Urna bivšeg stasi-kos oficira

U Hrvatskoj je raspad prorusko-sovjetsko diktatorsko genocidnog sustava dočekan potpuno nespremno.

Nije bilo političke struje, stranke, organizacije koja bi društvo transformirala u moderno društvo demokracije, slobodnog tržišta rada, roba i ideja.

Partizani (titovi) nisu osvojili vlast pa uspostavili jUgoslaviju, već su sovjeti uz prešutni pristanak Zapada uspostavio socijalističku (tkz. titovu( jUngoslaviju, pa potom uspostavili partizane kao tkz. pobjednike.

Jagma za državnim penzijama, podobnošću i privilegijama je nastala nakon sovjetske uspostave jUngoslavije i partizana.

Uobičajeno zauzimanje vlasti uspostava poretka proizlazi iz snage, s partizanima-komunistima je vlast proizlazila iz sovjetske (ruske) uspostave jugo-titova režima. (Titova jUngoslavija je marionetska tvorevina.)

(Kako je razvidno da su poratni poslušnici "prespavali" rat? - inače bi znali za ustaško-partizansku koaliciju protiv četnika-kraljeve vlasti.)

Pad rusko-sovjetskog utjecaja je prouzročio preslagivanje u Jugoslaviji. JNA-partija-kos-orjunaši su proizveli rat s nacionalnim obilježjima kako bi ostali nedirnuti u padu komunizma-ruskosovjetske diktature-jednoumlja-nehumanosti-genocida-međunarodnog terorizma.
Titova jUngoslavija je bila rasadnik međunarodnog terorizma: u toj jUngoslaviji su se obučavali mnogi - Pol Pot, Sadam, Gaddafi, ... a jugoslavija je finacirala i opremala mnoge skupine koje su oružjem nastojale osvojiti vlast - sve protivno povelji UNa).

Pad Jugoslavije nije nastao zbog zrele nacionalne želje naroda za vlastitim državama, već "bijeg" ruske agenture iz zone ugroženosti, iako su bili primarne mete. To su ostvarili producirajući tobožnje nacionalne ratove kojima su oni bili kolovođe (mi

E, ta Hrvatska (da je bila nacionalna) primarno bi oružjem razračunala s jugoslavensko-sovjetsko-prorusko-prosrpskim strojem za obmanjivanje i uništavanje naroda. Ostvarenje primarnog cilja nije stvaranje države (jer je država postojala), nego zauzimanje vlasti u državi (što nije ostvareno, ali su tu vlast iznova zauzeli ruski "bojovnici" pLenković s familija, miLanović s familija, jUsipović s familija, kOsor bez familija, mEsić s familija, sAnader s mAnolić bez familija).

Inače su prijelazi društvenih uređenja (prvobitna zajednica, robovlasništvo, feudalizam, kapitalizam, ...) dugotrajni, naporni i konfuzni.

Bez zrelosti, ostaci sovjetsko-srpsko-kosovskog (ubojice i razbojnici) stroja je iznova zauzeo vlast ...
Zamislitie, sve dnevne novine učestalo gradskom stanovništvu nameću članke o zmijama otrovnicama (jer je to najvažnija novinarska obavijest seljacima koji su napustili selo i nastanili se u gradovima ... pa ovim putem skrećem pozornost stanovništvu na zločinačku praksu kosovsko-ruskog stroja trovanja ljudi).

Primarne mete su postali-ostali vlast-meta.
Kosovska bratija organizirana na zastrašivanju i zločinima.
Eto vam krvne slike anemičara - papka.

Ruski upad u Ukrajinu samo je razgrnuo rusku služinčad na pokvarenom planu diktatura, šverca oružja, političkih podmetanja i krajnjeg cilja - genocida.

Hrvatska nema izbora, niti plenković niti milanović niti proruske službe (kosovci-orjunaši). Niti rusi, niti nerusi. Bez ikakva spomena rusa.

Oznake: društveno uređenje, partizani, jUngoslavija, kos, orjunaš, rusi, države, vlast, međunarodni terorizam, primarni cilj

U srcu

Hrvatska nije izvršila promjenu proizvodnje, stoga je propala (propada) s feudalnim društvenim uređenjem.
Feudalni vlastodršci nisu promjene (povlaštenog položaja) dopuštali mirnim putem, te su se građanske revolucije nasiljem izborile za sveukupne društvene promjene.
Samo nasilje (revolucija) nije jamstvo pozitivnih društvenih promjena.

U Hrvatskoj je provedeno nekoliko revolucija, ali niti jedna građanska (smjena feudalnih društvenih okvira).
Revolucije su završavale kao okupacije (dvije, tri) jugoslavenske (srpske). Prva jugoslavenska revolucija stopljena s revolucijom nastanka Države SHS (Države Slovenaca, Hrvata i Srba) koja je trajala mjesec dana, rezultirala je nekritičkim i pučističkim potpadanjem pod vlast (veliko)srpske (Karađorđevićeve - albansko katoličke) monarhije.

Ustaška revolucija je rješavala gorući problem - asimilacije i unitarizma - iako okrenuta slobodnom seljaštvu, kratko je trajala i teško je predvidjeti bi li riješila problem feudalnih okova.

Socijalističko komunistička (boljševička) revolucija provodila je promjenu vlasništva, način proizvodnje, ali nije ukidala feudalne okvire nego ih je (po sovjetsko-ruskom modelu) vješto pretakala u inovativnije oblike. Partijski (carsko-kraljevski) zaslužnici nisu dobivali feude, već samoupravne organizacije u kojim su bili avangardna predvodnica (upravitelji i vlasnici partijsko-carskom milošću).

Slom komunizma nije doveo do slobodne već do partijske države - vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju su vlastodršci zadržali i postali svemoćni. Demokracija je paravan, bez stvarnog značenja.
Nikoga ne birate, nitko vam ne odgovara, niste slobodni.
Više vrijedi glas jednog partijskoga aparatčika nego 400 000 narodnih glasova politički određenog naroda.

Mehanizmi produženog uplitanja vlasti u vlasničke i proizvodne odnose su dokumentima UN-a zabranjeni, ali svejedno kamarila na vlasti krmči na grbači kmeta (koji nije izborio svoju slobodu).

Društvo se mora mijenjati, sa smanjenjem utjecaja vlasti a povećanjem odgovornosti vlasti stvarnim nositeljima vlasti.


Vrijeme je za nevrijeme, za slom feudalno-partijskih, totalitarno-nedemokratskih, porobljivačko-obmanjivačkih sustava.
Vrijeme je za narodnu vlast, vrijeme je za slobodu.

Smjenu ove nakaradne vladavine (prdi-ludi koalicija) nećete provesti mirnim putem.

Oznake: U srcu, proizvodnja, feudalizam, društveno uređenje, revolucija, feud, građanska revolucija, boljševička revolucija, mehanizmi produženog uplitanja vlasti