Nakon prvog pada jugoslavenskog komunizma/socijalizma (društvenog eksperimenta marksističke teorije odumiranja nacija i država) (90/91.) u krvi (koju su prouzročili JNA i velikosrpska ideja) (protkanog politikom pomirbe i državotvorne ideje, pravednog i oslobodilačkog, obrambenog rata), drugi pad (povratak) (račanovog parlamentarnog socijalizma/komunizma) protekao je u ozračju politike zastrašivanja haškim progonom (i srećom povratka HDZ-ove vlasti).
Bez koncepta iskorjenjivanja socijalizma/komunizma (uspostava privatnog vlasništva je civilizacijski doseg), koji zagovara društveno vlasništvo (i time čini civilizacijski korak unazad) ne postoji politika koja Hrvatsku može učiniti dostojnom življenja, osigurati joj prosperitet.
Treći (povratak) pad socijalizma/komunizma u Hrvatskoj se odvija na dugoročnoj platformi smjene (socijalističkog) predsjednika i (socijalističke) vlasti. Zanemarimo što su predsjednici (mesići, josipović) i premijer (milanović, mesićev kum (po ocu)) nesocijalisti (neradnička banda). Poleđina njihovih mandata je socijalizam (ili bolje reći, oni su neradnici i neodgovorni u poleđini socijalizma).
Kad ovaj narod ne bi vjerovao u socijalizam, niti bi oni mogli biti u poleđini socijalizma, niti socijalizam u poleđini njihovih mandata ...
Razlozi (genetski razrijeđeni, demografski osakaćeni, psihološki pred indokrinirani, ...) toleriranja socijalizma/komunizma je sociološka smrt naroda.
Hrvatski narod, umjesto prerastanja u hrvatsku naciju, rasplinuo se u osobnom sociološkom repozicioniranju (nastalom genocidom i protjerivanjem sposobnog stanovništva, upražnjavanjem društvenih pozicija koje su nastojali osvojiti genetski slabiji ...).
Hrvatska i danas promatra vlastito popunjavanje društvenih pozicija genetskim otpadom. Zbog toga je socijalizam prihvatljiv/toleriran. Omogućava zakonske i stvara društveno prihvatljive okvire napredovanja nesposobnih.
Pogledajte ministarstva ... prepuna su lažnih diploma i lažnih ministara. Ako Matić i Kotromanović mogu biti ministri onda država ne zaslužuje bolje.
Socijalizam je društveni poredak zajedničkog vlasništva (time i uspostave prava odlučivanja na široj osnovi, što nesposobnim daje veću moć ... jer su brojniji i solidarniji (vođeni vanjskim službama koje provode specijalni rat protiv Hrvatske)).
Oblik zajedničkog vlasništva (bez kriterija vrijednosti glasa pri odlučivanju) ne odgovara nikome (dugoročno). Podržavaju ga samo dok ne prisvoje imovinu i poziciju koju mimo socijalizma ne bi mogli ostvariti ...
Zbog toga se u Hrvatskoj socijalizam vraća svako nekoliko mandata, i nikad se nitko nije zauzeo za trajno iskorjenjivanje tog zla.
Hrvati su potonuli na dno (pohlepe i nerada).
Andrea Mantegna