Sva bijeda socijalizma/komunizma

Komunizam/socijalizam je/su društveni poredak koji negira civilizacijski doseg (privatnog vlasništva).
Oblikovanje društva na temeljima primitivne zajednice, s tehnologijama koje danas posjedujemo (oružja za masovna uništenja, industrija za globalna zagađenja) svojevrsni je hazardni korak (u izvjesno).

Oslobađanje (političkog, a političko sadrži ne/legitimnost upravljanja društvom) čovjeka u sprezi s (organizacijsko-proizvodnim) dosezima društva izvor je (ne)izvjesnosti.

Komunizam/socijalizam je oslobodio necivilizirani potencijal (u čovjeku) i pretočio ga (trajni) izvor zla.
I revolucionarni način (koje su zagovarale komunističke partije pod sovjetskim vodstvom), i socijaldemokratski način (socijalizam parlamentarnim putem) se podjednako oslanjaju na one najgore među nama. Na društveno neosjetljive, nesposobne i rušilački nastrojene. Kočiti društvo (u naprednijem obliku) i umjesto svakodnevnog dopunjanja benefita tako organiziranog društva, ustrajavati na (nefunkcionalnom) arhajskom društvu (svakodnevnim lamentiranjem o potrebi pravednosti) mogu samo poremećene osobe.
Nepostojanje teoretičara društva (do papagaja nakićenih tuđim (marksovim) perjem) proizvelo je društvenu klimu punopravnosti socijalističkog koncepta (iako je vidljivo kako su i ideja i propagatori ideje sedmorazredna (priglupa) balavurdija (čiji su očevi zakoračili stazom srama) iskazujući bezobzirnost i neodgovornost prema svima, naročito prema sebi samima).
Sve (funkcionalne) osobine društva teško optužuju socijalizam/socijaliste (pa i one umjerene). Zagovornici takvih promašaja moraju mrziti društvo do te mjere kako bi postali gluhi (na upozorenja koja im se upućuju).
Oni su u stalnom ratu (s okolinom), i lako postaju instrument vanjskih sila (u razaranju društva).

Bijeda socijalizma/komunizma proističe iz trostrukog negativnog učina; razaraju društvo iznutra (za vlastiti interes), potpomažu rušenju društva za vanjski ili vanjske interese i promoviraju najgore (kadrove) u društvu.
Nameću one najgore među nama,

Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, koji se obilježava i u Hrvatskoj polazi od šteta koje su takvi režimi proizveli ... obilježava se 23. kolovoza (na dan potpisivanja pakta Hitlera i Staljina).

Oznake: komunizam, socijalizam, civilizacijski doseg, privatno vlasništvo, tejnologije, dosezi društva, necivilizirani potencijal, izvor zla, teoretilčari društva, stalni rat, instrumenti, sedmorazredna balavurdija, staza srama, Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i

O pogubnosti sdpa, socijaldemokracije, partizana, jugoslavena, komunjara i ostalih

O svemu (ponešto/poništa)


Temeljeno na tvrdnji o jalu generacija koje su izgubile radno doba (nisu ostvarili akumulaciju iako su radili ili nisu radili) bitno je održavati društvo u stalnom porastu (blagostanja).
Izgubljene generacije (socijalističke)(podjednako djeca socijalizma) uteg su društvu u oslobađanju (od zabluda).

Akumulacija dobara preduvjet je solidarnom potpomaganju narednim generacijama (u njihovim ostvarivanjima vlastitog postojanja). Preko instituta privatnog vlasništva i kontinuirane akumulacije (i znanja) društvo prevaljuje korak po korak razdaljinu od nesređenosti ka društvu boljitka. Poznati su i samoprijegorni doprinosi pojedinaca u ubrzanom razvoju društva (u Hrvatskoj su takvi pomaci brže-bolje vraćeni dežurnom svojtom (popratnom nekim centrima moći) dva koraka iza prijašnjeg stanja ...). Hrvatska je iznjedrila i svjetski poznatog Nikolu Teslu (koji je unaprijedio Svijet svojim nesebičnim ponašanjem, u Hrvatskoj se nije dugo trudio pomaknuti čovječanstvo (što upućuje na položaj tadašnje Hrvatske)), karakterističan primjer revolucije društva (nenasilnim sredstvima).

Izrazito nadarene i karizmatične, nesebične osobe su rijetkost ( Božji dar). Društvo u svom razvoju ne može računati na njihov doprinos, ali treba biti pripravno i bez oklijevanja prihvatiti takve doprinose (pomake).

Uspješno društvo mogu graditi oni koji znaju i ostvaruju postepeni razvoj (iz generacije u generaciju). Složenost društva proističe iz procesa koje se odvijaju kroz više generacija (pri čemu svaka generacija savlada dio zacrtanog plana (pri čemu zadovoljava i svoje interese)).
Postići razvijeno društvo nije lagana zadaća (stoga su većina društava/država nerazvijeni i bez velikih izgleda napraviti pomak (ka boljem)). Svijet je lopta šarena (a Hrvatska cvjetić (šareni) na toj lopti ...).

O razvoju društva (tko može graditi uspješno društvo) s komunjarama (to nisu komunisti, nego ulizice; komunisti su poraženi razvidnošću i neodrživošću totalitarizma i zabluda (nekog blažeg) komunizma ...) nemoguće je pomišljati.
Sustavno nepoštivanje rada, akumulacije stvarane generacijama nepoštivanje je osnovne vrijednosti - ljudskog života. Samo bestijalne osobe sputavaju narod u težnji za boljim.

Onaj tko je glasovima pridonio ustoličenju sdpa na vlast neprijatelj je naroda i države, budala čije zablude društvo (u ime ciljeva postojanja društva) mora umanjiti do beštetnosti.

Posljednje 4 godine sdpovske vlasti su bačena desetljeća ljudskog napora u gradnji uspješnijeg društva, društva ostvarenja interesa pojedinaca i interesa zajednice.
Komunjare i komunisti ne mogu graditi uspješna društva (ali mogu proizvesti potonuće društva i pojedinca, što stvara izgubljene generacije (koje društvo koče svojim nastojanjem zadržavanja (strateške) moći).
Siromašno i radno nesposobno stanovništvo ima samo društvenu moć. Političku.
Paradoks društva, (p)održava strukturu koja ugrožava samo društvo. (Toliko o socijalnoj pravdi i opravdanosti pojednostavljenja (čineći je pristupačnijom širim slojevima pučanstva).)
Zbog toga smo taoci idiota koji nas pobjeđuju jer mi ne možemo pobijediti njih. Ne možemo ih obogatiti (jer ne rade i nemaju kvalitete)(ponajmanje njihovim radom), ne možemo ih uzdržavati.
Društvo mora znati birati ... Rat koji je protekao posljedica je neodrživosti takvog st(*)anja, ali se odvio pod plaštem jugoslavenstva i velikosrpstva. Iako smo morali (dovedeni do ruba opstanka i prisiljeni agresijom na obrambeni rat) razračunati s osnovnom društvenom zadaćom. Selekcijom (odabirom).
Nismo se odrekli jugoslavenstva i srba, odrekli smo se parazita (koji su se predstavljali jugoslavenima i srbima).
Odrekli smo se Jugoslavije jer se nismo razvijali (niti smo mogli postizati vlastite ciljeve), odrekli smo se Srba jer s njima nismo mogli graditi uspješno društvo.
Ne mrzimo nikoga, znamo što hoćemo i kako to postići ...

Sveta tri kra(l)ja ...

Nakon prvog pada jugoslavenskog komunizma/socijalizma (društvenog eksperimenta marksističke teorije odumiranja nacija i država) (90/91.) u krvi (koju su prouzročili JNA i velikosrpska ideja) (protkanog politikom pomirbe i državotvorne ideje, pravednog i oslobodilačkog, obrambenog rata), drugi pad (povratak) (račanovog parlamentarnog socijalizma/komunizma) protekao je u ozračju politike zastrašivanja haškim progonom (i srećom povratka HDZ-ove vlasti).
Bez koncepta iskorjenjivanja socijalizma/komunizma (uspostava privatnog vlasništva je civilizacijski doseg), koji zagovara društveno vlasništvo (i time čini civilizacijski korak unazad) ne postoji politika koja Hrvatsku može učiniti dostojnom življenja, osigurati joj prosperitet.
Treći (povratak) pad socijalizma/komunizma u Hrvatskoj se odvija na dugoročnoj platformi smjene (socijalističkog) predsjednika i (socijalističke) vlasti. Zanemarimo što su predsjednici (mesići, josipović) i premijer (milanović, mesićev kum (po ocu)) nesocijalisti (neradnička banda). Poleđina njihovih mandata je socijalizam (ili bolje reći, oni su neradnici i neodgovorni u poleđini socijalizma).
Kad ovaj narod ne bi vjerovao u socijalizam, niti bi oni mogli biti u poleđini socijalizma, niti socijalizam u poleđini njihovih mandata ...

Razlozi (genetski razrijeđeni, demografski osakaćeni, psihološki pred indokrinirani, ...) toleriranja socijalizma/komunizma je sociološka smrt naroda.
Hrvatski narod, umjesto prerastanja u hrvatsku naciju, rasplinuo se u osobnom sociološkom repozicioniranju (nastalom genocidom i protjerivanjem sposobnog stanovništva, upražnjavanjem društvenih pozicija koje su nastojali osvojiti genetski slabiji ...).
Hrvatska i danas promatra vlastito popunjavanje društvenih pozicija genetskim otpadom. Zbog toga je socijalizam prihvatljiv/toleriran. Omogućava zakonske i stvara društveno prihvatljive okvire napredovanja nesposobnih.
Pogledajte ministarstva ... prepuna su lažnih diploma i lažnih ministara. Ako Matić i Kotromanović mogu biti ministri onda država ne zaslužuje bolje.

Socijalizam je društveni poredak zajedničkog vlasništva (time i uspostave prava odlučivanja na široj osnovi, što nesposobnim daje veću moć ... jer su brojniji i solidarniji (vođeni vanjskim službama koje provode specijalni rat protiv Hrvatske)).
Oblik zajedničkog vlasništva (bez kriterija vrijednosti glasa pri odlučivanju) ne odgovara nikome (dugoročno). Podržavaju ga samo dok ne prisvoje imovinu i poziciju koju mimo socijalizma ne bi mogli ostvariti ...
Zbog toga se u Hrvatskoj socijalizam vraća svako nekoliko mandata, i nikad se nitko nije zauzeo za trajno iskorjenjivanje tog zla.
Hrvati su potonuli na dno (pohlepe i nerada).



Andrea Mantegna

Oznake: pad komunizma/socijalizma, pravedni i oslobodilački rat, privatno vlasništvo, zajedničko vlasništvo, poleđina mandata, razlozi povrataka socijalizma, društveno repozicioniranje, lažne diplome, lažni ministri, borba za prevlast