Uspješna društva ne grade neuspješni ...

Kapitalizam je sustav u kojem je konkurentnost (takmičarstvo) dio sustava. Socijalizam zagovara jednakost (i izjednačavanje).
Kapitalizam (onaj neuspješni, a neuspješan je samo onaj kapitalizam kojeg socijalisti mogu ugroziti)(kao i svaki sustav ima ili nema mehanizam samoodržanja) u srazu sa socijalizmom ima upravo nedostatak u minimumu solidarnosti prema članovima društva. Sustav mora ustanoviti osnovnu mjeru zajedništva kako bi postojao.
Ona kapitalistička društva koja nemaju mjeru zajedništva meta su socijalista (koji ne čine društvo boljim, samo nametnu neprikladnu vladavinu).
Nesolidarna društva nemaju ni razvijenu svijest o štetnosti socijalizma/socijalista (uvjereni kako su antikomunisti ...).
Nikada nisu razvili javno objavljene razlike dvaju sustava i nepodobnost socijalizma.
U Hrvatskoj je broj ugroženih (nesposobnih) ratovima, migracijama, ... povećan (što ih podupire u stajalištu kako kapitalizam (sustav zasnovan na najvećem stupnju sloboda) nije dobar).

Hrvatska nije zasnovala početne zajedničke vrijednosti (kapitalizma), stoga nije u mogućnosti graditi stabilni sustav.
Zadaća lidera društva (a političari su najistaknutiji lideri) je osigurati uvjete stabilnosti. U Hrvatskoj političari (nakon F. Tuđmana) koriste liderstvo za kapitalističke nakane (zbrinjavanja), bez obrane samog sustava (zbog kompetetivnosti kapitalizma). Trenutno je Hrvatska u nakaradnom stanju (iako se nova vlast hvali s 2,7% povećanja BDP-a u prvom kvartalu).
Slučaj sa socijalizmom je jednakih obilježja (nametnuti sustav u kojem društvo nije uspostavilo mjerilo osnovnih vrijednosti).

U društvu koje tavori na nepostojanju osnovnog mjerila vrijednosti, smjenjuju se lijevo-desni izgubljeni i stvaraju društvo (koje zbog gubitka radnog doba) ne podržava nikakve promjene (nabolje). Kada je nastajala RH znao sam da će svi uništeni u socijalizmu biti kočnica prosperitetu (zbog jala i mišljenja kako nisu dužni biti na korist novim (možebitnim) nositeljima društva ...)

To je dovelo do paradoksa da svaka vlada ima značajne uspjehe i poraste, a svjetske liste Hrvatsku prokazuju kao izrazito zaostalu i neaktivnu (neradnu) državu ...
Početna mi je namjera bila upečatljivije ukazati na osnovne probleme (hrvatskog društva), ali sam pišući zastao na uopćenijem (taksativnom) nabrajanju tih problema. Neupečatljivost (potrebna za jači društveni odjek) ima zadaću probuditi zrno nevjerice koja će ostati trajno prisutna (s namjerom da se i za godinu, kao i za 15 godina vodimo mišlju kako se grade uspješna društva).

Oznake: kapitalizam, takmičarstvo, konkurentnost, jednakost, socijalizam, neuspješni kapitalizam, osnovna mjera zajedništva, nesolidarna društva, ugroženi, nesposobni, liderstvozbrinjavanje, nakaradno stanje, lijevo-desni izgubljeni, gubitak radnog doba, uništeni u socijalizmu, kočnica prosperitetu, paradoks porasta, izrazito zaostala, upečatljivost, neupečatljivost, izgradnja uspješnog društva