Što je nama Plenković?

Jugoslavenski nacionalist (orjunaš)


U Hrvatskoj nema stručnih (obrazovanih) kadrova, titoistički sustav obrazovanja u zatvorenom totalitarnom sustavu sa stogom kontrolom informacija stvorio je legaliste ali ne i stručnjake. Svi imaju diplome i svjedodžbe, ali nemaju znanje i intelektualnu znatiželju. Dokumenti o formalnom (često protekcionistički isprepleteni) obrazovanju nužno služe popunjavanju državnih (obrazovni sustav, pravni i upravni sektor državnih ustanova, sudstvo, zdravstvo, ...) radnih mjesta.
Intelektualaca nema.

Takav sustav nema dobre zubare, nema dobre inženjere, nema dobre postolare, nema dobre pekare ... normalno je kako nema ni dobre političare.

Slučaj dvojakog tumačenja hrvatskog političkog trenutka po kojem su Hrvati klerikalci, nacionalisti, konzervativni a istovremeno na demokratskim (??)(ako jesu) izborima pobjeđuju ultra komunjare, ateisti, anacionalni (jugoslavenski nacionalisti koji zbog nepostojanja jugoslavenske nacije izgledaju kao anacionalni).

Popuniti Sabor politički nepismenim (Hrvatska nema kvalitetne političare, jer nema kvalitetan obrazovni sustav) zastupnicima, koji se politikom ne bave do kao izvorom nepripadajućih privilegija, promovirati političku nestabilnost u konzervativnoj, tradicionalno okrenutoj sredini politički je instrument manipulacije i nametanja vlastitih (nedemokratskih) političkih ciljeva.

Svi ste znali da je Plenković neobrazovan, politički imbecil, bez glasačkog tijela, bez političkih ideja - znači nedemokratičan, ateist, anacionalan (jugoslavenski nacionalist - orjunaš). Što ste očekivali kad ste ga na ovaj ili onaj način puštali protivno demokratskim tradicijama na poziciju stranačkog svevlašća i državne vlasti?

Iako je nesposoban, paravan je za interesnu skupinu koja Hrvatsku devastira, uništava.
Plenkovićeva karikaturalna uloga (umno poremećene osobe koja se igra državnim ovlastima) upućuje na skupinu koja je priskrbila formalne okvire legitimiteta (preuzimanje vodstva stranke (partije), preuzimanje parlamenta, preuzimanje Vlade RH) što upućuje na dobru pozadinsku uporabu sigurnosnih službi. Jedino one imaju sredstva, opremu i kadrove za potpuno nadgledanje svih (što u demokraciji nije poželjno). Nije pohvalno živjeti u državi koja te nadgleda, neovlašteno premeće, izborne rezultate korigira u korist svog "kandidata".
Svi ste morali znati kako loši zubari znače i loši djelatnici sigurnosnih službi, koji su odreda podložni ucjenama i sustavu naređivanja, što demokraciju čini nekorisnom.
Znali ste da je Plenković kriminalno postavljen kako bi u umjetno stvorenoj političkoj nestabilnosti progurao sve interese koje po naredbi podupiru sigurnosne službe. Sigurnosne službe RH su u rukama para-obavještajne skupine totalitarista (to više nije ni UDBA) koja bez stvarne vojne i ostale moći biva ucjenjivana od stranih obavještajnih službi. Na štetu Hrvatske.
Znali ste kako smo u svemu loši, pa ni sustav sigurnosnih službi ne djeluje kako je zamišljeno već je instrument produciranja raznoraznih problema Hrvatske.

Jugo nacionalisti, interesna skupina na udbinim principima, neškolovana rulja u državnim službama, zlouporaba praćenja i prisluškivanja, namještanje izbornih rezultata, lažne diplome, nerad i nebriga za državu.
Ima li čega vrijednog u RH?

Oznake: jugoslavenski nacionalisti, stručni kadrovi, Obrazovanje, tottalitarizam, diplome, svjedodžbe, tradicionalizam, ultrasocijalizam, formalizam, paravn za interesnu skupinu, udbaške metode, sigurnosne službe, ucjene, sustav naređivanja, stvaranje problema

U budale je sve gore ...

... ali je lakše do toga doći


Pitanje udbinog dosjea S(tjepana) Mesića postaje pitanje hrvatske realnosti.
Mesić je (iako to u nestalom dosjeu ne piše) partizansko dijete odraslo (nikad sazrelo) u vitaminsko-prehrambeno-emotivnom deficitu.
Gladovanje u ranoj fazi razvoja, izloženo ratnom stresu stvara osjećaj nevoljenosti.

Kompleksnost odrastanja u ratnom okružju, gladovanju i emotivnom košmaru ostavlja karakteristične posljedice.
Tko je nižerazrednog provokatora inaugurirao u predsjednika RH s dvostrukim mandatom, u vrijeme kad se država morala održati kao demokratska i dostojna življenja? (Službe.)
Sigurnosne službe nisu bile na potrebnom nivou, utjecaj službe bivše države i utjecaj novostvorenih sigurnosnih službi u susjednim državama ( a bile su dio bivše države) je vidljiv. Možda su i hrvatske službe podrivale državu sudjelujući svjesno u Mesićevom promoviranju.

Ako je udbin dosje bio u posjedu hrvatskih sigurnosnih službi, a nisu ga iskoristile za odstranjivanje S(tjepana) Mesića iz političkog života, već je u dva mandata bio predsjednik RH, onda više nije pitanje S(tjepana) Mesića već sigurnosnih službi.

Lakše se okomiti na S. Mesića, nego preustrojiti rad sigurnosnih službi, ali to nije rješenje. Delikatnost zadiranja u rad takvih službi jamči kako Mesić nije jedini slučaj, niti smo sigurni ubuduće.
Mesić je samo pokazatelj vrlo lošeg rada, s katastrofalnim posljedicama (iako službe Mesićeve mandate tumači strateškim odabirom budale u korisne svrhe)(toliko je budala da odabir budale djeluje demokratski ali država ne napreduje s takvim već unatoč njima). Hrvatska, nažalost, ne napreduje.
Uništila je nekoliko vlastitih generacija jer nisu sposobni razlikovati slobodu naroda od vlastitih obaveza.
U budale je jedna cipela crna, a druga smeđa.

Razvidno, izbori se namještaju (nikada jedno zlo ne dolazi samo).


2 000 000 (glasova koji se moraju čuti).

nastavit će se ...

Oznake: udba, mesić, dosje, M. Nikić, razvoj djeteta, vitaminsko-prehrambeno-emotivni deficit, potrebe djece, splitting, sigurnosne službe, strateški odabir, budala, sloboda naroda, obaveze sigurnosnoih službi

Sto godina vlasti

Sto dana nove vlade obilježila je spoznaja o razlici oblika vlasti.
Komunjarsko-orjunaška titoistička vladavina obilježena je bezobzirnom pljačkom prikrivanom svim (opasnim) instrumentima kojima raspolaže propagandna mašinerija (poduprta sigurnosnim (tajnim) službama). Specijalni rat (iskorišten za pljačkanje).

Bez uporišta u narodu, izdajnička, omražena partija poigrala se svim izvorima nestabilnosti društva kako bi neometano (u jednom mandatu) prigrabila milijarde kuna (za daljnje opstajanje u društvu koje ne želi takvu nakupinu gmizavaca).

Iskorištavanje vukovarske tragedije, materijalne nestabilnosti i siromaštva (blokiranih), poigravanje vojnom spremnošću (koju su uništili), ...
Sve u cilju neometanog pribavljanja milijardi kuna (iz državnih sredstava) kao zalog daljnjeg ometanja hrvatskog razvoja.

Ako je društvo sastavljeno od društvene osnove i društvene nadgradnje, titoisti su društvenu nadgradnju zamišljali kao revoluciju pravno-civilizacijskih postavki (u korist nepoznate civilizacije). Zlouporaba društvene vrijednosti u korist mijenjanja civilizacijske pripadnosti osobina je orjunaško-titoističke vlasti (kojoj potpuno uništenje postojeće civilizacije nije strano). Krvnici. Koji predobro poznaju efekte svoje vladavine i mogućnosti ponovnog vraćanja na vlast.
Od prvog dana vladavine pljačkali su i prikrivali (izazivajući nacionalnu netrpeljivost, obrazovne napetosti, nastojali izazvati promjenu poimanja obitelji, ... udarali su na tradicionalne vrijednosti znajući kako će društvo reagirati.) Nitko nije ukazao na nužnost obrane općeg dobra (u koje spada i materijalna i duhovna vrijednost).
Zapanjuje srpska naivnost (vjerovati hrvatima koji upropaštavaju Hrvate ukazuje na još okrutniji odnos prema Srbima (osim prema Pupovcu i Staziću, oni su ionako upropašteni na drukčiji način)).

Nova (Oreškovićeva) vlada bitno drukčije (svjesna spoznaje kako uvijek može biti izabrana; a ako nije izabrana pružila bi podršku novoj istovrsnoj vladavini u korist općeg dobra) vlada. Ne mijenja civilizacijske odrednice društva (pa je manje opterećena novcima kao sredstva postizanja društvene suglasnosti sa svojim/narodnim ciljevima).

Titoisti (prenapuhani vlastitom bezobraštinom i nemjerljivom glupošću) čekaju osudu društva. I konačno rješenje. Nestanak s političke scene, neopaženo (kako su i došli) ili u krvi (što bi bilo za društvo korisnije).
U stoljeću hrvatske patnje, titoisti su centralna politička snaga nametanja te patnje ...

Oznake: Sto dana nove vlade, bezobzirna pljačka, prikrivanje, propagandna mašinerija, specijalni rat, sigurnosne službe, izdajnička, omražena, milijarde kuna, društvena osnova, društvena nadgradnja, promjena civilizacije (u korist nepoznate civiliza, obrana općeg dobra, srpsla naivnost, vjerojatnost reizbora, podrška istovrsnoj vladi, osuda društva, konačno rješenje, titoisti su centrana politička snaga nametanja pat

(Ne)uračunjivost

Uobičajeno (nezainteresiran za događaje u SDP-u), osvrte na politička događanja gledam kroz prizmu interesa i logičnosti.
Korak naprijed, dva udesno (ulijevo bi nagazili na minu) ... kroz svakodnevicu političkog polja.

Onaj tko dopušta ljevičare (kvazi intelektualce, lažne teoretičare društvenog dobra, licemjere svakodnevice) nije u mogućnosti nadati se stabilnosti društva.
Sve mane socijalizma/komunizma sadržane su u kritici socijal utopije (najnesposobniji i najgori najviše najupornije galame kako bi zauzeli privilegirana mjesta).
(Svi znamo koji su položaji privilegirani (upravljački). Zbog tog su takvi položaji popraćeni dodatnom moći (na koje socijal-utopisti (nesposobni zauzimati položaj u društvu po zasluzi) revolucionarno (nasiljem) jurišaju). Društvo nije svrha (sebi), već predmet nesposobnih.)

Ono što je izvjesno, svako društvo ima zadaću samoodržanja, potiče na na uračunjivo ponašanje. Uračunjivost se nametne (sama po sebi) i nesposobnim (jer prevelik broj pokušaja stvara spoznaju o stvarnim dosezima). Vitalno društvo neuračunjive strogo kontrolira.

U svjetlu socioloških spozna, povratak "ljevičara" na vlast u Hrvatskoj produkt je zakulisnih igara sigurnosnih službi (koje, ako imaju nadzor, imaju svrhu zaštiti društvo (u demokraciji (??)). Cijela pozicionirana klika (sdp-ovaca i hns-ovaca) ima spoznaju o svojoj bezvrijednosti.

Milanović (prvotno, po ocu i očevom prijatelju (Stjepanima), hdz-ovac, po Perkoviću (i njegovim karakteristikama) pozicioniran prosperitetni kadar (u MVP promoviran), povratnik (u nikad njegov) SDP), iznova pozicioniran u SDP-u)(iako lijeni i priglupi komunjarski sin) pozdravom "drugovi i drugarice" (u svjetlu vlastite uračunljivosti (i spoznaja vlastitih (nevrijednih) osobina) (logično) se otklonio ka neuračunjivosti ...

Uračunjivošću nema što osvojiti, neuračunjivosti nema što izgubiti.
Hrvatska je objekt (podmukle namjere).
Smrt vreba ... (društvo). Sociološka smrt nastupa kad društvo vode neuračunjivi, zbog kojih se nitko ne osjeća pripadnikom društva.

Motrim vas, pozorno!

Oznake: političko polje, događaji u SDP-u, ljevičari, socijal utopija, samoodržanje društva, uračunjivost, neuračunjivost, sigurnosne službe, pozicioniranje nesposbnih, privelegiranost, upravljačke uloge, povećana moć, objekt podmukle namjere, sociološka smrt

Totalitarizam i pomirba

Bivši (vukovarski) borac (u međuvremenu se s odmetnutim Glavaševićevim sinom predomislio ...) Matić, bivši savjetnik, bivši ministar je produkt službi.
Sigurnosne službe ga moraju i deinstalirati.

U trgovini (specijalnom ratu) sa srpskim (vojnim) službama, Matić je dobio prigodu (mimo stvarnih zasluga) obnašati državne funkcije.
Hrvatske obavještajne službe (pri sigurnosnim provjerama) nisu sposobne (zbog nepostojanja ideološkog okvira) kadrovirati državne službenike.
U Jugoslaviji su podrivali Jugoslaviju (vodeći je u ratni kaos), u Hrvatskoj su (podjednako neodgovorno) stvarali kadrove koji će podrivati Hrvatsku, sutra će (neodgovorno) stvarati neku novu (ratnu) krizu.
Problem hrvatskih službi, isprepletenih od starih (jugoslavenskih) kadrova i njihovih metoda (radi se o sedmoligaškoj, moralno neprihvatljivoj, blatno priglupoj sviti), je nepostojanje kvalitetnog kadra i kvalitetnih odredbi (djelovanja)).

Hrvatska nije suprotstavljanjem agresiji (srbo-četničke vojske) htjela jugoslaviju i socijalizam. Htjela je slobodnu, nacionalnu, suverenu državu utemeljenu na demokraciji i kapitalističkom sustavu. (O propagandističkom prikazu kapitalizma nekom drugom prigodom ...)
Politika pomirbe (iako krivo interpretirana) nije nudila suživot jugoslavena, komunista, socijalista, partizana i njihovih sinova sa nacionalnom, vjerskom, Hrvatskom ustaških sinova.
Hrvatska je ponudila politiku pomirbe kao sredstvo prevladavanja totalitarizma (i kapilarne pojave prisile stanovništva u nametanju totalitarizma). Hrvatska (osim u krivom publicističkom prikazivanju) nije nudila Hrvatsku koju će braniti ustaški i partizanski sinovi, već Hrvatsku koja će na demokratskim načelima (osporavanja totalitarizma) pružiti prigodu svima kojima je takva Hrvatska ideal.

Republika Hrvatska nije nastala na pomirbi partizanske i ustaške Hrvatske, već na suprotstavljanju agresiji koja je posljedica želje hrvatskog puka za nacionalnom. demokratskom državom.
Hrvatska zaslužuje sigurnosne službe (kao temelj državne i nacionalne sigurnosti) dostojne veličine cilja kojem su stremili i žrtve koju su Hrvati podnijeli na tom putu.

Kako se uopće usudite pomisliti da bi sdp mogao obnašati vlast u RH?

Oznake: sigurnosne službe, sigurnosne provjere, sedmorazredni karakter hrvatskih sigurnosnih služb, agresija, politika pomirbe, totalitarizam, kapilarnost, uzroci i ciljevi Domovinskog rata, demokracija, slobode