika (prostranstva Sibira su podjednakom brutalnošću rusizirali) je prouzročila krvavi raspad jugoslavije i srpskiu agresorsku najezdu na nesrpske zemlje.

Desetljećima u kolu proruskih nenarodnih vojnih režima, protivno povelji UN-a, militantno šireći ruski utjecaj (Jugoslavija, Libija, Irak, Palestina, Kuba, Rodezija, ...), naoružavana iz nacionalnog dohotka JNA je stekla više desetljetniu prednost pred razoružanim nesrpskim narodima/nacijama.
Silina vojnog naleta je nesrazmjerna potrebnoj vojnoj sili (JNA je zločinačka vojska). Prateće srpske paravojske su dodatno okarakterizirale taj nalet genocidnim i zločinačkim.

Uvezana (interesna) diplomacija, nesklona zaštiti interesa nesrpskih naroda u Jugoslaviji (zbog ruskog prava na veto i značenja te mega-zločinačke tvorevine u međunarodnim odnosima), prouzročila je višedesetljetno divljanje JB Tita (nepoštivanje međunarodnog prava i normi humanog prava), kao i završni čin tih priprema - genocid i agresija.
Razmjeri agresije, upotrijebljena sredstva i ljudstvo nužno su iziskivali oslanjanje na sva raspoložive izvore pomoći.

Hrvatsko-bošnjački rat planski je i dogovorni rat dviju strana koje su sporazumno ušle u sukob s ciljevima: pojačati interes međunarodne zajednice i javnosti za ratne događaje u exJugoslaviji; potaknuti veći broja zemalja na pružanje diplomatske, vojne i humanitarne pomoći ugroženim stranama (Hrvatima, Bošnjacima); u realnim uvjetima opasnosti genocida i agresije u tijeku uvježbati obrambene vojne snage (sukobom nižeg inteziteta s pouzdanim partnerom koji neće u oružanom sukobu iskoristit prednost i potpuno poraziti drugu stranu), obratom u obrani prouzročiti zastoj srpske agresije (zbunjujući faktor potpomognut fokusiranjem svjetske javnosti na sukob u BiH). Posebna težina dodatnog sukoba potakla je mnoge države na izravnu ili neizravnu pomoć Hrvatima i/ili Bošnjacima, što je jačalo i jednu i drugu stranu (i time ih činilo otpornijim na srpsku agresiju).
Prijetnja humanitarne krize (razmjera pogubljenih i prognanih), prouzročena interesnom diplomacijom, pred naletom nove krize je izazvala popuštanje međunarodne zajednice i veći angažman na obuzdavanju srpske agresije.
Širenje područja pomoći na muslimanske zemlje je bilo neophodno u očuvanju hrvatsko-muslimanskog naroda.

To su osnove realne obrane u svijetu koji je prihvaćao srpsku agresiju.
Međunarodni sud (za ratne zločine) to nije sposoban formalno i institucionalno shvatiti. Zbog toga je sudbina takvih sudova neizvjesna. Zločin je civilizacijski određen i nije moguće lako objediniti civilizacijske odredbe u jedan sud.

Hrvati i Bošnjaci u BiH su se sporazumno, pa i međusobno se sukobljavajući, othrvali srpskoj agresiji potpomognutoj međunarodnom diplomacijom.
Njihova budućnost se neće graditi na zbunjivanju klasifikacijom tog rata kao zločinačkog pothvata, već na spoznaji o bezizglednom položaju u kojem su se nalazili i razmjeru opasnosti kojoj su bili izloženi. Sama činjenica kako su pribjegli međusobnom sukobu kako bi ojačali i dobili materijalnu pomoć drugih govori o težini srpske agresije.

Nikad više bratstva sa Srbijom, nikad više srpsko-ruske agresije, nikad više razoružani i prepušteni na nemilost. Nikad više bez diplomatske zaštite. Nikad više genocida. Hrvati i Bošnjaci zaslužuju bolje. To su dokazali, dokazuju i dokazati će u budućnosti.
Nema abolicije srpske stoljetne agresije (povijest svjedoči o srpskim posezanjima za nesrpskim zemljama, povijest svjedoči o srpskoj brutalnosti u srbizaciji).
(Povijest pamti i stotine tisuća žrtava srpskih agresija.)

Povijest će pamtiti srpske agresije, budućnost će se graditi s tim pamćenjem. Hrvati i Bošnjaci moraju graditi svoju budućnost na toj spoznaji.
Bili smo na rubu opstanka. (Sukob Bošnjaka i Hrvata nije ni jednu stranu ugrozio na takav način. Baš zbog zajedničke borbe protiv zle sudbine.)

U spomen na Nahida Kulenovića, hrvatskog revolucionara i šehida, te sve hrvate i muslimane koji su položili život u borbi protiv agresije

Svi sveci Bosne

Stvarne okolnosti ratova i sukoba u BiH


Strategija Hrvatske u BiH i Hrvata BiH prema toj državi je utemeljena na humanim zasadama zabrane rata i dozvoljene obrane u slučaju vojne agresije.

Rat u BiH (iako je BiH bila u ratu i prije napada na BiH, jer se JNA i srpska paravojska koristila teritorijem BiH za napad na Republiku Hrvatsku) je stvorio dvije strane - napadača i napadnutu stranu. Napadač je srbo-četnička paravojska i JNA, napadnuti su Hrvati Bošnjaci.
Silina tog napada je uvjetovana vojnom opremljenošću JNA i Srba (kojima je JNA bila naklonjena).
Činjenično je sva vojna moć bila skoncentrirana u rukama napadača.

UN je (iako poveljom obavezan) u početku taj rat potpuno neupućen smatrao legitimnim činom svoje članice (Jugoslavije) u rješavanju unutarnjeg pitanja. Promatračima i angažmanom međunarodnih pregovarača, taj je stav progradirao do priznavanja novih država i raspada Jugoslavije. Pogrešno smatrajući ravnomjerno raspoređena vojna sredstva po teritoriju Jugoslavije, s obrazloženjem zaustavljanja ratnog sukoba, UN je izglasala rezoluciju o embargu izvoza oružja u države bivše Jugoslavije.
Diplomatska sporost UNa, kriva predodžba o ustroju svoje (bivše) članice i agresija (koja je zbog uvezane diplomacije) koristila nesnalaženje UN tijela prijetila je humanitarnom katastrofom.

Strategija Hrvatske i Hrvata (iz RH i iz BiH) o ograničenom i kontroliranom, ali dogovorenom, sukobu s bošnjacima (muslimanima), s javno iskazanim ciljevima etničkog čišćenja i zločinačkog pothvata, ratna je varka usmjerena protiv srbo-četničke JNA i srpske paravojske, diplomatskih snaga koje su prikrivale srbo-četničku i JNA agresiju (Rusija, Srbija).
Obrat u obrani od agresije je, činjenično, smanjio intenzitet (srpske) agresije i ostvario dodatno vrijeme (potrebno za funkcioniranje tijela međunarodne zajednice). Zaustavljanje hrvatsko-bošnjačkog sukoba je slijedila pojačana srpska agresija (blokade i razaranja Sarajeva, opsada i osvajanje Srebrenice, opsada Bihaća, ... )
Jedina šteta je formalno-pravno dokaziva "krivnja" svetaca Bosne (Tuđmana, Šuška, Bobetka, Petkovića, Praljka, ...). Svi odreda su katolici, koji su bili spremni ponijeti križ (krivnje) kako bi spasili svoju braću u Bosni Hercegovine. A braća su im svi miroljubivi ljudi u BiH.

Pravo na obranu i strategija obrane u uvjetima siline napada kojem je cilj bio genocid i potpuno uništenje Hrvata i Bošnjaka, u uvjetima potpune bespomoćnosti, prouzročila je sukob nižeg inteziteta i time su smanjena (a ne povećana) stradanja civilnog stanovništva, smanjena bespotrebna stradanja vojnika.
Sud ICTY je formalno-pravno ocjenjivao učinak, potpuno pogrešno procijenio stvarne događaje i posljedice (svrha kaznenog gonjenja ratnih zločinaca je smanjivanje stradanja i patnje u ratovima), a s moralnoga je gledišta potpuno nesposoban ocijeniti događaje kojim se bavio.

Osobe osuđene za udruženi zločinački pothvat (u koje ne računam socijalističkog đaka Prlića, nedoraslog kriznoj situaciji, u službi određenih snaga, svjedočio o Tuđmanovim, Šuškovim ili nečijim drugim izjavama potvrđujući ispravnost njihove pretpostavke o prikrivenom zločinačkom poduhvatu agresije i diplomatskog prikrivanja srpske agresije) su sveci Bosne.
Založili su svu svoju sposobnost i energiju u zaustavljanju agresije, koju je UN propuštao. Niti vrijeme od 23 godine od završetka sukoba nije dostatno tijelima UNa za ispravno sagledavanje tog sukoba.
Time je napravljena nepopravljiva šteta UN-u i međunarodnom pravu.

Praljak je svojim neprihvaćanjem osude potvrdio svoju svetost. I još jednom skrenuo pozornost Svijeta na sve svece Bosne.
Bosnu su spasili sveci, a ne međunarodna zajednica.

(Sjetimo se samo sramne uloge UN snaga u Srebrenici.)

„Navik on živi ki zgine pošteno“