Stranka (u mraku vlastitog straha)

Stranka/politička organizacija koja nakon milanovićeve vladavine skuplja mandate za sastav vlade ima ogromne probleme.

Politička (nepismenost) nestabilnost ima svoje uzroke.
Ti su se uzroci manifestirali (očitovali) i u milanovićevoj vladi ... (paradoks političkog paradoksa: simptom je prisutan i prije nego je prouzročen, što označava neovisno izazivanje simptoma (sustavnim izazivanjem simptoma)).
Milanović je sužavao krug povlaštenika (političke moći). Iako stari partijaši to tumače centralizacijom vlasti (pa i uvjetima proglašene diktature (za vrijeme tita)), radi se o stvaranju političke elite u uvjetima neodrživosti državnog proračuna.
Unatoč bezobraznom lamentiranju (partijskih) pobožnika o razlozima gubitaka dvojih uzastopnih parlamentarnih izbora (izbora koji se bezoćno potkradaju)(jer tko bi birao socijalističku (titzoističku)(prosrpsku) neradničku partiju), partija je tražila vlast ali bez šire biračke osnove ...

Paradoksalnost (politike) proističe iz potrebe partiju inaugurirati vladajućom (unatoč nedemokratičnosti) u demokraciji kako bi je zamijenili vladom koja nije partijska ali s jednako suženom biračkom osnovom.
Zašto?

Jer su osuđeni prikriti razloge javnog duga, kojeg unatoč tome moraju vratiti (zavlačeći ruku u džepove birača). Paradoks neodgovornosti vlasti vlastitim biračima izjednačio je (instaliranog, pa deinstaliranog) milanovića i (podjednako instaliranog) bilo koga drugog (kojeg birači nisu odabrali istražiti uzroke javnog duga i provesti raspravu o načinu vraćanja tog duga).
Domoljubi su desni. seljaci su za gubitničku koaliciju. liberala nema (zbog toga su na čelu HDZa (Plenković i Kosor)), mostovci imaju neke glasove (s kojima na lokalnoj razini koaliraju sa sdpom protv hdza, promoviraju se i promocijom na državnoj razini koaliraju protiv sdpa) ali ne i stranku, pravaši su bez glasača i saborskih mjesta, narodnjaci bez glavne tajnice, glavna tajnica bez hnsa, živozidaši bez veze (ali s milijun kuna) ...

Hrvatska traži način financiranja (rastrošne) vlasti, zbog tog se politički međusobno ne razlikuju (iako ništa ne razumiju).
Milanović je vladao autokratski, Plenković će vladati autokratski (iako bi volio da ga pamtimo kao spasitelja (koji je pokrao naše novce ali ga mi svejedno volimo)). Makroekonomski, biračka većina je izigrana protiv vlastitih (političko-ekonomskih) interesa.

Oznake: politička nepismenost, uzroci, paradoks političkog paradoksa, politička moć, povlašteni, javni dug, tazlozi nastanka javnog duga, model vraćanja javnog duga, rastrošna vlast, finaciranje vlasti, autokratska vladavina