Lijevi, desni Q (Proglas o ukinuću kmetstva)

Ne postoje lijeve i desne stranke.
Postoje demokratske i ostale stranke.

U Hrvatskoj nema demokratskih stranaka.

Brkati demokratske (parlamentarne, predsjedničke, lokalne) izbore s demokracijom je namjerno i uobičajeno.
Demokratski izbori su tek maleni dio demokracije (odabir zastupnika).

Demokracija može biti zastupnička, direktna (izravna) ili participativna.

Još jedna namjerna zabluda:
predstavnička demokracija nisu samo demokratski zastupnički izbori, već i osiguranje donošenja odluka (koji zastupnici donose) na demokratskim principima (kako bi osigurali pluralno društvo).
Kako bi se to osiguralo zastupnici moraju zastupati svoje glasačko tijelo (biti sigurni kako je njihov glas pri odlukama glas onoga koga zastupaju).

Ustav RH nije naveo koji je oblik demokracije u Hrvatskoj (čl. 1), ali je u kasnijim člancima dopustio direktnu, participativnu i zastupničku (s potpunom punomoći zastupnika) demokraciju (iako takav oblik vlasti nije demokratski).

Dakle, u RH vlast krši Ustav i provodi sve druge oblike vladavine (autokracija, partitokracija, tiranija), osim demokratske.


Zaključak:
Išla baba s kolačima preko sela ...

U Hrvatskoj nije bilo građanske revolucije, feudalizam nije svrgnut voljom naroda (pa feudalni okovi nisu nikad ni raskovani).



Odnos raspolaganja imovinom i dobrima je (zbog izostanka građanske revolucije) ostao isti nakon formalnog ukidanja feudalizma (kmetstva) (proglas bana Josipa Jelačića 1848.g.).
Proglas je o ukidanju kmetstva, ali ne i feudalizma. I tako je feudalni odnos prema imetku feudalan (vlastodržac nagrađuje imetkom vjernost), a kmetove je zamjenila najamna (potplaćena i pothranjena) radna snaga.

Zbog održanja mehanizma kupovine vjernosti, partije kontroliraju sav raspoloživi ekonomski potencijal, i ne dozvoljavaju bogaćenje stanovništva i pojedinaca jer bi time izgubili polugu održanja vlasti (građenu više od 200 godina). (Rusija počiva na istim osnovama, podudarnost je slučajna ili nije, procijenite sami (rusija je nositelj politike neofeudalizma u svjetskim okvirima, i upleteni su svojim tajnim službama u političke procese u Hrvatskoj, što vlast i oporbu u RH prokazuje kao veleizdajničke)
Demagogija je majčino mlijeko kojim su se zadojili, i nisu spremni-sposobni zamjeniti tu vlast demokratskom.

Političke stranke u Hrvatskoj su goQ, i mogu se slobodno svrstati u rubriku promašenih.

U Hrvatskoj mnoge ljudske djelatnosti nisu na značajnijem nivou, pa ni političari ne moraju biti uzor u svijetu.
Na žalost, primjer su onog najgorega.

pQ, vi i besplatno školovanje (školarina), dioba stanova, "besplatno" liječenje, tito, partija, armija, pLenković i bespovratna sredstva potpore. odj*bite

Proglas o ukinuću kmetstva je bio zadnji (nepotpuni) korak naprijed, ostatak se čeka ... (bang bang)



Proglas o ukinuću kmetstva

Oznake: demokracija, Ustav RH., feud, feudakizam, kmetstvo, imovina, vjerniost, rusija, vlast, političke stranke

U srcu

Hrvatska nije izvršila promjenu proizvodnje, stoga je propala (propada) s feudalnim društvenim uređenjem.
Feudalni vlastodršci nisu promjene (povlaštenog položaja) dopuštali mirnim putem, te su se građanske revolucije nasiljem izborile za sveukupne društvene promjene.
Samo nasilje (revolucija) nije jamstvo pozitivnih društvenih promjena.

U Hrvatskoj je provedeno nekoliko revolucija, ali niti jedna građanska (smjena feudalnih društvenih okvira).
Revolucije su završavale kao okupacije (dvije, tri) jugoslavenske (srpske). Prva jugoslavenska revolucija stopljena s revolucijom nastanka Države SHS (Države Slovenaca, Hrvata i Srba) koja je trajala mjesec dana, rezultirala je nekritičkim i pučističkim potpadanjem pod vlast (veliko)srpske (Karađorđevićeve - albansko katoličke) monarhije.

Ustaška revolucija je rješavala gorući problem - asimilacije i unitarizma - iako okrenuta slobodnom seljaštvu, kratko je trajala i teško je predvidjeti bi li riješila problem feudalnih okova.

Socijalističko komunistička (boljševička) revolucija provodila je promjenu vlasništva, način proizvodnje, ali nije ukidala feudalne okvire nego ih je (po sovjetsko-ruskom modelu) vješto pretakala u inovativnije oblike. Partijski (carsko-kraljevski) zaslužnici nisu dobivali feude, već samoupravne organizacije u kojim su bili avangardna predvodnica (upravitelji i vlasnici partijsko-carskom milošću).

Slom komunizma nije doveo do slobodne već do partijske države - vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju su vlastodršci zadržali i postali svemoćni. Demokracija je paravan, bez stvarnog značenja.
Nikoga ne birate, nitko vam ne odgovara, niste slobodni.
Više vrijedi glas jednog partijskoga aparatčika nego 400 000 narodnih glasova politički određenog naroda.

Mehanizmi produženog uplitanja vlasti u vlasničke i proizvodne odnose su dokumentima UN-a zabranjeni, ali svejedno kamarila na vlasti krmči na grbači kmeta (koji nije izborio svoju slobodu).

Društvo se mora mijenjati, sa smanjenjem utjecaja vlasti a povećanjem odgovornosti vlasti stvarnim nositeljima vlasti.


Vrijeme je za nevrijeme, za slom feudalno-partijskih, totalitarno-nedemokratskih, porobljivačko-obmanjivačkih sustava.
Vrijeme je za narodnu vlast, vrijeme je za slobodu.

Smjenu ove nakaradne vladavine (prdi-ludi koalicija) nećete provesti mirnim putem.

Oznake: U srcu, proizvodnja, feudalizam, društveno uređenje, revolucija, feud, građanska revolucija, boljševička revolucija, mehanizmi produženog uplitanja vlasti