Draga Gospođo, ja bih vama j* mater

Tko se dosjetio i uvalio me u sustav stabilne valute, iskušane demokracije, provjerenih ljudskih (i ostalih) sloboda (ja bez svoga psa ni u pučku kuhinju ne idem), uljuđenog javnog izričaja, napredne kulture, razvijenog sporta, ... j* on sebi majku!

Europa prije i poslije svjetskih ratova nije za mene marila.
Europa nije za mene marila kad sam trebao poticajno djetinjstvo. Europa nije za mene marila kad sam trebao poticajnu mladost.
Nije za me marila ni kad sam trebao uređen život.
Nije me se sjetila u siromaštvu. Nije me se sjetila u bolesti.

Sjetila me se na kraju mog života. Nezasluženo.

Dok je djetinstvo i školski uzrast bio značajan u razvoju osobe, nije me primjećivala.
Dok je radno mjesto i privreda značila razvoj osobe i društva kojem pripadam, nije me primjećivala.

Kad su proradili roboti i automati, kad sam postao potpuno beznačajan, jer ne mogu biti kupac već samo potrošač, sjetila me se. (Nažalost.)
Pogađate zašto?

Ne podnosi, stara k*rva, nekontrolirane teritorije naseljene domorodcima, koji se prirodnim putem mogu dočepati sverazornog oružja čime će sve čime su ovladali izgubiti.
(Dok sam bio radno aktivan, nisam im bio interesantan, a sada sam kao teret u raspodjeli dobara za koje se ne moram mučiti izrazito važan??)
Naseljavanje imigrantima je proces destabilizacije određenih kultura, prije svega kulture života (katoličanstvo, kršćanstvo) koje bi im bila prepreka u ubojstvu čovječanstva.
Europsko stanovništvo izmješati neškolovanim stanovništvom i proizvesti rat nestanka.
Europa bez granicam, rUsija bez granica, Kina bez granica.
Samo Indija drži nuklearni potencija u granicama, jer ne smije biti bez granica.

Svijet je izgubio ljudskost. A oni koji su sudjelovali u koncentraciji proizvodne i vojne moći ljudskost nikada nisu ni poznavali.


Jedini način opstanka je multiplicirana nuklearna opasnost, koja bi jamčila zaustavljanje procesa uništenja kultura/civilizacija/čovječanstva kakvog danas poznajemo.
(pLenković, primjetili ste, ne ide u tom smjeru i s njim niste sposobni opstati.)

Oznake: stabilna valuta, demokracija, ljudske slobode, europa, svjetski ratovi, roboti, automati, raspodjela dobara, kultura života, svemoćno oružje, koncentracija moći, SF

2000 godina Isusa Krista

Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, 23. kolovoza, spomendan je na žrtve totalitarnih diktatura u Europi u 20. stoljeću.
Spomendan je na naše odbijanje prihvaćanja Isusova nauka, koje ni nakon 2000 godina nije doprlo do našeg srca, do našeg razuma.

Titova (zločinačka) diktatura, 24. kolovoza 1947.g. je krvavo iskazala svoje protivljenje Isusovu nauku i promociji kulture zla ubojstvom blaženog Miroslava Bulešića.

Svi koji su vjerovali kako je zagovaranje vjere u titovoj Jugoslaviji bilo slobodno (povodeći se vlastitim iskustvom), samo iskazuju nedostatak vlastitog iskustva kao ozbiljnog argumenta.
Smrt je vječna, a glupost traje duže ...


Sustav koji je seljaštvo nekritički i neodgovorno nastojao zamijeniti radničkom državom prouzročio je nebrojene i bespotrebne patnje, prouzročio je nebrojene patnje nastojeći ostvariti vladajuću ulogu (ubojstva, masovne likvidacije, progoni i uništavanja) kako bi provodili svoje naume, prikrivali su svoje zločinačke radnje sakrivajući se iza lažnog (krvlju oblivenog) humanizma (lažima podmećući svojim protivnicima). Sam odabir socijalizma-komunizma-revolucije kao sredstva ostvarenja radničkoga, i samo radničkoga društva ukazuje na zlokobnost nastupajućeg sustava, koji je ostavio dubokog krvavog i razarajućeg traga.
Socijal-utopijska nebriga za društvo, koje je preživljavalo u skladu s mogućnostima, odvesti takvo društvo u neimaštinu i nerad (prethodno ga nasiljem osloboditi od svih dijelova koji su kritički suprotstavljali takvom ponašanju) i danas rezultira nakaradnim i neodgovornim ponašanjem najodgovornijih osoba u vladi i vlasti.
Najava jednog ministra o dugu zdravstvenog sustava (u iznosu od 8 milijardi kuna) i nagovještaj namicanja sredstava povećanjem naknada za mobitele i gorivo, sastavljanje lista prioriteta liječenja samo je produžetak socijal-utopijskog pristupa.
Najava drugog ministra o uvođenju poreza na nekretnine podjednako je socijal-utopijski pristup.

Uspostavljanje društva jednakosti nije uspostava pravednog društva. Pravedno društvo se gradi uspostavom pravedne raspodjele dobara unutar društva. Pravedno društvo ne garantira (ne jamči) jednoliku raspodjelu, već ustrajava na raspodjeli po modelu koje društvo (a ne vlast) uspostavi.

Razvijena (uglavnom industrijska) društva brigu o siromašnima rješava socijalnom politikom (osiguravanja uvjeta preživljavanja, ali ne i materijalnom jednakošću). Društva u razvoju tolika materijalna izdavanja nisu sposobna osigurati niti zaposlenim kao pravičnu naknadu za njihov rad.

Blaženi blaženi, jao siromašnima, brinimo o umom siromašnima (jer će nas upropastiti budu li oni brinuli o nama). ((blaženi) plenković je vrlo neodgovorna osoba koja nas vodi u propast)

2000 godina nam nije bilo dovoljno shvatiti Isusov nauk.

Oznake: spomen dan, totalitarizam, autokratski režim, totalitarne diktature, isus, nauk, blaženik, socijal utopija, jednakost, porezi, ministri, siromašni, pravedno društvo, raspodjela dobara, umom siromašni