Zašto mladi odlaze iz Hrvatske?

Mladi odlaze jer u Hrvatskoj nije moguće radom priskrbiti imetak sebi, u Hrvatskoj se radi za druge.
Mladi su presiromašni kako bi radili za druge. (Najsiromašniji i najobespravljeniji sloj društva su mladi.)
Odlaze.

(Jer industrijske zemlje iskorištavaju sav raspoloživi potencijal za razvoj, bogati i privilegirani moraju raditi i iskorištavaju svoje bogatstvo za stvaranje većeg bogatstva, a siromašni i obespravljeni pridonose razvoju jer su motivirani promjeniti svoje nepovoljno stanje.)(U Hrvatskoj privilegirani upravljaju razvojem, prisiljavajući druge da rade za njih, a ne za sebe. Porezni sustav razvijenih država prisiljava svoje građane na investicije, u Hrvatskoj porezni sustav prisiljava građane na rad u sivoj i crnoj ekonomiji.)

Da se Isus rodio kod nas, iselio bi u Egipat.

Rembrandt Harmenszoon van Rijn - Bijeg u Egipat

Oznake: Mladi, RH, odlazak, rad, imetak, rad za sebe, rad za druge, najsiromašniji sloj društva, industrijske zemlje, bogati, siromašni, porezna prisila, siva i crna ekonomija

2000 godina Isusa Krista

Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, 23. kolovoza, spomendan je na žrtve totalitarnih diktatura u Europi u 20. stoljeću.
Spomendan je na naše odbijanje prihvaćanja Isusova nauka, koje ni nakon 2000 godina nije doprlo do našeg srca, do našeg razuma.

Titova (zločinačka) diktatura, 24. kolovoza 1947.g. je krvavo iskazala svoje protivljenje Isusovu nauku i promociji kulture zla ubojstvom blaženog Miroslava Bulešića.

Svi koji su vjerovali kako je zagovaranje vjere u titovoj Jugoslaviji bilo slobodno (povodeći se vlastitim iskustvom), samo iskazuju nedostatak vlastitog iskustva kao ozbiljnog argumenta.
Smrt je vječna, a glupost traje duže ...


Sustav koji je seljaštvo nekritički i neodgovorno nastojao zamijeniti radničkom državom prouzročio je nebrojene i bespotrebne patnje, prouzročio je nebrojene patnje nastojeći ostvariti vladajuću ulogu (ubojstva, masovne likvidacije, progoni i uništavanja) kako bi provodili svoje naume, prikrivali su svoje zločinačke radnje sakrivajući se iza lažnog (krvlju oblivenog) humanizma (lažima podmećući svojim protivnicima). Sam odabir socijalizma-komunizma-revolucije kao sredstva ostvarenja radničkoga, i samo radničkoga društva ukazuje na zlokobnost nastupajućeg sustava, koji je ostavio dubokog krvavog i razarajućeg traga.
Socijal-utopijska nebriga za društvo, koje je preživljavalo u skladu s mogućnostima, odvesti takvo društvo u neimaštinu i nerad (prethodno ga nasiljem osloboditi od svih dijelova koji su kritički suprotstavljali takvom ponašanju) i danas rezultira nakaradnim i neodgovornim ponašanjem najodgovornijih osoba u vladi i vlasti.
Najava jednog ministra o dugu zdravstvenog sustava (u iznosu od 8 milijardi kuna) i nagovještaj namicanja sredstava povećanjem naknada za mobitele i gorivo, sastavljanje lista prioriteta liječenja samo je produžetak socijal-utopijskog pristupa.
Najava drugog ministra o uvođenju poreza na nekretnine podjednako je socijal-utopijski pristup.

Uspostavljanje društva jednakosti nije uspostava pravednog društva. Pravedno društvo se gradi uspostavom pravedne raspodjele dobara unutar društva. Pravedno društvo ne garantira (ne jamči) jednoliku raspodjelu, već ustrajava na raspodjeli po modelu koje društvo (a ne vlast) uspostavi.

Razvijena (uglavnom industrijska) društva brigu o siromašnima rješava socijalnom politikom (osiguravanja uvjeta preživljavanja, ali ne i materijalnom jednakošću). Društva u razvoju tolika materijalna izdavanja nisu sposobna osigurati niti zaposlenim kao pravičnu naknadu za njihov rad.

Blaženi blaženi, jao siromašnima, brinimo o umom siromašnima (jer će nas upropastiti budu li oni brinuli o nama). ((blaženi) plenković je vrlo neodgovorna osoba koja nas vodi u propast)

2000 godina nam nije bilo dovoljno shvatiti Isusov nauk.

Oznake: spomen dan, totalitarizam, autokratski režim, totalitarne diktature, isus, nauk, blaženik, socijal utopija, jednakost, porezi, ministri, siromašni, pravedno društvo, raspodjela dobara, umom siromašni

O pogubnosti sdpa, socijaldemokracije, partizana, jugoslavena, komunjara i ostalih

O svemu (ponešto/poništa)


Temeljeno na tvrdnji o jalu generacija koje su izgubile radno doba (nisu ostvarili akumulaciju iako su radili ili nisu radili) bitno je održavati društvo u stalnom porastu (blagostanja).
Izgubljene generacije (socijalističke)(podjednako djeca socijalizma) uteg su društvu u oslobađanju (od zabluda).

Akumulacija dobara preduvjet je solidarnom potpomaganju narednim generacijama (u njihovim ostvarivanjima vlastitog postojanja). Preko instituta privatnog vlasništva i kontinuirane akumulacije (i znanja) društvo prevaljuje korak po korak razdaljinu od nesređenosti ka društvu boljitka. Poznati su i samoprijegorni doprinosi pojedinaca u ubrzanom razvoju društva (u Hrvatskoj su takvi pomaci brže-bolje vraćeni dežurnom svojtom (popratnom nekim centrima moći) dva koraka iza prijašnjeg stanja ...). Hrvatska je iznjedrila i svjetski poznatog Nikolu Teslu (koji je unaprijedio Svijet svojim nesebičnim ponašanjem, u Hrvatskoj se nije dugo trudio pomaknuti čovječanstvo (što upućuje na položaj tadašnje Hrvatske)), karakterističan primjer revolucije društva (nenasilnim sredstvima).

Izrazito nadarene i karizmatične, nesebične osobe su rijetkost ( Božji dar). Društvo u svom razvoju ne može računati na njihov doprinos, ali treba biti pripravno i bez oklijevanja prihvatiti takve doprinose (pomake).

Uspješno društvo mogu graditi oni koji znaju i ostvaruju postepeni razvoj (iz generacije u generaciju). Složenost društva proističe iz procesa koje se odvijaju kroz više generacija (pri čemu svaka generacija savlada dio zacrtanog plana (pri čemu zadovoljava i svoje interese)).
Postići razvijeno društvo nije lagana zadaća (stoga su većina društava/država nerazvijeni i bez velikih izgleda napraviti pomak (ka boljem)). Svijet je lopta šarena (a Hrvatska cvjetić (šareni) na toj lopti ...).

O razvoju društva (tko može graditi uspješno društvo) s komunjarama (to nisu komunisti, nego ulizice; komunisti su poraženi razvidnošću i neodrživošću totalitarizma i zabluda (nekog blažeg) komunizma ...) nemoguće je pomišljati.
Sustavno nepoštivanje rada, akumulacije stvarane generacijama nepoštivanje je osnovne vrijednosti - ljudskog života. Samo bestijalne osobe sputavaju narod u težnji za boljim.

Onaj tko je glasovima pridonio ustoličenju sdpa na vlast neprijatelj je naroda i države, budala čije zablude društvo (u ime ciljeva postojanja društva) mora umanjiti do beštetnosti.

Posljednje 4 godine sdpovske vlasti su bačena desetljeća ljudskog napora u gradnji uspješnijeg društva, društva ostvarenja interesa pojedinaca i interesa zajednice.
Komunjare i komunisti ne mogu graditi uspješna društva (ali mogu proizvesti potonuće društva i pojedinca, što stvara izgubljene generacije (koje društvo koče svojim nastojanjem zadržavanja (strateške) moći).
Siromašno i radno nesposobno stanovništvo ima samo društvenu moć. Političku.
Paradoks društva, (p)održava strukturu koja ugrožava samo društvo. (Toliko o socijalnoj pravdi i opravdanosti pojednostavljenja (čineći je pristupačnijom širim slojevima pučanstva).)
Zbog toga smo taoci idiota koji nas pobjeđuju jer mi ne možemo pobijediti njih. Ne možemo ih obogatiti (jer ne rade i nemaju kvalitete)(ponajmanje njihovim radom), ne možemo ih uzdržavati.
Društvo mora znati birati ... Rat koji je protekao posljedica je neodrživosti takvog st(*)anja, ali se odvio pod plaštem jugoslavenstva i velikosrpstva. Iako smo morali (dovedeni do ruba opstanka i prisiljeni agresijom na obrambeni rat) razračunati s osnovnom društvenom zadaćom. Selekcijom (odabirom).
Nismo se odrekli jugoslavenstva i srba, odrekli smo se parazita (koji su se predstavljali jugoslavenima i srbima).
Odrekli smo se Jugoslavije jer se nismo razvijali (niti smo mogli postizati vlastite ciljeve), odrekli smo se Srba jer s njima nismo mogli graditi uspješno društvo.
Ne mrzimo nikoga, znamo što hoćemo i kako to postići ...