16

utorak

veljača

2016

Smanjite porez



Pad Berlinskog zida i slom socijalizma (podjednako jugoslavije i velikosrpstva) ulijevao je nadu u demokratsku prozapadnu državu (sloboda i boljeg života). (Nitko nije očekivao standard zapadnih demokracija, jer ono što su one stvarale stoljećima razumno nije očekivati u deset godina ...)
Ali smo očekivali pravičniju, slobodniju, nacionalniju državu Hrvata.

Agonija (propale) Jugoslavije (isprepletena specijalnim ratom i samovoljom partijskih satrapa), vrijeme otklona od socijalizma, rat (agresija), poratna obnova (koja nije obavljena, ali je novac potrošen ..), tranzicija (koja nije dovršena), detuđmanizacija (kriminalizacija Domovinskog rata, prikrivanje agresije ... koje služi otklonu naplate ratnih šteta), međunarodni progon hrvatskog vojnog i državnog rukovodstva (uz potporu "oživjelih" titoista), ...
Gdje je tu pravičnost, sloboda, nacionalna država?

HDZ je nakon Tuđmanove smrti potpomogao orjunaško-titoističke preinake države u apsolutističku-totalitarnu državu. Milanovićeve (našmrkani kreten) pokušaje uspostave totalitarizma zaustavili su izranjavani hrvatski branitelji i (narodni) referendumi.
Niti jedna politička stranka se nije suprotstavila totalitarnom ludilu titoista. Nisu pozvali narod na referendum o smjeni vlasti (koja je utirala put totalitarnog sustava, titoističkog društva), nisu pozvali narod na barikade ... Nisu branili demokraciju (s razlogom). Sada su se ugnijezdili u polutotalitarističkoj (apsolutističkoj) ležaljci (održavanja socijalizma).

Društvo (socijalističko) koje zadužuje državu a istovremeno pola državnog proračuna troši na socijalističke mirovine, besplatno liječenje i besplatno školstvo bolesno je društvo.
Uobičajeno je poticati obrazovanje (besplatnim modelom) ako su društva nedovoljno obrazovana, ali nakon sedamdeset godina poticanja besplatnim školovanjem nije odgojena jedna generacija koja shvaća važnost obrazovanja u profesionalnoj karijeri (iz koje se nadoknađuje s benefitima troškovi školovanja), što predstavlja ozbiljan problem više generacija (društva u različitim vremenskim razdobljima).
Podjednako nije stasala generacija Hrvata, kojoj je besplatno liječenje nezamislivo (nema besplatnog zdravstva). S kojim bi razlogom radno aktivna osoba pristala na prepuštanje osiguranja vlastitog zdravlja (života) glomaznom državnom aparatu (koji je podložan korupciji)?
Ako država ima socijalne namjere, neka (transparentno) financira i školovanje i liječenje određene (ugrožene) skupine. Ali preuzimati odgovornost za cjelokupnu populaciju socijalistički je put uspostave totalitarizma.
Ako kontrolirate školstvo i zdravstvo, kontrolirate i gospodarstvo ... uspostavili ste totalitarni sustav.

Hrvatska nije slomom socijalizma i istočnjačkog (sovjetskog) totalitarizma postigla željenu slobodu. Totalitarizam živi (samo su sada opasnost komunjare i četnici). Nije li začuđujuće kako niti jedna bitna odrednica društva nije promijenjena. Kao da smo zaspali u vremenu.

Uvedite dvodomni Sabor, vratite obvezujući saborski mandat prema biračima, ukinite državnu kontrolu školstva i zdravstva, proglasite komunizam i partizane zločinačkim, smanjite poreze (i zavucite se u rupe, da vas ne primjećujemo)!


Oznake: pad berlinskog zida, pad socijalizma, totalitarizam, titoisti, državno zaduživanje, besplatno zdravstvo, besplatno školstvo, socijalističke mirovine, ciljevi radno aktivnog stanovništva, dvodomni parlament, obezujući zastupnički mandat, smnajenje poreza

15

nedjelja

studeni

2015

Referendum za očuvanje hrvatskih općina, županija, monete (stabilne kune)


Bespuća povijesne zbiljnosti


Hrvatska nije primorana na reforme. Hrvatska ima mehanizam kontrole državnog proračuna.

Treba jasno izreći trenutno stanje (deficita, duga) i imenovati uzročnike tog stanja.
Naprimjer, hrvatski javni dug iznosi 300 milijardi kuna. Snošljiv dug (do 56% BDP-a) služio je razvoju (tranzicijskom pokretanju gospodarstva).
Od socijalističke (ovisničke i slijedničke privrede, utemeljene na marksističkom principi oslanjanja na tešku privredu za koje Hrvatska nije imala uvijete, i po HDZ-ovcu Šimi Đodanu Hrvatska je 1947.g. morala istupiti iz federacije) privrede tranzicijom smo morali pristupiti tržišnoj privredi.
Tržišna privreda nema državni monopol (koji je imala socijalistička, revolucionarna, blokovski tajna invaziona baza sovjeta na NATO pakt).
Temelje socijalističkih mastadonata su postavili sovjetski inženjeri (planeri) koji su stigli 1945.g. a napustili su Jugoslaviju 1948.g. (nakon rezolucuje IB).
Začudo, Jugoslavija je nastavila industrijalizaciju na planovima sovjetskih planera.
Sva industrijalizacija je bila dotirana (jeftinim otkupom roba, upotpunjenim uvezenim robama, jer jugoslavenska privreda nije mogla podmirivati sovjetske potrebe).
Uz obim i selektivni odabir roba kojim je Jugoslavenska privreda baratala, nedostatka roba za domaće tržište (Jugoslavija je do kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća grcala u gladi i teškoj neimaštini), otvaranjem granica potakla nekontrolitran uvoz roba građanskih osoba (poznato kao "šverc").
Nagli porast javnog (državnog) duga se poklapao sa otvaranjem granica (iako je nastao pri trgovačkom posredovanju jugoslavije između SSSR-a i članica NATO pakta nakon sovjetske invazije na Afganistan 1979.g.). Jugoslavija se zaduživala kupujući na zapadnom tržištu konvertibilnim dolarima, a prodavala članicama Varšavskog pakta za klirinške dolare.
Zašto je hrvatska (jugoslavenska) trgovačka flota bila brojna, a željeznice (tada ŽTP Zagreb, danas HŽ) upošljavale 35 000 zaposlenika otpremajući samo iz Solina preko 50 vlakova dnevno za Mađarsku (tada članicu varšavskog pakta, iza čelične zavjese)?
Zar hrvatska pomorska tradicija prestaje padom berlinskoga zida?

Tranzicija (i gospodarska) podrazumijeva otklon od privrede koja nije životna (ograničana je na strateško-vojne potrebe tadašnjeg sovjetskog saveza i komunističke partije koja je na vlasti u jugoslaviji).
Približavanjem trenutka pada Berlinskoga zida (SSSR je po međunarodnom ugovoru o ratnim štetama postignutom 1953.g (na konferenciji) naplaćivao svoje neprecizirane ratne štete od Njemačke boravkom u okupiranom dijelu poznatom kao DDR Njemačka), sovjeti su ubrzano izvlačili ogromna sredstva iz jugoslavenske privrede (što je rezultiralo naglim vanjskim zaduživanjem), a istovremeno je komunistička partija (Jugoslavije) deponirala novce na inozemne banke (kao sredstva za daljnju borbu za održanje i nametanje socijalizma/komunizma).

Socijalističko-komunistička kontrola sredstava za proizvodnju i doktrina sputavanja bogaćenja pojedinaca ili grupa, izrodila je opći nedostatak razvojnih sredstava (naročito nakon zaduživanja i hiperinflacije kojom se teret siromaštva prebacivao s komunističke partije na državu i građane).

Onaj tko pravo na samoupravu (ustavno i zakonsko pravo, pravo po povelji UN-a), predlaganjem teritorijalnog preustroja (utemeljenog prije 25 godina) u okolnostima materijalnog uništenja tih zajednica, smatra neuspješnim zloban je.
Upravo samouprava jamči njihovu obnovu (i spas od planirane sudbine iseljavanja i napuštanja povijesnih hrvatskih župa).

U slučaju bilo kakvih ukidanja općina ili županija podnijet ću ustavnu tužbu protiv idiota koji te promjene predlože. A ako ne uspije (zatrašivanjem) zaustavljanje takvih "reformi" pozvat ću na referendum (o prijevremenim izborima, o zabrani teritorijalnog preustoja, o zabrani promjene monetarne politike)
Referendum o očuvanju reforme zvane tranzicija. Ipak je tranzicija dogovorena u vladi nacionalnog jedinstva.




Oznake: socijalistička privreda, pad berlinskog zida, tržišna privreda, tranzicija, birokratizirana reforma, teritorijalin preustraoj, bespuća povijesne zbiljnosti