Zablude hrvatskog gospodarstva

Poduzetništvo (gospodarsko poslovanje) se temelji na smišljenoj gospodarskoj aktivnosti s ciljem postizanja dobiti.
Svi troškovi poslovanja i dobit se prenose na potrošača.

Bruto plaće, trošak materijala, trošak energije, trošak tehnologije (patenti, autorska prava, ..), ostali troškovi, dobit se oporezovani porezom na dodanu vrijednost (PDV) prenose na korisnika.

Sve poreze (pa i povećane poreze zbog poreznih razreda) plaća potrošač.
Opravdana zamjerka poduzetnika o prevelikom poreznom opterećenju (doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje radnika su oporezovani PDV-om) (samo) potrošača, što uzrokuje manju kupovnu sposobnost a time i manju poduzetničku mogućnost često je protumačena kao bespotrebno i preveliko poduzetničko plaćanje poreza (rastrošnoj) državi. Poduzetnici nikad ne plaćaju poreze, oni svoje poreze prevale na potrošače.

Samo potrošači plaćaju poreze.

Poduzetnici prikupljaju poreze i uplaćuju državnoj instituciji. Taj mehanizam naplate PDV-a u ime države, bez naknade za novčane transakcije, je čudan.

Potrošači plaćaju državi porez po društvenom ugovoru. Plaćaju funkcioniranje države (policija, vojska, pravosuđe, ...).
Kad poduzetnici ne bi naplaćivali porez od potrošača, nego bi dostavljali podatke o računu poreznoj upravi, bilo bi očito tko jedini plaća poreze.

Umjesto učestaloga ukazivanja na najopterećeniju skupinu u društvu (potrošači), na pogođenost potrošača koji manje ili ništa ne zarađuju, društvo stvara percepciju o poreznoj pogođenosti poduzetnika.
Prvi korak ka savladavanju teške gospodarske i društvene krize je olakšavanje položaja potrošača tako da nije samo potrošač već je ili poduzetnik ili radnik.


Svima mora biti jasno kako pojedinac bez rada i/ili poduzetništva ne može lako živjeti. Spoznaja o poreznom opterećenju samo potrošača je najveći poticaj za veću gospodarsku aktivnost svakog radno sposobnog člana društva.

Oznake: poduzetništvo, gospodarsko poslovanje, potrošači, poduzetnici, troškovi poslovanja, porezi, prikupljanje poreza, PDV, spoznaja

2000 godina Isusa Krista

Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, 23. kolovoza, spomendan je na žrtve totalitarnih diktatura u Europi u 20. stoljeću.
Spomendan je na naše odbijanje prihvaćanja Isusova nauka, koje ni nakon 2000 godina nije doprlo do našeg srca, do našeg razuma.

Titova (zločinačka) diktatura, 24. kolovoza 1947.g. je krvavo iskazala svoje protivljenje Isusovu nauku i promociji kulture zla ubojstvom blaženog Miroslava Bulešića.

Svi koji su vjerovali kako je zagovaranje vjere u titovoj Jugoslaviji bilo slobodno (povodeći se vlastitim iskustvom), samo iskazuju nedostatak vlastitog iskustva kao ozbiljnog argumenta.
Smrt je vječna, a glupost traje duže ...


Sustav koji je seljaštvo nekritički i neodgovorno nastojao zamijeniti radničkom državom prouzročio je nebrojene i bespotrebne patnje, prouzročio je nebrojene patnje nastojeći ostvariti vladajuću ulogu (ubojstva, masovne likvidacije, progoni i uništavanja) kako bi provodili svoje naume, prikrivali su svoje zločinačke radnje sakrivajući se iza lažnog (krvlju oblivenog) humanizma (lažima podmećući svojim protivnicima). Sam odabir socijalizma-komunizma-revolucije kao sredstva ostvarenja radničkoga, i samo radničkoga društva ukazuje na zlokobnost nastupajućeg sustava, koji je ostavio dubokog krvavog i razarajućeg traga.
Socijal-utopijska nebriga za društvo, koje je preživljavalo u skladu s mogućnostima, odvesti takvo društvo u neimaštinu i nerad (prethodno ga nasiljem osloboditi od svih dijelova koji su kritički suprotstavljali takvom ponašanju) i danas rezultira nakaradnim i neodgovornim ponašanjem najodgovornijih osoba u vladi i vlasti.
Najava jednog ministra o dugu zdravstvenog sustava (u iznosu od 8 milijardi kuna) i nagovještaj namicanja sredstava povećanjem naknada za mobitele i gorivo, sastavljanje lista prioriteta liječenja samo je produžetak socijal-utopijskog pristupa.
Najava drugog ministra o uvođenju poreza na nekretnine podjednako je socijal-utopijski pristup.

Uspostavljanje društva jednakosti nije uspostava pravednog društva. Pravedno društvo se gradi uspostavom pravedne raspodjele dobara unutar društva. Pravedno društvo ne garantira (ne jamči) jednoliku raspodjelu, već ustrajava na raspodjeli po modelu koje društvo (a ne vlast) uspostavi.

Razvijena (uglavnom industrijska) društva brigu o siromašnima rješava socijalnom politikom (osiguravanja uvjeta preživljavanja, ali ne i materijalnom jednakošću). Društva u razvoju tolika materijalna izdavanja nisu sposobna osigurati niti zaposlenim kao pravičnu naknadu za njihov rad.

Blaženi blaženi, jao siromašnima, brinimo o umom siromašnima (jer će nas upropastiti budu li oni brinuli o nama). ((blaženi) plenković je vrlo neodgovorna osoba koja nas vodi u propast)

2000 godina nam nije bilo dovoljno shvatiti Isusov nauk.

Oznake: spomen dan, totalitarizam, autokratski režim, totalitarne diktature, isus, nauk, blaženik, socijal utopija, jednakost, porezi, ministri, siromašni, pravedno društvo, raspodjela dobara, umom siromašni