Hrvatska nije izvršila promjenu proizvodnje, stoga je propala (propada) s feudalnim društvenim uređenjem.
Feudalni vlastodršci nisu promjene (povlaštenog položaja) dopuštali mirnim putem, te su se građanske revolucije nasiljem izborile za sveukupne društvene promjene.
Samo nasilje (revolucija) nije jamstvo pozitivnih društvenih promjena.
U Hrvatskoj je provedeno nekoliko revolucija, ali niti jedna građanska (smjena feudalnih društvenih okvira).
Revolucije su završavale kao okupacije (dvije, tri) jugoslavenske (srpske). Prva jugoslavenska revolucija stopljena s revolucijom nastanka Države SHS (Države Slovenaca, Hrvata i Srba) koja je trajala mjesec dana, rezultirala je nekritičkim i pučističkim potpadanjem pod vlast (veliko)srpske (Karađorđevićeve - albansko katoličke) monarhije.
Ustaška revolucija je rješavala gorući problem - asimilacije i unitarizma - iako okrenuta slobodnom seljaštvu, kratko je trajala i teško je predvidjeti bi li riješila problem feudalnih okova.
Socijalističko komunistička (boljševička) revolucija provodila je promjenu vlasništva, način proizvodnje, ali nije ukidala feudalne okvire nego ih je (po sovjetsko-ruskom modelu) vješto pretakala u inovativnije oblike. Partijski (carsko-kraljevski) zaslužnici nisu dobivali feude, već samoupravne organizacije u kojim su bili avangardna predvodnica (upravitelji i vlasnici partijsko-carskom milošću).