Marketing
Referendum za očuvanje hrvatskih općina, županija, monete (stabilne kune)
Bespuća povijesne zbiljnosti
Hrvatska nije primorana na reforme. Hrvatska ima mehanizam kontrole državnog proračuna.
Treba jasno izreći trenutno stanje (deficita, duga) i imenovati uzročnike tog stanja.
Naprimjer, hrvatski javni dug iznosi 300 milijardi kuna. Snošljiv dug (do 56% BDP-a) služio je razvoju (tranzicijskom pokretanju gospodarstva).
Od socijalističke (ovisničke i slijedničke privrede, utemeljene na marksističkom principi oslanjanja na tešku privredu za koje Hrvatska nije imala uvijete, i po HDZ-ovcu Šimi Đodanu Hrvatska je 1947.g. morala istupiti iz federacije) privrede tranzicijom smo morali pristupiti tržišnoj privredi.
Tržišna privreda nema državni monopol (koji je imala socijalistička, revolucionarna, blokovski tajna invaziona baza sovjeta na NATO pakt).
Temelje socijalističkih mastadonata su postavili sovjetski inženjeri (planeri) koji su stigli 1945.g. a napustili su Jugoslaviju 1948.g. (nakon rezolucuje IB).
Začudo, Jugoslavija je nastavila industrijalizaciju na planovima sovjetskih planera.
Sva industrijalizacija je bila dotirana (jeftinim otkupom roba, upotpunjenim uvezenim robama, jer jugoslavenska privreda nije mogla podmirivati sovjetske potrebe).
Uz obim i selektivni odabir roba kojim je Jugoslavenska privreda baratala, nedostatka roba za domaće tržište (Jugoslavija je do kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća grcala u gladi i teškoj neimaštini), otvaranjem granica potakla nekontrolitran uvoz roba građanskih osoba (poznato kao "šverc").
Nagli porast javnog (državnog) duga se poklapao sa otvaranjem granica (iako je nastao pri trgovačkom posredovanju jugoslavije između SSSR-a i članica NATO pakta nakon sovjetske invazije na Afganistan 1979.g.). Jugoslavija se zaduživala kupujući na zapadnom tržištu konvertibilnim dolarima, a prodavala članicama Varšavskog pakta za klirinške dolare.
Zašto je hrvatska (jugoslavenska) trgovačka flota bila brojna, a željeznice (tada ŽTP Zagreb, danas HŽ) upošljavale 35 000 zaposlenika otpremajući samo iz Solina preko 50 vlakova dnevno za Mađarsku (tada članicu varšavskog pakta, iza čelične zavjese)?
Zar hrvatska pomorska tradicija prestaje padom berlinskoga zida?
Tranzicija (i gospodarska) podrazumijeva otklon od privrede koja nije životna (ograničana je na strateško-vojne potrebe tadašnjeg sovjetskog saveza i komunističke partije koja je na vlasti u jugoslaviji).
Približavanjem trenutka pada Berlinskoga zida (SSSR je po međunarodnom ugovoru o ratnim štetama postignutom 1953.g (na konferenciji) naplaćivao svoje neprecizirane ratne štete od Njemačke boravkom u okupiranom dijelu poznatom kao DDR Njemačka), sovjeti su ubrzano izvlačili ogromna sredstva iz jugoslavenske privrede (što je rezultiralo naglim vanjskim zaduživanjem), a istovremeno je komunistička partija (Jugoslavije) deponirala novce na inozemne banke (kao sredstva za daljnju borbu za održanje i nametanje socijalizma/komunizma).
Socijalističko-komunistička kontrola sredstava za proizvodnju i doktrina sputavanja bogaćenja pojedinaca ili grupa, izrodila je opći nedostatak razvojnih sredstava (naročito nakon zaduživanja i hiperinflacije kojom se teret siromaštva prebacivao s komunističke partije na državu i građane).
Onaj tko pravo na samoupravu (ustavno i zakonsko pravo, pravo po povelji UN-a), predlaganjem teritorijalnog preustroja (utemeljenog prije 25 godina) u okolnostima materijalnog uništenja tih zajednica, smatra neuspješnim zloban je.
Upravo samouprava jamči njihovu obnovu (i spas od planirane sudbine iseljavanja i napuštanja povijesnih hrvatskih župa).
U slučaju bilo kakvih ukidanja općina ili županija podnijet ću ustavnu tužbu protiv idiota koji te promjene predlože. A ako ne uspije (zatrašivanjem) zaustavljanje takvih "reformi" pozvat ću na referendum (o prijevremenim izborima, o zabrani teritorijalnog preustoja, o zabrani promjene monetarne politike)
Referendum o očuvanju reforme zvane tranzicija. Ipak je tranzicija dogovorena u vladi nacionalnog jedinstva.
Post je objavljen 15.11.2015. u 13:33 sati.