08

četvrtak

rujan

2016

Prosječna primanja nezaposlenog/e Hrvata/ce



Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske
za lipanj 2016. iznosila je 5 686 kune.
Broj zaposlenih je 1.554.000, broj nezaposlenih je 254.653.

Godišnja neto primanja u RH iznose 106,032 milijardi kuna (ili 14,137 milijardi €).
Za punu zaposlenost i osiguranje prosječnih mjesečnih primanja 7300 kn godišnja neto primanja bi bila 158,438 milijardi kuna (ili 21,125 milijardi €).
Rast BDP-a (na godišnjoj razini kako bi postigli punu zaposlenost i povećanje mjesečnih primanja) trebao bi iznositi 52,406 milijardi kuna (6,987 milijardi €) (ili 16,249 %) . Uz uvjet da su prosječna primanja stvarno primanja svakog zaposlenog.
BDP bi na godišnjoj razini samo za punu zaposlenost i povećanje neto primanja trebao rasti preko 16 % ...
Zaračunavanje bruto primanja povećava izračun na 26%, povećanje prihoda vlasnika povećao bi potrebu porasta BDP-a bar za 7 % .

Plaćanje kamata na dosadašnja dugovanja ili uz kamate otplaćivanje i glavnice zahtijeva dodatni porast (ako su zaduženja po 2% ili 4 %) veći od kamata po koji su zaduženja ostvarena.
Bez povećanja državnog proračuna (koji ostvaruje proračunski deficit, uz drastične mjere štednje).

I to sve zbrojno daje potrebu od 30 % porasta BDP-a (na godišnjoj razini).
Rasporedimo li to na razdoblje od 5 godina (što je krajnji rok strpljivosti mladog radnog kadra) BDP bi godišnje morao realno rasti barem 6 %. I računati na strpljivost nezaposlenih (socijalno ugroženih).
Kako bi postigli zaposlenost i uvjete za izlazak iz siromaštva. Bez vraćanja javnog duga, osiguranja državnog proračuna (koji je znatno smanjen zbog krize)(čitaj: komunjara).

Nevjernici komunizma su postali nevjernici kapitalizma i podjednako ga uništili.

Zavaravanje povratkom milanovića, izabirom novih (plenkovića) ili trećeg puta (velikih ili veliko malih koalicija), bez programa oporavka, rasčlanjivanja nastanka duga (nogiranja svih bespotrebnih uključujući besplatno školstvo, zdravstvo), stalnim nametanjem problema Zakona o športu (koji je beznačajan), bez vraćanja društvene i ekonomske pokretljivosti na temelju vlastitih rezultata (a ne političke podobnosti) ovo je društvo osuđeno na zlobu.
Uskraćivanje minimalnih uvjeta za opstanak politika je raseljavanja i uspostave kontrole nad teritorijem (u geostrateške svrhe).
Mogu li Hrvati/ce na vjetrometini (sukoba civilizacija) zadržati djedovinu ostaje upitno ...

(proračuni su okvirni i nemaju namjeru biti precizni ...)


Oznake: mjesečna neto plaća, broj zaposlenih, broj nezaposlenih, porast BDP-a, ras na godišnjoj razini, nevjernici komunizma, minimalni uvjeti za opstanak, politika raseljavanja, geostrateške svrhe, program oporavka, djedovina

04

nedjelja

rujan

2016

Ludilo proglašavanja milanovića vrsnim retoričarem



Retorika (starogrč. ĺ®ÄÉÁ, govornik, orator) ili govorništvo općenito je umijeće ili tehnika govorne komunikacije s praktičnom svrhom uvjeravanja sugovornika. Takvo slikovito, dojmljivo, uvjerljivo izražavanje može biti bilo usmeno (javni govori) bilo pismeno (različiti povijesni, politički i književni spisi).

Aristotel razlikuje tri različite vrste govora:

-Politički ili savjetodavni govor
-Sudski ili sudbeni govor
-Epideiktički ili svečani govor.
Političko govorništvo (grč. ł­˝żÂ ĂĹĽ˛żĹ»µĹÄąşĚ˝ ili ´·Ľ±łÉłąşĚ˝): ovdje govornik potiče ili odvraća od konkretnih radnji koje treba, odnosno ne treba, poduzeti u budućnosti. Cilj političkog govornika jest uvjeriti u korisnost ili štetnost nečega: onaj tko potiče, savjetuje na nešto bolje, a onaj tko odvraća, odvraća od nečega gorega. Ono o čemu se ljude savjetuje jesu primjerice prihodi, rashodi, rat, mir i obrana zemlje.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Gr%C4%8Dka_retorika

Svoditi sudbinu države i naroda na retoričku moć uvjeravanja (bez oslanjanja na istine) suludo je!

Hrvatska je (tisućljeće na granici civilizacija) politički i sociološki u vrlo složenim okolnostima.
Primjerice, (prošle, iako nisu prošle) devedesete je obilježio izlazak iz socijalizma, jugoslavije, osamostaljenje, rat (protiv agresije).

Sociološki, narod nikad sazreo u naciju. Politološki, stoljećima bez vlastitih političkih zastupnika, bez vlastite vlasti.
Osamostaljenje i rat su detronirali ideološke ikone, ali bez lustracije (politikom pomirbe) nije detronirana ni ideologija ni zagovornici (ne nositelji i teoretičari, već ulizice i beskičmenjaci čija je sposobnost stvarati vlastite sudove zanemariva). Neodgovorni plaćenici.
Dakle, samo su formalno osuđene (u zanemarivom rasponu) propagandne isturene floskule (bratstvo i jedinstvo, jugoslavija kao zjenica oka, samoupravni socijalizam, titov put, tekovine nobe, ...).
Socijalističko-prosovjetske postavke "besplatnog" školstva, "besplatnog" zdravstva ("zdravlja"), solidarne mirovinske "štednje", zanemarivanja zakona ponude i potražnje nikada nisu (unatoč proklamiranoj tranziciji) niti pokušane biti izmjenjene. Hrvatska je ostala "okovana", uspavana u socijalizmu (ružnih navika).
Tko najbolje provodi takve postavke (društva)? Komunjare (nevjernici komunizma, sada nevjernici nacionalne politike i nacionalne države).

Iako točna prosudba o slabim dosezima jugoslavenstva, socijalizma i titoizma, društvo je ostalo netranzitirano (u hibridnom feudalno-socijalističkom konceptu nesvjesnog postojanja). Društva koja nisu sposobna ustvrditi vlastite norme nesvjesna su društva.

Svaki novi izbori u Hrvatskoj (demokracija bez demokracije) iznova ukazuje na ozbiljnost nesvjesnosti društva. Na nesposobnost politički se organizirati, i urediti društvo po mjeri.


Više desetljetna medijska i društvena klima hibrida (jugoslavensko-socijalističkog prosovjetsko-proruskog) feudalno-socijalističkog koncepta, bez ozbiljnih (tranzicijskih) reformi stvorio je nove (internetski obrazovane) generacije koje očekuju državu dostojnu življenja. Ali su usporenom tranzicijom (i izostavljenom lustracijom) onemogućene u preuzimanju upravljanja društvom. Neideološki satrapi (propalog komunizma) Šeks, Mesić, Manolić, Lončar, Kosor, Josipović, Milanović (instruirani iz vanjskih centara moći, u boju protiv zapadne kulture) nametnuli su okvire negativne selekcije (i iseljavanja stvarnih nositelja razvoja društva). Ostali su genetski osakaćeni, ideološki podložni.

U tim okvirima, propagiranje milanovića kao vještog retoričara, koji preostale uvjerava u ispravnost vlastitih životnih načela (koja nemaju) je zabluda. Milanović samo podilazi desetljećima uljuljanom stanovništvu (nesposobnom mijenjati se na vlastitu korist) ispraznim pričama o pravom i krivom putu.
Dobro procijenjena slika biračkoga tijela, i njihovih sposobnosti (nesposobnosti izdići se vlastitim odabirom).
HDZ je izgubio vjerodostojnost onog trenutka kada je obustavio (što zbog nesposobnosti i neznanja, što zbog djelovanja udbaških elemenata koje je Tuđman u prvotnom HDZ-u držao neutralizirane (i iskorištavao njihovu izdajničku crtu protiv neprijatelja hrvatskog naroda)) transformaciju društva i postao smetnja vlastitom biračkom tijelu (jer su neozbiljna politička stranka) i ostatku društva (koje je inertno i priželjkuje stanje mirovanja).

Hrvatska je zapala u letargiju, u kojoj su ludi dominantni.
A zemlja u kojoj ludi djeluju ozbiljno, ima ozbiljne probleme. (Hrvatska je tisućljeće iza sebe ...)

Optužujem sdp za namjerno raseljavanje nositelja razvoja društva, i HDZ za pasivno supomaganje u tom zločinačkom činu (razvlaštenja hrvatskog naroda vlastitog suverenog prava na državu i boljitak).


Ludilo je stanje duševne neuravnoteženosti gdje se osoba ne uklapa u društvene norme, te može biti opasna po sebe i ostale ljude.
1. pat. stanje onoga koji je lud 2. nekontroliranost, bezumlje, nepromišljenost, besmislenost [ludilo rata] [1] 3. žarg. jako dobro, odlično, vrstno [luda stvar][2] [Ludilo, brale!]
https://hr.wikiquote.org/wiki/Ludilo



Oznake: retorika, aristotel, politički ili savjetodavni govor, granica civilizacija, sociološko-političke okolnosti, bez vlastite vlasti, kozmetičke promjene kozmetičkih postavki, tranzicija, komunjare, nevjernici komunizma, nevjernici nacionalne države, hibridno feudalno-sociolistička tvorevina, nepotpuna tranzicija, vlastite norme društva, sposobnost političkog organiziranja, internetski obrazovane generacija