U srcu

Hrvatska nije izvršila promjenu proizvodnje, stoga je propala (propada) s feudalnim društvenim uređenjem.
Feudalni vlastodršci nisu promjene (povlaštenog položaja) dopuštali mirnim putem, te su se građanske revolucije nasiljem izborile za sveukupne društvene promjene.
Samo nasilje (revolucija) nije jamstvo pozitivnih društvenih promjena.

U Hrvatskoj je provedeno nekoliko revolucija, ali niti jedna građanska (smjena feudalnih društvenih okvira).
Revolucije su završavale kao okupacije (dvije, tri) jugoslavenske (srpske). Prva jugoslavenska revolucija stopljena s revolucijom nastanka Države SHS (Države Slovenaca, Hrvata i Srba) koja je trajala mjesec dana, rezultirala je nekritičkim i pučističkim potpadanjem pod vlast (veliko)srpske (Karađorđevićeve - albansko katoličke) monarhije.

Ustaška revolucija je rješavala gorući problem - asimilacije i unitarizma - iako okrenuta slobodnom seljaštvu, kratko je trajala i teško je predvidjeti bi li riješila problem feudalnih okova.

Socijalističko komunistička (boljševička) revolucija provodila je promjenu vlasništva, način proizvodnje, ali nije ukidala feudalne okvire nego ih je (po sovjetsko-ruskom modelu) vješto pretakala u inovativnije oblike. Partijski (carsko-kraljevski) zaslužnici nisu dobivali feude, već samoupravne organizacije u kojim su bili avangardna predvodnica (upravitelji i vlasnici partijsko-carskom milošću).

Slom komunizma nije doveo do slobodne već do partijske države - vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju su vlastodršci zadržali i postali svemoćni. Demokracija je paravan, bez stvarnog značenja.
Nikoga ne birate, nitko vam ne odgovara, niste slobodni.
Više vrijedi glas jednog partijskoga aparatčika nego 400 000 narodnih glasova politički određenog naroda.

Mehanizmi produženog uplitanja vlasti u vlasničke i proizvodne odnose su dokumentima UN-a zabranjeni, ali svejedno kamarila na vlasti krmči na grbači kmeta (koji nije izborio svoju slobodu).

Društvo se mora mijenjati, sa smanjenjem utjecaja vlasti a povećanjem odgovornosti vlasti stvarnim nositeljima vlasti.


Vrijeme je za nevrijeme, za slom feudalno-partijskih, totalitarno-nedemokratskih, porobljivačko-obmanjivačkih sustava.
Vrijeme je za narodnu vlast, vrijeme je za slobodu.

Smjenu ove nakaradne vladavine (prdi-ludi koalicija) nećete provesti mirnim putem.

Oznake: U srcu, proizvodnja, feudalizam, društveno uređenje, revolucija, feud, građanska revolucija, boljševička revolucija, mehanizmi produženog uplitanja vlasti

Clint E: Bosonogi

Svjedoci smo što jugoslavenskog, što udbo-hrvatskog jednoumlja.
Partijska država kao spas od kraljevine Srba, posrbica i srbofila.

Kako je iza te katastrofe (i kada) krenulo nizbrdo?
Prije nego su nastale jugoslavenske tvorevine (monarhistička i partijsko-udbaška).
Uvijek nam se povijest osvećuje.
Ono što niste uradili na vrijeme i ispravno osvećuje vam se odmah i poslije. Nama je poslije postala prošlost, a budućnost katastrofalno poslije.

Izlaz iz feudalnog doba (ban Jelačić formalno ukida kmetstvo 1848.g., iako to nije kraj feudalizma), u kojem se nasljeđivao društveni status (plemstvo)(koje je bilo vladajuće) pokušalo se s partijskom državom (u kojoj se vladajući položaj stiče).
Feudalizam nije zamijenio kapitalizam i građansko društvo s mehanizmima zaštite.

Unutarnja rušilačka snaga

Zamijenila ga je kvazidemokracija u kojoj je nejasan put do vlasti i benefita koji se otvaraju s nejasnom vlašću (znamo, kradu izbore i zastrašuju birače, ništa nije nejasno).

Problem nejasnog puta do vlasti i (zbog takva puta) vremena trajanja vlasti, vlastodršci su pohlepni (pljačkaši), razorni i bezobzirni.

Mislite li da su oni koji potkradaju zdravstveni sustav 20 godina, a pLenkovićeva svita zadnje dvije godine (nisu sanirali nego su dugove produbljavali i rušili sposobnost zdravstvenog sustava oduprijeti se pošasti epidemije) naši spasitelji?

Njihovo vrijeme ne postoji, zato je vrijeme koje oni provedu na vlasti izuzetno opasno.
Oni će to vrijeme iskoristiti maksimalno.
Oni su unutarnja rušilačka snaga, jer jedino razaranjem (nisu sposobni stvarati) mogu profitirati.

Oznake: jugoslavensko jednoumlje, udbo-hrvatsko jednoumlje, partijska država, kraljevine Srba, posrbica i srbofila, osvećivanje povijesti, feudalizam, kapitalizam, građansko društvo, nasljeđivanje društvenog statusa, kvazidemokracija, krađa izbora, zastrašivanje birača

Slučaj Saucha nije slučaj nego praksa

Teorija (nadnaravnog)(i praksa samouzajamnog obmanjivanja)


Gospodarska slika porobljenog društva ocrtava (samo) društvo.
Nakon zalaska feudalizma (koji je unatoč formalnom ukidanju - ban J, Jelačič 1848.g. - društveno jako prisutan) model ekonomske - političke - ekonomske ovisnosti (iako nakon ukidanja feudalizma koji je obznanio ban Jelačić demokracija nije nastupila niti nakon 150 godina) zadržao se kao model osporavanja prava naroda na demokratsku vlast. Proglašavanje demokracije tek 1990.g. još uvijek nije popratilo i ekonomsko oslobađanje koje je preduvjet demokracije (ili je demokracija preduvjet ekonomskog oslobađanja).

Slučaj Saucha (to nije slučaj nego praksa).
U porobljenom društvu (koje je porobljavanje izvršilo političkim kadrovima primjenom ekonomske ovisnosti producirajući kvazidemokraciju) ekonomsku moć stičete jedino i samo kriminalom aktivnošću.
Zakonitim djelatnostima niste sposobni stvoriti značajniju ekonomsku moć (iz koje proističe i politička sloboda).

Milanović je kriv (jer je svjestan modela proizvodnje političke ovisnosti)(iako je i bio nalogodavac produciranja lažnih putnih naloga).

Problem sdpove (porobljivačke) vladavine (koja je ciljano porobljivačka i zločinačka) ne proističe iz namjere nego modela, koji podjednako koristi HDZ kad je na vlasti. Razlika je u smjeru vođenja države (koji bi morali određivati birači, ali u svojoj porobljenosti ostaju obespravljeni i u tom (važnom) segmentu).

Ko j* partije!

Oznake: teorija, porobljeno društvo, feudalizam, demokracija, kvazidemokracija, ban Jelačić, ekonomska moć, politička sloboda, model političke ovisnosti, model ekonomske ovisnosti, porobljivačka vladavina, smjer vođenja države, otuđenje političke moći

Sociologija ustaške gluposti

O jednoumlju


https://blog.dnevnik.hr/goto/2014/01/index.html

Sociologija razaznaje slijedeće stupnjeve društvenog razvoja: primitivna zajednica, robovlasništvo, feudalizam, kapitalizam, (komunizam/socijalizam).

Po Marksu je društvo uvijek podijeljeno u dvije suprotstavljene društvene grupe (razlikuje 4 razvojna stupnja društva i odgovarajućih društvenih odnosa).
Primitivna zajednica (primitivni komunizam) je oblik pretpovijesnoga besklasnog društva do pojave privatne imovine.
Robovlasničko društvo je satkano od robovlasnika i robova, feudalizam (feudalci i kmetovi), kapitalizam (kapitalisti i najamni radnici).

U primitivnoj zajednici nije postojalo privatno vlasništvo, u robovlasništvu se društvo temeljilo na robovskoj radnoj snazi, u feudalizmu kmetstvo (dualnost vlasništva, kmet i feudalac su bili vlasnici imetka koji je kmet obrađivao), a u kapitalizmu kapitalistički odnos (proistekao iz vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, najamne radne snage). ("Društvena osnova ima ekonomsko obilježje ...")


Onda su došle Ustaše i mrzili Srbe, otvorili logore smrti, činili zločine i pokolje, divljali dok ih nije sutigla zalužena kazna ... ruka pravde.
Ustaše nisu htjeli državu (kao rezultat potrebe za zaštitom opstanka društva i njenih članova ...). Stoga su osnovali marionetsku tkz. NDH (koja je dozvolila teritorijalne ustupke i okupaciju (fašističko-nacističkim silama) (jer nisu mogli ponudiztti samo okupaciju kad Hrvatima nije dopušteno imati državu) koja nije htjela uspostaviti društvo na ekonomskim obilježjima. Ustaška načela u 17 točaka (dopunjena Domobranska načela u 15 točaka o Hrvatima kao samosvojnom narodu koji ima pravo na neovisnu državu) je odraz nezastupanja narodne volje i interesa hrvatskog naroda.
U isto vrijeme komunistička partija organizira revoluciju kojoj je cilj ubrzanim postupkom (uklanjanjem neprijatelja revolucije) preobraziti društvo utemeljeno na nekom od oblika privatnog vlasništva u besklasno društvo bez privatnog vlasništva (čemu su se protivi skoro svi članovi društva)(zbog čega se nekolicina proglasila avangardom i predvodnicima revolucije). Ta revolucija je bitno različita od ustaške revolucije (koja je zagovarala oružanu borbu (revoluciju) u skidanju srpske (kraljevske) vlasti i uspostavu hrvatske države (republike, ...).
Komunistička doktrina ukidanja privatnog vlasništva, osporavanja nacije i države na nacionalnoj osnovi (kao i sve komunističke postavke) izvitoperile su se u stvaranje jugoslavenske nacije i jugoslavenske države (zašto se Tito suprotstavljao Staljinu??).

Prikaz Ustaša kao nesociološki, nedržavotvorno i negospodarski nastrojenih (negirajući ideološki ustaške smjernice) izrodio je proglašavanja Ustaša zločinačkom skupinom ...
Prikrivajući totalitarnost i komunističke zločine uputno je bilo sotonizirati sve ostale, čime ste isključili mogućnost novih rasprava o (novom) sustavu (orjunaško-boljševičkom četničko-komunističkom boljševičko-titoističkom (marionetskom) nakaznom omalovažavanju razuma).
Proklamirani sukob na liniji ukidanja Jugoslavije i uspostave nezavisne hrvatske države, nasuprot ukidanju privatnog vlasništva i uspostavi antidržave (države koja odumire) jasno ukazuje na protivnike i razmjere stradanja kao posljedica revolucionarne oštrice.

"Unatrag nekoliko godina došli su ljudi koji su govorili da hrvatski narod nije sposoban sobom upravljati. Neprijateljske novine i ljudi propovijedali su da hrvatski narod treba tutora, a ja kažem: je li moguće da ti ljudi nemaju pravo, kad vele da su Hrvati nesposobni za život? Hajde da vidimo je li ti ljudi imaju pravo. Oni pišu i govore da je Hrvatska malena da bi mogla sama za se postojati, da je presiromašna da bi se mogla sama uzdržavati, da je hrvatski narod bedast da bi mogao sam sobom upravljati: Hajde da vidimo je li Hrvatska tako malena da ne bi mogla biti mala i slobodna. Pogledajmo Švicarsku, zemlju manju od Hrvatske, stisnuta među velebnim gorama između velikih naroda i država, a ipak tako dobro uređenu i bogatu, da nitko iz nje ne želi otići, jer je narod zadovoljan i pripravan svagda ju braniti i obraniti. Pa kad može biti slobodna i mala Švicarska, zašto ne bi bila slobodna i Hrvatska koja je od nje veća i prirodno bogatija?"
14. kolovoza 1927. (A. Pavelić)


A onda je došao zeko i preskočio potok ... (tema je neiscrpna u sociološkoj usporedbi dva (suprotstavljena) sustava, s aspekta nauke vjerodostojno se može dati tumačenje tog sukoba i naravi svakog sustava zasebno). Današnje (inertno) proklamiranje supremacije boljševičkih "antifašističkih" floskula nije u domeni razumno prihvatljivog ponašanja ...

Oznake: sociologija, primitivna zajednica, robovlasništvo, feudalizam, kapitalizam, komunizam, socijalizam, Marks, društvena osnova, ekonomsko obilježje, oblici društvenog života, nacija, Drava, ustaše, ustašjka načela, domobranska načela