06
petak
svibanj
2016
Židovsko pitanje, titoizam i ustaše
Židovsko pitanje u RH je nedvojbeno pitanje odnosa većinskog stanovništva (Hrvata) prema svima, ali i političkog odnosa ...
Kriza (proistekla iz orjunaško-titoističke napuhanosti) koja potresa Hrvatsku, odrazila se i na materijalne prilike (napominjem, kriza je nesposobnost donošenja odluka). Materijalna neimaština (produkt društvene osnove) ukazuje na bezidejnost (i bespotrebnost ) društvene nadgradnje (svojstveno komunističko-titoističkim lamentiranjima o humanom sustavu i najvećem (Titu) humanisti).
Borba za pravo (birača i stanovništva) na bolji život dovela je do otpora (titoističke) bande koja svakodnevno poseže za titoističkim metodama.
Ničim izazvan, predstavnik (titoista, a ne) židovske zajednice spomenuo je ustašku vlast u protekloj godini ...
Niti su židovi zastupani (pravovaljano), niti su u Hrvatskoj fašisti ili ustaše na vlasti. U Hrvatskoj je titoizam (mali smradovi) na djelu koji se bori za vlastita prava (prava na vlast). Titoizam je oduvijek nametao zastupnike (manjinskih zajednica, interesnih skupina, većinskog stanovništva, ...) na neadekvatan, sebi (titoistima) svrsishodan način. Više su štete titoisti uradili u svojoj kratkotrajnoj vladavini nego osmanlije i Huni zajedno ...
Primjer židovskog pitanja (plastično) ukazuje na promašenost i štetnost titoizma. Nepovratno narušavanje međuljudskih odnosa posredstvom udbaško-titoističkih kadrova. (Onog tko se usudio Hrvatskoj spočitavati ustaško-fašistički karakter u protekloj godini dana treba osuditi i kazniti kao udbaško-titoistički kadar (potplaćen i u službi zla), a ne kao predstavnika židovske zajednice.) Židovska zajednica bespotrebno (nepružanjem otpora banditskim načelima (titoizma)) gubi i ono malo izgleda na boljitak (kao i svi mi, bez obzira na pripadnost).
Titoizam je zlo koje treba iskorijeniti (demokratizacijom).
Hrvatska je katolička (fašistička nije mogla, niti može biti), ustaška kad treba ... (ustaštvo je dio hrvatskog povijesnog identiteta). Protivnici ustaštva iz doba Kraljevine Jugoslavije stvorili su ustaše i u titovoj Jugoslaviji (koji se, opet, razlikuju, od pavelićevih). Odnos prema ustašama je odnos prema istini ...
Osporavanje povijesnom narodu pravo na državu (bez obzira na ime naroda) mora stvarati bunt.
Oznake: židovsko pitanje, kriza, materijalna neimaština, bezidejnost, društvena osnova, društvena nadgradnja, zastupanje, borba za pravo na vlast, teta?, demokratizacija, ustaštvo kroz povijest, odnos prema ustašama
komentiraj (2) * ispiši * #
05
četvrtak
svibanj
2016
Sto godina vlasti
Sto dana nove vlade obilježila je spoznaja o razlici oblika vlasti.
Komunjarsko-orjunaška titoistička vladavina obilježena je bezobzirnom pljačkom prikrivanom svim (opasnim) instrumentima kojima raspolaže propagandna mašinerija (poduprta sigurnosnim (tajnim) službama). Specijalni rat (iskorišten za pljačkanje).
Bez uporišta u narodu, izdajnička, omražena partija poigrala se svim izvorima nestabilnosti društva kako bi neometano (u jednom mandatu) prigrabila milijarde kuna (za daljnje opstajanje u društvu koje ne želi takvu nakupinu gmizavaca).
Iskorištavanje vukovarske tragedije, materijalne nestabilnosti i siromaštva (blokiranih), poigravanje vojnom spremnošću (koju su uništili), ...
Sve u cilju neometanog pribavljanja milijardi kuna (iz državnih sredstava) kao zalog daljnjeg ometanja hrvatskog razvoja.
Ako je društvo sastavljeno od društvene osnove i društvene nadgradnje, titoisti su društvenu nadgradnju zamišljali kao revoluciju pravno-civilizacijskih postavki (u korist nepoznate civilizacije). Zlouporaba društvene vrijednosti u korist mijenjanja civilizacijske pripadnosti osobina je orjunaško-titoističke vlasti (kojoj potpuno uništenje postojeće civilizacije nije strano). Krvnici. Koji predobro poznaju efekte svoje vladavine i mogućnosti ponovnog vraćanja na vlast.
Od prvog dana vladavine pljačkali su i prikrivali (izazivajući nacionalnu netrpeljivost, obrazovne napetosti, nastojali izazvati promjenu poimanja obitelji, ... udarali su na tradicionalne vrijednosti znajući kako će društvo reagirati.) Nitko nije ukazao na nužnost obrane općeg dobra (u koje spada i materijalna i duhovna vrijednost).
Zapanjuje srpska naivnost (vjerovati hrvatima koji upropaštavaju Hrvate ukazuje na još okrutniji odnos prema Srbima (osim prema Pupovcu i Staziću, oni su ionako upropašteni na drukčiji način)).
Nova (Oreškovićeva) vlada bitno drukčije (svjesna spoznaje kako uvijek može biti izabrana; a ako nije izabrana pružila bi podršku novoj istovrsnoj vladavini u korist općeg dobra) vlada. Ne mijenja civilizacijske odrednice društva (pa je manje opterećena novcima kao sredstva postizanja društvene suglasnosti sa svojim/narodnim ciljevima).
Titoisti (prenapuhani vlastitom bezobraštinom i nemjerljivom glupošću) čekaju osudu društva. I konačno rješenje. Nestanak s političke scene, neopaženo (kako su i došli) ili u krvi (što bi bilo za društvo korisnije).
U stoljeću hrvatske patnje, titoisti su centralna politička snaga nametanja te patnje ...
Oznake: Sto dana nove vlade, bezobzirna pljačka, prikrivanje, propagandna mašinerija, specijalni rat, sigurnosne službe, izdajnička, omražena, milijarde kuna, društvena osnova, društvena nadgradnja, promjena civilizacije (u korist nepoznate civiliza, obrana općeg dobra, srpsla naivnost, vjerojatnost reizbora, podrška istovrsnoj vladi, osuda društva, konačno rješenje, titoisti su centrana politička snaga nametanja pat
komentiraj (4) * ispiši * #
