O pogubnosti sdpa, socijaldemokracije, partizana, jugoslavena, komunjara i ostalih

O svemu (ponešto/poništa)


Temeljeno na tvrdnji o jalu generacija koje su izgubile radno doba (nisu ostvarili akumulaciju iako su radili ili nisu radili) bitno je održavati društvo u stalnom porastu (blagostanja).
Izgubljene generacije (socijalističke)(podjednako djeca socijalizma) uteg su društvu u oslobađanju (od zabluda).

Akumulacija dobara preduvjet je solidarnom potpomaganju narednim generacijama (u njihovim ostvarivanjima vlastitog postojanja). Preko instituta privatnog vlasništva i kontinuirane akumulacije (i znanja) društvo prevaljuje korak po korak razdaljinu od nesređenosti ka društvu boljitka. Poznati su i samoprijegorni doprinosi pojedinaca u ubrzanom razvoju društva (u Hrvatskoj su takvi pomaci brže-bolje vraćeni dežurnom svojtom (popratnom nekim centrima moći) dva koraka iza prijašnjeg stanja ...). Hrvatska je iznjedrila i svjetski poznatog Nikolu Teslu (koji je unaprijedio Svijet svojim nesebičnim ponašanjem, u Hrvatskoj se nije dugo trudio pomaknuti čovječanstvo (što upućuje na položaj tadašnje Hrvatske)), karakterističan primjer revolucije društva (nenasilnim sredstvima).

Izrazito nadarene i karizmatične, nesebične osobe su rijetkost ( Božji dar). Društvo u svom razvoju ne može računati na njihov doprinos, ali treba biti pripravno i bez oklijevanja prihvatiti takve doprinose (pomake).

Uspješno društvo mogu graditi oni koji znaju i ostvaruju postepeni razvoj (iz generacije u generaciju). Složenost društva proističe iz procesa koje se odvijaju kroz više generacija (pri čemu svaka generacija savlada dio zacrtanog plana (pri čemu zadovoljava i svoje interese)).
Postići razvijeno društvo nije lagana zadaća (stoga su većina društava/država nerazvijeni i bez velikih izgleda napraviti pomak (ka boljem)). Svijet je lopta šarena (a Hrvatska cvjetić (šareni) na toj lopti ...).

O razvoju društva (tko može graditi uspješno društvo) s komunjarama (to nisu komunisti, nego ulizice; komunisti su poraženi razvidnošću i neodrživošću totalitarizma i zabluda (nekog blažeg) komunizma ...) nemoguće je pomišljati.
Sustavno nepoštivanje rada, akumulacije stvarane generacijama nepoštivanje je osnovne vrijednosti - ljudskog života. Samo bestijalne osobe sputavaju narod u težnji za boljim.

Onaj tko je glasovima pridonio ustoličenju sdpa na vlast neprijatelj je naroda i države, budala čije zablude društvo (u ime ciljeva postojanja društva) mora umanjiti do beštetnosti.

Posljednje 4 godine sdpovske vlasti su bačena desetljeća ljudskog napora u gradnji uspješnijeg društva, društva ostvarenja interesa pojedinaca i interesa zajednice.
Komunjare i komunisti ne mogu graditi uspješna društva (ali mogu proizvesti potonuće društva i pojedinca, što stvara izgubljene generacije (koje društvo koče svojim nastojanjem zadržavanja (strateške) moći).
Siromašno i radno nesposobno stanovništvo ima samo društvenu moć. Političku.
Paradoks društva, (p)održava strukturu koja ugrožava samo društvo. (Toliko o socijalnoj pravdi i opravdanosti pojednostavljenja (čineći je pristupačnijom širim slojevima pučanstva).)
Zbog toga smo taoci idiota koji nas pobjeđuju jer mi ne možemo pobijediti njih. Ne možemo ih obogatiti (jer ne rade i nemaju kvalitete)(ponajmanje njihovim radom), ne možemo ih uzdržavati.
Društvo mora znati birati ... Rat koji je protekao posljedica je neodrživosti takvog st(*)anja, ali se odvio pod plaštem jugoslavenstva i velikosrpstva. Iako smo morali (dovedeni do ruba opstanka i prisiljeni agresijom na obrambeni rat) razračunati s osnovnom društvenom zadaćom. Selekcijom (odabirom).
Nismo se odrekli jugoslavenstva i srba, odrekli smo se parazita (koji su se predstavljali jugoslavenima i srbima).
Odrekli smo se Jugoslavije jer se nismo razvijali (niti smo mogli postizati vlastite ciljeve), odrekli smo se Srba jer s njima nismo mogli graditi uspješno društvo.
Ne mrzimo nikoga, znamo što hoćemo i kako to postići ...