Povijest i politika

Razlozi i posljedice detuđmanizacije


Hrvatska je kroz povijest održavala vlastitu državnost kroz samostalne kneževine, samostalna kraljevstva, državne unije (Hrvatsko-Ugarsku uniju, Austro-Ugarsku uniju).
Problem nastaje stvaranjem Države SHS (Slovenija, Hrvatska, BiH), koja se udružuje u Kraljevinu SHS (Država SHS, Kraljevina Srbija, Kraljevina Crna Gora, Makedonija, Vojvodina, Kosovo).
Država (Kraljevina), nastala pučevima, kao projekt imperijalne politike i geostrateških pozicioniranja, zanemarujući svijest i povijest naroda, (bespotrebno) je stvorila političke sukobe (u namjeri ostvarenja unosne trgovine vojnom moći)(time je bespotrebnost političkog sukoba poprimila smislenost ...).
Narav tih sukoba (koji su zbog vojnog karaktera sredstava nametanja određenih politika) uvijek je na rubu oružanog sukoba. (Demonizacija Hrvata je sredstvo prikrivanja te politike nasilja ...)
Politički koncept (slavenizacije, jugoslavenizacije, panslavenizacije (bez panslavena)) ujedinjenja naroda na državnoj osnovi trajno je poremetio povijesne odrednice naroda, nacija i država na prostorima koje je nova tvorevina (Jugoslavije) prekrila.

Povijesno, političke ideje (integralnoga i unitarnoga) jugoslavenstva imale su protivnika.
Josip Frank (političar židovskog podrijetla, slavenizirao/pohrvatio je prezime), oštar protivnik projugoslavenstva, postavio je temelje politici čije su pobornike nazivali frankovcima.
Izglasavanje 15 načela Domobranskog pokreta, koje su potpisali Ante Pavelić i Vlatko Maček, posljedica su političkog pravca suprotstavljanja prisilnoj jugoslavenizaciji (i brisanju povijesti i državnog prava (ne samo) jednog naroda).
Napadi na A. Pavelića proističu iz suprotstavljanja Pavelića jugoslavenizaciji (i konceptu novovjekog - neutemeljenog državnog razgraničenja).

Detuđmanizacija je, podjednako, utemeljena na istoj političkom pragmatizmu (obrane i uspostave jugoslavenske države i postjugoslavenskih-projugoslavenskih državica/republika (bez naroda s vlastitom poviješću i vlastitog državnog prava).
(Tuđman je svojim zadiranjem u povijesnost Hrvata (Zvonimir, kraljevi, nagodbe, povijesne bitke, Zrinski, Frankopani, Oltar domovine na Medvedgradu, povijesne postrojbe, politička samosvojnost i samobitnost) opasno ugrozio temelje zločinačke jugoslavenizacije i koncepta nastanka Hrvata raspadom južnoslavenskog naroda i južnoslavenske države ...)

U podjednakom kontekstu (negiranja povijesnosti i samosvojnosti hrvatskog naroda i hrvatske države prije jugoslavenstva) predsjednica Grabar Kitarović je u Australiji posjetila samo neke hrvatske klubove.

Poglavnik je bio u posjetu projugoslavenskom klubu i slikao se se s cijelom obitelji pred slikom predsjednice, u znak tolerancije prema politici koju izvodi ...

I mi smo srcem u Hrvatskoj ...

Oznake: povijest, Drava, politika, SHS, Hrvatska, jugoslavija, Josip Frank, domobranska načela, A. Pavelić, V. Maček, detuđmanizacija, vojna moć, demonizacija

Sociologija ustaške gluposti

O jednoumlju


https://blog.dnevnik.hr/goto/2014/01/index.html

Sociologija razaznaje slijedeće stupnjeve društvenog razvoja: primitivna zajednica, robovlasništvo, feudalizam, kapitalizam, (komunizam/socijalizam).

Po Marksu je društvo uvijek podijeljeno u dvije suprotstavljene društvene grupe (razlikuje 4 razvojna stupnja društva i odgovarajućih društvenih odnosa).
Primitivna zajednica (primitivni komunizam) je oblik pretpovijesnoga besklasnog društva do pojave privatne imovine.
Robovlasničko društvo je satkano od robovlasnika i robova, feudalizam (feudalci i kmetovi), kapitalizam (kapitalisti i najamni radnici).

U primitivnoj zajednici nije postojalo privatno vlasništvo, u robovlasništvu se društvo temeljilo na robovskoj radnoj snazi, u feudalizmu kmetstvo (dualnost vlasništva, kmet i feudalac su bili vlasnici imetka koji je kmet obrađivao), a u kapitalizmu kapitalistički odnos (proistekao iz vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, najamne radne snage). ("Društvena osnova ima ekonomsko obilježje ...")


Onda su došle Ustaše i mrzili Srbe, otvorili logore smrti, činili zločine i pokolje, divljali dok ih nije sutigla zalužena kazna ... ruka pravde.
Ustaše nisu htjeli državu (kao rezultat potrebe za zaštitom opstanka društva i njenih članova ...). Stoga su osnovali marionetsku tkz. NDH (koja je dozvolila teritorijalne ustupke i okupaciju (fašističko-nacističkim silama) (jer nisu mogli ponudiztti samo okupaciju kad Hrvatima nije dopušteno imati državu) koja nije htjela uspostaviti društvo na ekonomskim obilježjima. Ustaška načela u 17 točaka (dopunjena Domobranska načela u 15 točaka o Hrvatima kao samosvojnom narodu koji ima pravo na neovisnu državu) je odraz nezastupanja narodne volje i interesa hrvatskog naroda.
U isto vrijeme komunistička partija organizira revoluciju kojoj je cilj ubrzanim postupkom (uklanjanjem neprijatelja revolucije) preobraziti društvo utemeljeno na nekom od oblika privatnog vlasništva u besklasno društvo bez privatnog vlasništva (čemu su se protivi skoro svi članovi društva)(zbog čega se nekolicina proglasila avangardom i predvodnicima revolucije). Ta revolucija je bitno različita od ustaške revolucije (koja je zagovarala oružanu borbu (revoluciju) u skidanju srpske (kraljevske) vlasti i uspostavu hrvatske države (republike, ...).
Komunistička doktrina ukidanja privatnog vlasništva, osporavanja nacije i države na nacionalnoj osnovi (kao i sve komunističke postavke) izvitoperile su se u stvaranje jugoslavenske nacije i jugoslavenske države (zašto se Tito suprotstavljao Staljinu??).

Prikaz Ustaša kao nesociološki, nedržavotvorno i negospodarski nastrojenih (negirajući ideološki ustaške smjernice) izrodio je proglašavanja Ustaša zločinačkom skupinom ...
Prikrivajući totalitarnost i komunističke zločine uputno je bilo sotonizirati sve ostale, čime ste isključili mogućnost novih rasprava o (novom) sustavu (orjunaško-boljševičkom četničko-komunističkom boljševičko-titoističkom (marionetskom) nakaznom omalovažavanju razuma).
Proklamirani sukob na liniji ukidanja Jugoslavije i uspostave nezavisne hrvatske države, nasuprot ukidanju privatnog vlasništva i uspostavi antidržave (države koja odumire) jasno ukazuje na protivnike i razmjere stradanja kao posljedica revolucionarne oštrice.

"Unatrag nekoliko godina došli su ljudi koji su govorili da hrvatski narod nije sposoban sobom upravljati. Neprijateljske novine i ljudi propovijedali su da hrvatski narod treba tutora, a ja kažem: je li moguće da ti ljudi nemaju pravo, kad vele da su Hrvati nesposobni za život? Hajde da vidimo je li ti ljudi imaju pravo. Oni pišu i govore da je Hrvatska malena da bi mogla sama za se postojati, da je presiromašna da bi se mogla sama uzdržavati, da je hrvatski narod bedast da bi mogao sam sobom upravljati: Hajde da vidimo je li Hrvatska tako malena da ne bi mogla biti mala i slobodna. Pogledajmo Švicarsku, zemlju manju od Hrvatske, stisnuta među velebnim gorama između velikih naroda i država, a ipak tako dobro uređenu i bogatu, da nitko iz nje ne želi otići, jer je narod zadovoljan i pripravan svagda ju braniti i obraniti. Pa kad može biti slobodna i mala Švicarska, zašto ne bi bila slobodna i Hrvatska koja je od nje veća i prirodno bogatija?"
14. kolovoza 1927. (A. Pavelić)


A onda je došao zeko i preskočio potok ... (tema je neiscrpna u sociološkoj usporedbi dva (suprotstavljena) sustava, s aspekta nauke vjerodostojno se može dati tumačenje tog sukoba i naravi svakog sustava zasebno). Današnje (inertno) proklamiranje supremacije boljševičkih "antifašističkih" floskula nije u domeni razumno prihvatljivog ponašanja ...

Oznake: sociologija, primitivna zajednica, robovlasništvo, feudalizam, kapitalizam, komunizam, socijalizam, Marks, društvena osnova, ekonomsko obilježje, oblici društvenog života, nacija, Drava, ustaše, ustašjka načela, domobranska načela