Uobičajeno (nezainteresiran za događaje u SDP-u), osvrte na politička događanja gledam kroz prizmu interesa i logičnosti.
Korak naprijed, dva udesno (ulijevo bi nagazili na minu) ... kroz svakodnevicu političkog polja.
Onaj tko dopušta ljevičare (kvazi intelektualce, lažne teoretičare društvenog dobra, licemjere svakodnevice) nije u mogućnosti nadati se stabilnosti društva.
Sve mane socijalizma/komunizma sadržane su u kritici socijal utopije (najnesposobniji i najgori najviše najupornije galame kako bi zauzeli privilegirana mjesta).
(Svi znamo koji su položaji privilegirani (upravljački). Zbog tog su takvi položaji popraćeni dodatnom moći (na koje socijal-utopisti (nesposobni zauzimati položaj u društvu po zasluzi) revolucionarno (nasiljem) jurišaju). Društvo nije svrha (sebi), već predmet nesposobnih.)
Ono što je izvjesno, svako društvo ima zadaću samoodržanja, potiče na na uračunjivo ponašanje. Uračunjivost se nametne (sama po sebi) i nesposobnim (jer prevelik broj pokušaja stvara spoznaju o stvarnim dosezima). Vitalno društvo neuračunjive strogo kontrolira.
U svjetlu socioloških spozna, povratak "ljevičara" na vlast u Hrvatskoj produkt je zakulisnih igara sigurnosnih službi (koje, ako imaju nadzor, imaju svrhu zaštiti društvo (u demokraciji (??)). Cijela pozicionirana klika (sdp-ovaca i hns-ovaca) ima spoznaju o svojoj bezvrijednosti.
Milanović (prvotno, po ocu i očevom prijatelju (Stjepanima), hdz-ovac, po Perkoviću (i njegovim karakteristikama) pozicioniran prosperitetni kadar (u MVP promoviran), povratnik (u nikad njegov) SDP), iznova pozicioniran u SDP-u)(iako lijeni i priglupi komunjarski sin) pozdravom "drugovi i drugarice" (u svjetlu vlastite uračunljivosti (i spoznaja vlastitih (nevrijednih) osobina) (logično) se otklonio ka neuračunjivosti ...