2000 godina Isusa Krista

Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, 23. kolovoza, spomendan je na žrtve totalitarnih diktatura u Europi u 20. stoljeću.
Spomendan je na naše odbijanje prihvaćanja Isusova nauka, koje ni nakon 2000 godina nije doprlo do našeg srca, do našeg razuma.

Titova (zločinačka) diktatura, 24. kolovoza 1947.g. je krvavo iskazala svoje protivljenje Isusovu nauku i promociji kulture zla ubojstvom blaženog Miroslava Bulešića.

Svi koji su vjerovali kako je zagovaranje vjere u titovoj Jugoslaviji bilo slobodno (povodeći se vlastitim iskustvom), samo iskazuju nedostatak vlastitog iskustva kao ozbiljnog argumenta.
Smrt je vječna, a glupost traje duže ...


Sustav koji je seljaštvo nekritički i neodgovorno nastojao zamijeniti radničkom državom prouzročio je nebrojene i bespotrebne patnje, prouzročio je nebrojene patnje nastojeći ostvariti vladajuću ulogu (ubojstva, masovne likvidacije, progoni i uništavanja) kako bi provodili svoje naume, prikrivali su svoje zločinačke radnje sakrivajući se iza lažnog (krvlju oblivenog) humanizma (lažima podmećući svojim protivnicima). Sam odabir socijalizma-komunizma-revolucije kao sredstva ostvarenja radničkoga, i samo radničkoga društva ukazuje na zlokobnost nastupajućeg sustava, koji je ostavio dubokog krvavog i razarajućeg traga.
Socijal-utopijska nebriga za društvo, koje je preživljavalo u skladu s mogućnostima, odvesti takvo društvo u neimaštinu i nerad (prethodno ga nasiljem osloboditi od svih dijelova koji su kritički suprotstavljali takvom ponašanju) i danas rezultira nakaradnim i neodgovornim ponašanjem najodgovornijih osoba u vladi i vlasti.
Najava jednog ministra o dugu zdravstvenog sustava (u iznosu od 8 milijardi kuna) i nagovještaj namicanja sredstava povećanjem naknada za mobitele i gorivo, sastavljanje lista prioriteta liječenja samo je produžetak socijal-utopijskog pristupa.
Najava drugog ministra o uvođenju poreza na nekretnine podjednako je socijal-utopijski pristup.

Uspostavljanje društva jednakosti nije uspostava pravednog društva. Pravedno društvo se gradi uspostavom pravedne raspodjele dobara unutar društva. Pravedno društvo ne garantira (ne jamči) jednoliku raspodjelu, već ustrajava na raspodjeli po modelu koje društvo (a ne vlast) uspostavi.

Razvijena (uglavnom industrijska) društva brigu o siromašnima rješava socijalnom politikom (osiguravanja uvjeta preživljavanja, ali ne i materijalnom jednakošću). Društva u razvoju tolika materijalna izdavanja nisu sposobna osigurati niti zaposlenim kao pravičnu naknadu za njihov rad.

Blaženi blaženi, jao siromašnima, brinimo o umom siromašnima (jer će nas upropastiti budu li oni brinuli o nama). ((blaženi) plenković je vrlo neodgovorna osoba koja nas vodi u propast)

2000 godina nam nije bilo dovoljno shvatiti Isusov nauk.

Oznake: spomen dan, totalitarizam, autokratski režim, totalitarne diktature, isus, nauk, blaženik, socijal utopija, jednakost, porezi, ministri, siromašni, pravedno društvo, raspodjela dobara, umom siromašni

Uspješna društva ne grade neuspješni ...

Kapitalizam je sustav u kojem je konkurentnost (takmičarstvo) dio sustava. Socijalizam zagovara jednakost (i izjednačavanje).
Kapitalizam (onaj neuspješni, a neuspješan je samo onaj kapitalizam kojeg socijalisti mogu ugroziti)(kao i svaki sustav ima ili nema mehanizam samoodržanja) u srazu sa socijalizmom ima upravo nedostatak u minimumu solidarnosti prema članovima društva. Sustav mora ustanoviti osnovnu mjeru zajedništva kako bi postojao.
Ona kapitalistička društva koja nemaju mjeru zajedništva meta su socijalista (koji ne čine društvo boljim, samo nametnu neprikladnu vladavinu).
Nesolidarna društva nemaju ni razvijenu svijest o štetnosti socijalizma/socijalista (uvjereni kako su antikomunisti ...).
Nikada nisu razvili javno objavljene razlike dvaju sustava i nepodobnost socijalizma.
U Hrvatskoj je broj ugroženih (nesposobnih) ratovima, migracijama, ... povećan (što ih podupire u stajalištu kako kapitalizam (sustav zasnovan na najvećem stupnju sloboda) nije dobar).

Hrvatska nije zasnovala početne zajedničke vrijednosti (kapitalizma), stoga nije u mogućnosti graditi stabilni sustav.
Zadaća lidera društva (a političari su najistaknutiji lideri) je osigurati uvjete stabilnosti. U Hrvatskoj političari (nakon F. Tuđmana) koriste liderstvo za kapitalističke nakane (zbrinjavanja), bez obrane samog sustava (zbog kompetetivnosti kapitalizma). Trenutno je Hrvatska u nakaradnom stanju (iako se nova vlast hvali s 2,7% povećanja BDP-a u prvom kvartalu).
Slučaj sa socijalizmom je jednakih obilježja (nametnuti sustav u kojem društvo nije uspostavilo mjerilo osnovnih vrijednosti).

U društvu koje tavori na nepostojanju osnovnog mjerila vrijednosti, smjenjuju se lijevo-desni izgubljeni i stvaraju društvo (koje zbog gubitka radnog doba) ne podržava nikakve promjene (nabolje). Kada je nastajala RH znao sam da će svi uništeni u socijalizmu biti kočnica prosperitetu (zbog jala i mišljenja kako nisu dužni biti na korist novim (možebitnim) nositeljima društva ...)

To je dovelo do paradoksa da svaka vlada ima značajne uspjehe i poraste, a svjetske liste Hrvatsku prokazuju kao izrazito zaostalu i neaktivnu (neradnu) državu ...
Početna mi je namjera bila upečatljivije ukazati na osnovne probleme (hrvatskog društva), ali sam pišući zastao na uopćenijem (taksativnom) nabrajanju tih problema. Neupečatljivost (potrebna za jači društveni odjek) ima zadaću probuditi zrno nevjerice koja će ostati trajno prisutna (s namjerom da se i za godinu, kao i za 15 godina vodimo mišlju kako se grade uspješna društva).

Oznake: kapitalizam, takmičarstvo, konkurentnost, jednakost, socijalizam, neuspješni kapitalizam, osnovna mjera zajedništva, nesolidarna društva, ugroženi, nesposobni, liderstvozbrinjavanje, nakaradno stanje, lijevo-desni izgubljeni, gubitak radnog doba, uništeni u socijalizmu, kočnica prosperitetu, paradoks porasta, izrazito zaostala, upečatljivost, neupečatljivost, izgradnja uspješnog društva