10

ponedjeljak

listopad

2016

Tatekov glupek i politika



Hrvatska se neće demokratizirati evolucijom


Sastavljanje socijalističke vlade (jednoumlja) je u tijeku ...

Plenković (tatekov glupek), unatoč (neutemeljenim) pohvalama o izuzetnoj političkoj vještini (a što bi blesani koji su ga instalirali nego hvalili trupinu preko kontroliranih medija), (a što bi drugo) sastavlja socijalističku (titoističku) vladu (jednoumlja). U skladu sa mentorima koji su ga postavili (i njihovim političkim svjetonazorima).

A ti svjetonazori mogu biti različiti, samo nisu demokratski.

Farsa s listom nezavisnih kandidata MoSt (može sutra), koaliranjem istih sa sdpom na lokalnoj, a potom koaliranje s hdzom na državnoj razini (mogućeg je potpredsjednika vlade, omiškog grdonačelnika, izbacila iz takta (već jednom)) toliko zbunjuje nevjerodostojnošću ... nezavisna lista, prešli hdz na lokalnoj razini (uz pomoć sdpa, a ne vlastitih birača),prešli sdp na državnoj razini (uz pomoć hdza, a ne vlastitog biračkog tijela).

Na svu sreću nismo politički indoktrinirani (pa nam ni demokracija ništa ne znači).

Što je nedemokratski u današnjoj politici?
Osvajati moć (gradonačelničku, načelničku) bez vlastitog biračkoga tijela je nedemokratski. Produžavati moć na državnu razinu iz takve (lokalne) političke moći je nedemokratski, podjednako zaobilaženjem biračkoga tijela. Poruka je jednostavna, smicalicama se izigrava volja birača (te je i "krađa" glasova na izborima moguća).

U tom svjetlu (ili/i kontekstu) poziv "budućeg" premijera Plenkovića o pridruživanju novoizabranih saborskih zastupnika potpisima podrške mandataru u želji stvoriti stabilnu vladu je retorička, nedemokratska bomba (koja zaobilazi sve demokratske uzuse). Vlada nije stabilna jer su zastupnici dali potpis mandataru, već zbog toga što zastupa interese većine birača (plenkovićeva hdzovsko-mostovska vlada to nije).
Zaboravljaju kako je referendum (kojem se ne nadaju, uvjereni kako je proces otuđenja političke moći isrpio političke ambicije glasača) o opozivu cjelokupnog saziva Sabora izgledno rješenje desetljetne političke krize (komunističko-orjunaškog jednoumlja kojem su nas izložili).
Ako netko na izborima dobije oko 700 tisuća glasača ( niti 20% biračkoga tijela) nije sposoban stvoriti stabilnu vladu (barem ne provodeći mjere po vlastitom odabiru). Oni koji su bili protiv takve vlasti glasali su za druge političke opcije ili nisu glasali. Pozivati nekoga na stabilnost (pri provedbi vlastitih nakana) je teški oblik idiotizma.

Bez nasilnog prekida jednoumlja i otuđenja političke moći Hrvatska se neće demokratizirati (evolutivnim putem).


Oznake: socijalistička vlada, tatekov glupek, nedemokratski svjetonazori, nezavisi, demokracija, vlastito biračko tijelo, vlast bez biračkog tijela, politička moć, otuđenje političke moći, stabilna vlaa, demokratizacija evolutivnim putem

21

srijeda

rujan

2016

Stranka (u mraku vlastitog straha)




Stranka/politička organizacija koja nakon milanovićeve vladavine skuplja mandate za sastav vlade ima ogromne probleme.

Politička (nepismenost) nestabilnost ima svoje uzroke.
Ti su se uzroci manifestirali (očitovali) i u milanovićevoj vladi ... (paradoks političkog paradoksa: simptom je prisutan i prije nego je prouzročen, što označava neovisno izazivanje simptoma (sustavnim izazivanjem simptoma)).
Milanović je sužavao krug povlaštenika (političke moći). Iako stari partijaši to tumače centralizacijom vlasti (pa i uvjetima proglašene diktature (za vrijeme tita)), radi se o stvaranju političke elite u uvjetima neodrživosti državnog proračuna.
Unatoč bezobraznom lamentiranju (partijskih) pobožnika o razlozima gubitaka dvojih uzastopnih parlamentarnih izbora (izbora koji se bezoćno potkradaju)(jer tko bi birao socijalističku (titzoističku)(prosrpsku) neradničku partiju), partija je tražila vlast ali bez šire biračke osnove ...

Paradoksalnost (politike) proističe iz potrebe partiju inaugurirati vladajućom (unatoč nedemokratičnosti) u demokraciji kako bi je zamijenili vladom koja nije partijska ali s jednako suženom biračkom osnovom.
Zašto?

Jer su osuđeni prikriti razloge javnog duga, kojeg unatoč tome moraju vratiti (zavlačeći ruku u džepove birača). Paradoks neodgovornosti vlasti vlastitim biračima izjednačio je (instaliranog, pa deinstaliranog) milanovića i (podjednako instaliranog) bilo koga drugog (kojeg birači nisu odabrali istražiti uzroke javnog duga i provesti raspravu o načinu vraćanja tog duga).
Domoljubi su desni. seljaci su za gubitničku koaliciju. liberala nema (zbog toga su na čelu HDZa (Plenković i Kosor)), mostovci imaju neke glasove (s kojima na lokalnoj razini koaliraju sa sdpom protv hdza, promoviraju se i promocijom na državnoj razini koaliraju protiv sdpa) ali ne i stranku, pravaši su bez glasača i saborskih mjesta, narodnjaci bez glavne tajnice, glavna tajnica bez hnsa, živozidaši bez veze (ali s milijun kuna) ...

Hrvatska traži način financiranja (rastrošne) vlasti, zbog tog se politički međusobno ne razlikuju (iako ništa ne razumiju).
Milanović je vladao autokratski, Plenković će vladati autokratski (iako bi volio da ga pamtimo kao spasitelja (koji je pokrao naše novce ali ga mi svejedno volimo)). Makroekonomski, biračka većina je izigrana protiv vlastitih (političko-ekonomskih) interesa.

Oznake: politička nepismenost, uzroci, paradoks političkog paradoksa, politička moć, povlašteni, javni dug, tazlozi nastanka javnog duga, model vraćanja javnog duga, rastrošna vlast, finaciranje vlasti, autokratska vladavina

02

četvrtak

lipanj

2016

O pogubnosti sdpa, socijaldemokracije, partizana, jugoslavena, komunjara i ostalih



O svemu (ponešto/poništa)


Temeljeno na tvrdnji o jalu generacija koje su izgubile radno doba (nisu ostvarili akumulaciju iako su radili ili nisu radili) bitno je održavati društvo u stalnom porastu (blagostanja).
Izgubljene generacije (socijalističke)(podjednako djeca socijalizma) uteg su društvu u oslobađanju (od zabluda).

Akumulacija dobara preduvjet je solidarnom potpomaganju narednim generacijama (u njihovim ostvarivanjima vlastitog postojanja). Preko instituta privatnog vlasništva i kontinuirane akumulacije (i znanja) društvo prevaljuje korak po korak razdaljinu od nesređenosti ka društvu boljitka. Poznati su i samoprijegorni doprinosi pojedinaca u ubrzanom razvoju društva (u Hrvatskoj su takvi pomaci brže-bolje vraćeni dežurnom svojtom (popratnom nekim centrima moći) dva koraka iza prijašnjeg stanja ...). Hrvatska je iznjedrila i svjetski poznatog Nikolu Teslu (koji je unaprijedio Svijet svojim nesebičnim ponašanjem, u Hrvatskoj se nije dugo trudio pomaknuti čovječanstvo (što upućuje na položaj tadašnje Hrvatske)), karakterističan primjer revolucije društva (nenasilnim sredstvima).

Izrazito nadarene i karizmatične, nesebične osobe su rijetkost ( Božji dar). Društvo u svom razvoju ne može računati na njihov doprinos, ali treba biti pripravno i bez oklijevanja prihvatiti takve doprinose (pomake).

Uspješno društvo mogu graditi oni koji znaju i ostvaruju postepeni razvoj (iz generacije u generaciju). Složenost društva proističe iz procesa koje se odvijaju kroz više generacija (pri čemu svaka generacija savlada dio zacrtanog plana (pri čemu zadovoljava i svoje interese)).
Postići razvijeno društvo nije lagana zadaća (stoga su većina društava/država nerazvijeni i bez velikih izgleda napraviti pomak (ka boljem)). Svijet je lopta šarena (a Hrvatska cvjetić (šareni) na toj lopti ...).

O razvoju društva (tko može graditi uspješno društvo) s komunjarama (to nisu komunisti, nego ulizice; komunisti su poraženi razvidnošću i neodrživošću totalitarizma i zabluda (nekog blažeg) komunizma ...) nemoguće je pomišljati.
Sustavno nepoštivanje rada, akumulacije stvarane generacijama nepoštivanje je osnovne vrijednosti - ljudskog života. Samo bestijalne osobe sputavaju narod u težnji za boljim.

Onaj tko je glasovima pridonio ustoličenju sdpa na vlast neprijatelj je naroda i države, budala čije zablude društvo (u ime ciljeva postojanja društva) mora umanjiti do beštetnosti.

Posljednje 4 godine sdpovske vlasti su bačena desetljeća ljudskog napora u gradnji uspješnijeg društva, društva ostvarenja interesa pojedinaca i interesa zajednice.
Komunjare i komunisti ne mogu graditi uspješna društva (ali mogu proizvesti potonuće društva i pojedinca, što stvara izgubljene generacije (koje društvo koče svojim nastojanjem zadržavanja (strateške) moći).
Siromašno i radno nesposobno stanovništvo ima samo društvenu moć. Političku.
Paradoks društva, (p)održava strukturu koja ugrožava samo društvo. (Toliko o socijalnoj pravdi i opravdanosti pojednostavljenja (čineći je pristupačnijom širim slojevima pučanstva).)
Zbog toga smo taoci idiota koji nas pobjeđuju jer mi ne možemo pobijediti njih. Ne možemo ih obogatiti (jer ne rade i nemaju kvalitete)(ponajmanje njihovim radom), ne možemo ih uzdržavati.
Društvo mora znati birati ... Rat koji je protekao posljedica je neodrživosti takvog st(*)anja, ali se odvio pod plaštem jugoslavenstva i velikosrpstva. Iako smo morali (dovedeni do ruba opstanka i prisiljeni agresijom na obrambeni rat) razračunati s osnovnom društvenom zadaćom. Selekcijom (odabirom).
Nismo se odrekli jugoslavenstva i srba, odrekli smo se parazita (koji su se predstavljali jugoslavenima i srbima).
Odrekli smo se Jugoslavije jer se nismo razvijali (niti smo mogli postizati vlastite ciljeve), odrekli smo se Srba jer s njima nismo mogli graditi uspješno društvo.
Ne mrzimo nikoga, znamo što hoćemo i kako to postići ...