29

ponedjeljak

srpanj

2019

qUrvini sinovi


Društvo,



zbog odnosa i prema prirodi i međusobnih odnosa ljudi, unatoč izbjegavanju javnog očitovanja, potpuno je premreženo elementima (i mehanizmima) upravljanja društvom.

Društvo nije prepušteno sebi, već je sustavno izgrađen upravljački mehanizam postizavanja ciljeva.



Nakon sloma polufeudalnog, nikad uspostavljenog kapitalističkog sustava, socijalistička revolucija (krvav i okrutna) devastirala je snage koje su bile sposobne pratiti napredak i primjenjivati ga u razvoju društva.

Ali, unatoč slomu komunizma/socijalizma, izakulisni kadrovski (staljinističko-titoistički, srpsko-četničko-jugoslavenski) aparat gradnje stroge (čvrste) kontrole društva je nastavljen.

Zapravo, Domovinski rat je Hrvatsku prepolovio teritorijalno, pa onu našu polovicu prepolovio demografski i civilizacijski. Domovinski rat nije postigao oslobađanje Hrvatske, jer je demagogija hrvatskih kadrova u službama zaduženim za nadzor društva svalio (i svaljuje) krivnju na komunizam/Srbe/Srbiju kao da oni nisu podupirali četničko-srpsko-rusku pravoslavnoateističku državu koja bi depopulacijom i demagogijom izbrisala hrvatsko državno pravo i razvlastila Hrvate na širem teritoriju.(Tako su 1921.g. razvlastili Zemun, Boku Kotorsku, jadransku obalu do Bara.)

Društvo, koje nema slobodu, statično je i podložno svim oblicima agresije.
SOA, VSOA, sigurnosno-obavještajni sustav su potpuno nespremne ispuniti zadaću hrvatske države (osigurati kadrove koji će državi i društvu omogućiti razvoj a ne ropstvo arhaičnim i preživljenim sustavima i metodama).

Tako je moguća i unutarnja agresija koju kontinuirano provode prosrpsko-proruske intelektualno zaostale horde (mEsić, rAčan, j0sipović, miLanović). Tako je moguća i unutarnja agresija koju predvode šEks, grgRanić, pLenković.

Hrvatska je na koljenima , jer i kad ratuje nema jasne ciljeve.
Hrvatska ne rješava svoje probleme. Takvo društvo nema budućnost.




31

utorak

svibanj

2016

Uspješna društva ne grade neuspješni ...



Kapitalizam je sustav u kojem je konkurentnost (takmičarstvo) dio sustava. Socijalizam zagovara jednakost (i izjednačavanje).
Kapitalizam (onaj neuspješni, a neuspješan je samo onaj kapitalizam kojeg socijalisti mogu ugroziti)(kao i svaki sustav ima ili nema mehanizam samoodržanja) u srazu sa socijalizmom ima upravo nedostatak u minimumu solidarnosti prema članovima društva. Sustav mora ustanoviti osnovnu mjeru zajedništva kako bi postojao.
Ona kapitalistička društva koja nemaju mjeru zajedništva meta su socijalista (koji ne čine društvo boljim, samo nametnu neprikladnu vladavinu).
Nesolidarna društva nemaju ni razvijenu svijest o štetnosti socijalizma/socijalista (uvjereni kako su antikomunisti ...).
Nikada nisu razvili javno objavljene razlike dvaju sustava i nepodobnost socijalizma.
U Hrvatskoj je broj ugroženih (nesposobnih) ratovima, migracijama, ... povećan (što ih podupire u stajalištu kako kapitalizam (sustav zasnovan na najvećem stupnju sloboda) nije dobar).

Hrvatska nije zasnovala početne zajedničke vrijednosti (kapitalizma), stoga nije u mogućnosti graditi stabilni sustav.
Zadaća lidera društva (a političari su najistaknutiji lideri) je osigurati uvjete stabilnosti. U Hrvatskoj političari (nakon F. Tuđmana) koriste liderstvo za kapitalističke nakane (zbrinjavanja), bez obrane samog sustava (zbog kompetetivnosti kapitalizma). Trenutno je Hrvatska u nakaradnom stanju (iako se nova vlast hvali s 2,7% povećanja BDP-a u prvom kvartalu).
Slučaj sa socijalizmom je jednakih obilježja (nametnuti sustav u kojem društvo nije uspostavilo mjerilo osnovnih vrijednosti).

U društvu koje tavori na nepostojanju osnovnog mjerila vrijednosti, smjenjuju se lijevo-desni izgubljeni i stvaraju društvo (koje zbog gubitka radnog doba) ne podržava nikakve promjene (nabolje). Kada je nastajala RH znao sam da će svi uništeni u socijalizmu biti kočnica prosperitetu (zbog jala i mišljenja kako nisu dužni biti na korist novim (možebitnim) nositeljima društva ...)

To je dovelo do paradoksa da svaka vlada ima značajne uspjehe i poraste, a svjetske liste Hrvatsku prokazuju kao izrazito zaostalu i neaktivnu (neradnu) državu ...
Početna mi je namjera bila upečatljivije ukazati na osnovne probleme (hrvatskog društva), ali sam pišući zastao na uopćenijem (taksativnom) nabrajanju tih problema. Neupečatljivost (potrebna za jači društveni odjek) ima zadaću probuditi zrno nevjerice koja će ostati trajno prisutna (s namjerom da se i za godinu, kao i za 15 godina vodimo mišlju kako se grade uspješna društva).



Oznake: kapitalizam, takmičarstvo, konkurentnost, jednakost, socijalizam, neuspješni kapitalizam, osnovna mjera zajedništva, nesolidarna društva, ugroženi, nesposobni, liderstvozbrinjavanje, nakaradno stanje, lijevo-desni izgubljeni, gubitak radnog doba, uništeni u socijalizmu, kočnica prosperitetu, paradoks porasta, izrazito zaostala, upečatljivost, neupečatljivost, izgradnja uspješnog društva

14

četvrtak

travanj

2016

Sociologija ustaške gluposti



O jednoumlju


https://blog.dnevnik.hr/goto/2014/01/index.html

Sociologija razaznaje slijedeće stupnjeve društvenog razvoja: primitivna zajednica, robovlasništvo, feudalizam, kapitalizam, (komunizam/socijalizam).

Po Marksu je društvo uvijek podijeljeno u dvije suprotstavljene društvene grupe (razlikuje 4 razvojna stupnja društva i odgovarajućih društvenih odnosa).
Primitivna zajednica (primitivni komunizam) je oblik pretpovijesnoga besklasnog društva do pojave privatne imovine.
Robovlasničko društvo je satkano od robovlasnika i robova, feudalizam (feudalci i kmetovi), kapitalizam (kapitalisti i najamni radnici).



U primitivnoj zajednici nije postojalo privatno vlasništvo, u robovlasništvu se društvo temeljilo na robovskoj radnoj snazi, u feudalizmu kmetstvo (dualnost vlasništva, kmet i feudalac su bili vlasnici imetka koji je kmet obrađivao), a u kapitalizmu kapitalistički odnos (proistekao iz vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, najamne radne snage). ("Društvena osnova ima ekonomsko obilježje ...")


Onda su došle Ustaše i mrzili Srbe, otvorili logore smrti, činili zločine i pokolje, divljali dok ih nije sutigla zalužena kazna ... ruka pravde.
Ustaše nisu htjeli državu (kao rezultat potrebe za zaštitom opstanka društva i njenih članova ...). Stoga su osnovali marionetsku tkz. NDH (koja je dozvolila teritorijalne ustupke i okupaciju (fašističko-nacističkim silama) (jer nisu mogli ponudiztti samo okupaciju kad Hrvatima nije dopušteno imati državu) koja nije htjela uspostaviti društvo na ekonomskim obilježjima. Ustaška načela u 17 točaka (dopunjena Domobranska načela u 15 točaka o Hrvatima kao samosvojnom narodu koji ima pravo na neovisnu državu) je odraz nezastupanja narodne volje i interesa hrvatskog naroda.
U isto vrijeme komunistička partija organizira revoluciju kojoj je cilj ubrzanim postupkom (uklanjanjem neprijatelja revolucije) preobraziti društvo utemeljeno na nekom od oblika privatnog vlasništva u besklasno društvo bez privatnog vlasništva (čemu su se protivi skoro svi članovi društva)(zbog čega se nekolicina proglasila avangardom i predvodnicima revolucije). Ta revolucija je bitno različita od ustaške revolucije (koja je zagovarala oružanu borbu (revoluciju) u skidanju srpske (kraljevske) vlasti i uspostavu hrvatske države (republike, ...).
Komunistička doktrina ukidanja privatnog vlasništva, osporavanja nacije i države na nacionalnoj osnovi (kao i sve komunističke postavke) izvitoperile su se u stvaranje jugoslavenske nacije i jugoslavenske države (zašto se Tito suprotstavljao Staljinu??).

Prikaz Ustaša kao nesociološki, nedržavotvorno i negospodarski nastrojenih (negirajući ideološki ustaške smjernice) izrodio je proglašavanja Ustaša zločinačkom skupinom ...
Prikrivajući totalitarnost i komunističke zločine uputno je bilo sotonizirati sve ostale, čime ste isključili mogućnost novih rasprava o (novom) sustavu (orjunaško-boljševičkom četničko-komunističkom boljševičko-titoističkom (marionetskom) nakaznom omalovažavanju razuma).
Proklamirani sukob na liniji ukidanja Jugoslavije i uspostave nezavisne hrvatske države, nasuprot ukidanju privatnog vlasništva i uspostavi antidržave (države koja odumire) jasno ukazuje na protivnike i razmjere stradanja kao posljedica revolucionarne oštrice.

"Unatrag nekoliko godina došli su ljudi koji su govorili da hrvatski narod nije sposoban sobom upravljati. Neprijateljske novine i ljudi propovijedali su da hrvatski narod treba tutora, a ja kažem: je li moguće da ti ljudi nemaju pravo, kad vele da su Hrvati nesposobni za život? Hajde da vidimo je li ti ljudi imaju pravo. Oni pišu i govore da je Hrvatska malena da bi mogla sama za se postojati, da je presiromašna da bi se mogla sama uzdržavati, da je hrvatski narod bedast da bi mogao sam sobom upravljati: Hajde da vidimo je li Hrvatska tako malena da ne bi mogla biti mala i slobodna. Pogledajmo Švicarsku, zemlju manju od Hrvatske, stisnuta među velebnim gorama između velikih naroda i država, a ipak tako dobro uređenu i bogatu, da nitko iz nje ne želi otići, jer je narod zadovoljan i pripravan svagda ju braniti i obraniti. Pa kad može biti slobodna i mala Švicarska, zašto ne bi bila slobodna i Hrvatska koja je od nje veća i prirodno bogatija?"
14. kolovoza 1927. (A. Pavelić)


A onda je došao zeko i preskočio potok ... (tema je neiscrpna u sociološkoj usporedbi dva (suprotstavljena) sustava, s aspekta nauke vjerodostojno se može dati tumačenje tog sukoba i naravi svakog sustava zasebno). Današnje (inertno) proklamiranje supremacije boljševičkih "antifašističkih" floskula nije u domeni razumno prihvatljivog ponašanja ...


Oznake: sociologija, primitivna zajednica, robovlasništvo, feudalizam, kapitalizam, komunizam, socijalizam, Marks, društvena osnova, ekonomsko obilježje, oblici društvenog života, nacija, Drava, ustaše, ustašjka načela, domobranska načela