08

srijeda

svibanj

2019

Hrvatsku nije imao tko osloboditi



Okupacija 1918.g., okupacija 1945.g., okupacija 1991.g.

Nije Hrvatska promijenila jezik, granice, kulturološki i civilizacijski okvir zato jer je sposobna braniti vlastite vrijednosti. Nije promijenila svoj ukupni identitet jer je to htjela.

Zapravo, Hrvatsku nije imao tko osloboditi.

Oslobođenja je Hrvatska skupo plaćala jer su oslobođenja izvodili okupatori. Domaće su se izdajice priklanjale okupatorima.
Partizana nije bilo. Dioba privilegija i mirovina je ojačalo partizansko-jugoslavenski blok. Ustaša nije bilo. Pokolj na Bleiburgu i Križnom putu je dodatno oslabio ideju Hrvatske do Drine.

Dvije brojno najmanje struje su obilježile stoljeće hrvatske povijesti. Drina, Neretva, Zemun, Trst, Jasenovac, Tezno, samoupravljanje, fabrike, seljačka država.

Hrvatsku nije ima tko osloboditi.

Hrvatska je osuđena na novu okupaciju. Danas je riječ o unutarnjoj okupaciji koja prerasta u vanjsku (okupaciju EU).
Osporavanje prava na referendum, osporavanje prava na demokraciju, osporavanje prava na nacionalnu državu, osporavanje prava na vlastiti identitet (suverenitet) odraz su okupacije.

Tko je onda i kada oslobodio Hrvatsku?

Jedino narod kome pripada sva vlast može državu učiniti dostojnom življenja.

Oznake: okupacija, jezik, Kultura, granice, civilizacija, okupatori, domaće izdajice, partizani, ustaše, privilegije, unutarnja okupacija

02

utorak

veljača

2016

Netalentirani glumci nisu jedini netalentirani u Hrvatskoj ...



Umjetnici su oslobođeni krivnje (jer su predani vlastitim, duhovnim, vrijednostima koje zastupaju).
U svojoj slobodi umjetničkog stvaranja, prepušteni su menadžmentu i producentima (koji ih vode ka financijskom uspjehu).

Titov komunizam (antifašizam, socijalizam, jugoslavenstvo, ateizam, (svetosavsko rusko-velikosrpski) internacionalizam, samoupravljanje, militantnost, diktatorstvo, krvoločnost, ... nisu imali širu podršku (do potplaćenih agenata i idolopoklonika).
Umjetnost je (u svojoj krhkoj i varljivoj strukturi) postala agitprop sredstvo (izražavanja najtananije vlastite unutarnje strukture umjetnika). Tako pamtimo Vladimira Nazora (koji je spjevao Poglavniku, pa Titu), Augustinčića (koji je portretirao Poglavnika, pa Tita), Gorana Kovačića (koji je zbog mladosti koja ga je nosila, spjevao Jamu (posvećenu Titovim zločinima, jer je spjev poopćena osuda zločina), ...
Glumačka družina (ratna, zbog nepostojanja TV-a i slabe mreže kina) nije ostavila umjetničkog traga na širim masama (uveseljavali su polugladni polugladne komunističke borce ... a tu umjetnost nema značaja).
Iza rata Bata Živojinović, Ljubiša Samardžić i Boris Dvornik (mada zadnji manje) iskazali su najprofinjenije umjetničke dosege (veličanja partije, partizana, sustava i osuđivali protivnike (rafalima i dubokim mislima o životu)).
Stvoren sustav umjetničkog monopola (na promicanje ideje) i nakon Tita, ostavio je dubokog traga na umjetnost (Hrvata).

Zašto se glumčići (i ostalo popratno osoblje) uzdaju u poslanje svojim angažmanom donositi prevagu u politici? Nisu li mogli osnovati političku stranku (i iskrenim političkim programom zalagati se demokratskim putem i metodama za vlastitu političku opciju)?

Zar nam je potreban u političkom životu (poprilično zamršenom) umjetnička magla (s nejasnim ciljevima), s (nastrano) politički angažiranim umjetnicima (koji obavljaju sporednu ulogu, ometajući demokraciju ...)?
Za sve je kriv titoistički koncept jednoumlja (koje se postiže kontrolom materijalnih sredstava), a nije razobličen i onesposobljen (u ometanju stvaranja slobodne i prosperitetne države (svih Hrvata, pa tako i natalentiranih glumčića ...)).
Hrvatska je (pokoljima i progonima, iseljavanjem) prepuna netalentiranih osoba, koje su većinom za nacionalnu u katoličku Hrvatsku. U tom smislu su glumčići indisponirani, netalentirana većina uvijek prevagne ...
O njihovom utjecaju (javnih osoba) najbolje svjedoči njihov materijalni status (bave se politikom za groš ... koji neće dobiti).
Sustav (jednoumlja i državne kontrole) je stvorio monstrume.

Netalentirani glumci nisu jedini netalentirani u Hrvatskoj ... ima nas još, i imamo vlastito gledište o politici (i kulturi).

Created around 32,000 years ago, the art of Chauvet consists of Europe's oldest cave paintings. The cave was discovered quite recently, in 1994.


Oznake: umjetnici, Kultura, socijalistički model veličanja sustava, agitprop, glumčići, politička angažiranost, netalentiranost, brojnost netalentiranih, vlastit pogledi o politici

29

petak

siječanj

2016

Ministarstva (kulture, branitelja, ...)



Ministarstva su državne ustanove kojim upravljaju ministri, članovi vlade.
Imenovanje Vlade i ministara propisano je Ustavom i zakonima.

Odgovornost Vlade RH (i ministra, koji su članovi Vlade) su propisani Ustavom RH i zakonima.

Tko je sve "ovlašten" prozivati, sugerirati i sudjelovati u imenovanju vlade i ministara? Cjelokupno stanovništvo (iako se samo interesne skupine javno i organizirano pojavljuju kao podupiratelji ili osporavatelji određene vlade, ili određenih ministara).
Slučaj imenovanja ministra kulture, protiv čijeg su se imenovanja javno pobunili određeni krugovi (iz kulture), izaziva kontra pobunu (protiv tih krugova čiji su razlozi isključivo lobirajućeg karaktera). Njihovo pravo izraziti neslaganje s imenovanjem određenog ministra nema nikakav veći značaj od demokratskoga prava prosvjedovati protiv politike koja nije sukladna njihovim svjetonazorima i interesima. (Ali zbog tog smo bili na izborima ...)

Interes šire javnosti imenovati ministra kulture koji će uraditi rezove u kulturi, sudjelovati u raspodjeli proračunskih novaca i materijalnih dobara (imovina kazališnih zgrada, muzeja ... najčešće pripada državi).
Država ima pravo upravljati iznosima i usmjeravati sredstva po vlastitom nahođenju. Svi umjetnici (iako je umjetnička sloboda zakonom zajamčena) mogu prakticirati umjetničke slobode o vlastitom trošku. Država nije dužna podržavati umjetničke slobode vlastitim sredstvima uloženim u kulturu. Podjednako nije dužna izlaziti u susret (avangardnim, anonimnim) piscima (od tolikih pisaca niti jedan nije nobelovac ...), niti glumcima (i glumicama), na štetu muzejskih ili drugih sadržaja koji potpadaju pod kulturu. U tom je smislu nestručnost ministra kulture slabašan argument u protivljenju i peticiji protiv imenovanoga ministra.
Mi, porezni obveznici, argumente (kvazi)umjetnika (koji svoje umjetničke slobode mogu prakticirati na slobodnom tržištu) ne smatramo dostatnim niti poželjnim (jer su ideološki i profesionalno na krivom tragu). Hrvatski umjetnici u radnom odnosu kod državnih institucija mogu poništiti radni ugovor i nezadovoljni statusom ostvarivati svoje interese na slobodnom tržištu (bez zapreka).
Hrvatska ima pravo podupirati kulturu na način kako odredi Vlada RH i imenovani ministar. Po tome ćemo ih pamtiti, zbog toga smo ih i birali.
Imenovani ministar je dr. sc Zlatko Hasanbegović.

Podjednako (interesima imenovane skupine) hrvatski branitelji imaju pravo izabrati ministra po vlastitom nahođenju. Hrvatski branitelji nisu slobodna profesionalna kategorija (već islužena skupina) kojoj se država ugovorima (kad su služili domovini) obavezala na odgovarajući odnos.
Nema vlasti, vlade ili vremena koji mogu (bez posljedica) izbrisati taj ugovor (i odnos).
Preporučam, povodom ostavke ministra Mije Crnoje, formiranje Ministarskog vijeća (sastavljenoga od 50 uglednih branitelja), s ovlastima ministra. Branitelji zaslužuju više od ministra.


Oznake: ministarstva, Vlada, ministri, Ustav RH., političko lobiranje, uloga ministrastava u resornim strukama, Kultura, branitelji, istek ugovorne obavezi i posljedice ugovora, slobodno tržište