Kukuruz

Gledaj, koliki kukuruz.

https://zdrug.hr/wp-content/uploads/2023/11/kukuruz1.jpg


Zašto bi taj kukuruz morao izgledati ovako?

https://zdrug.hr/wp-content/uploads/2023/11/kukuruz2.jpg

Postoje farme svinja, kokošiju, koza, aligatora, konja, …. kukuruza, pšenice, ječama, bundeva, …

Nitko se ne buni na isticanje pedigrea mačaka, konja, pasa, …

Nitko se ne buni na kulturološko-interesnu podjelu ljudi – kazalištarci, filmofili, ljubitelji profesionalnog sporta, rekreativci (pa opet rekreativni planinari, rekreativni košarkaši- basketaši, rekreativni malonogometaši- ili velikonogopmetaši, rekreativni plivači, …) …

Zašto je onda rasna odjeljenost između ljudi toliko razvikana (jednosmjerno)?

Zašto države, regije, gradovi, naselja, … ne bi bili rasno opredjeljeni?

Sve diferencijacije među ljudima nisu ni dobre ni loše bez dobre ili loše namjere (činiti loše drugima i sebi).

Rasna opredjeljenost je odabir života koji ne mora bit negativan, jer ne mora sadržavati supremacijske elemente ili neke druge elemente u negativnom naumu (iako ni supremacija nije po sebi negativna) i ne mora biti rasizam.

Oblici rasne opredjeljenosti i supremacije su negativni (kao što može biti negatvina uporaba noža, koji je korisna alatka) ako njegovu uporabu zlorabimo.

Ta jednoznačno “usvojena” konotacija rasne opredjeljenosti i supremacije, poistovjećivanje s rasizmom je namjerna zabluda vladajućih struktura, lobistički plaćenih od interesnih skupina (industrijalaca, trgovaca, …).

Primjerice, Hrvatska je krenula uvozom radne snage u doba recesije, svjetske krize, gašenja klasične privrede – u jeku robotizacije i automatizacije, kada postoji višak radne snage, ( a već nakon prve industrijske revolucije postala je beznačajna u ekonomskom smislu (raseljavanje jer nije imala industrijske-proizvodne izglede)).

Što u tom (sadašnjem) trenutku hrvatski mamlazi rade? Uvoze nekvalificiranu radnu snagu (onome kome hamburger iz McDonaldsa treba donijeti Nepalac nije normalan – niti je hamburger jelo, niti Hrvati imaju potrebe za Nepalcima).

Hrvatska nema propulzivnu privredu, nema resurse (zašto ih onda dijeli s gladnim Nepalcima), nema tržište (gladni Hrvati ne mogu pomagati gladnim Nepalcima), …?

Zašto onda ipak Nepalci napučuju Hrvatsku?

Jer na mjesto svakog orjunaša (odumiranjem ili konvertitstvom) dovode jednog (gladnog) Nepal-afro-afganistanskog useljenika.

Bespotrebno, izuzmemo li sociološki inžinjering i osvajačke ambicije (zametanja hrvatske nacije, države, naroda).

Ekonomskog razloga za multi-kulti društvom nema. Sa Srbima smo se zbog ekonomije smrtno zavadili, koju je politika nametala.

S Nepalcima ne moramo čekati sporazum Cvetković ( Pushpa Kamal Dahal – Communist Party of Nepal (Maoist Centre) ) -Maček, već hrvatsku nezavisnu državu proglasiti do granice Nepala.

(Nije pLenković s kinezima dogovarao izvoz mlijeka nego uvoz Nepalaca …)

Oznake: kukuruzi, rasna opredjeljenost, Kultura, Drava, pedigre, prva industrijska revolucija, potreba za radnom snagom, robotizacija, gladni Nepalci, gladni Hrvati, Comunist Party of Nepal (Maoist Centre)

Nezavisna država komunista - NDK

Hrvatska (slavna) povijest obiluje neslavnim vremenima.


Prelamanje svjetskih trendova (ukidanje feudalizma, industrijalizacija, ...) Hrvatska nije prikladno pratila.

Cijena je okupacije, gubitak stanovništva, gubitak teritorija i ekonomsko slabljenje (koje je prouzročilo siromašenje i stanovništva).
Ruska (vjekovna) politika slamanja civilizacijskih, kulturoloških i ostalih (državnih) granica ima nekoliko pojavnih oblika.
Jedan oblik je surova vojna okupacija (Sibir, azijske države, Finska, Ukrajina (više puta), Poljska, Čehoslovačka, Rumunjska, Bugarska, Jugoslavija, Mađarska, Austrija, Njemačka, ...).
Drugi oblik je prijetnja vojnom intervencijom i zahtjevima o vojnoj neutralnosti, te razoružavanju pojedinih država (Finska, Austrija, danas Ukrajina, (danas) Hrvatska).

Jugoslavija je (titova, jugoslavija je umjetna tvorevina koja nije mogla biti ničija do onih koji su umno poremećeni) u podjeli fifty-fifty (Churchill, Stalin) interesno bila podijeljena. To je prouzročilo vladavinu proruskih (do dana današnjih) trabanata (umno poremećenih osoba), ali ne po strogim (sovjetsko-ruskim) načelima (već po strogim titovim načelima - titova diktatura). (Plenković je isti tip umno poremećene osobe.)
Kad umno poremećeni vladaju nužna je diktatura, jer takve nitko ne sluša ...

(Stalin je Paveliću nudio 1944. ostanak NDH u zamjenu za otvaranje slobodnog puta Crvenoj armiji do Jadrana (Italija), ali Pavelić nije prihvatio tu ponudu. Za neupućene o naravi NDH i "antifašističkog" titova pokreta ... čiji su pobornici gradili Nezavisniu državu komunista, ne shvaćajući ulogu i stanje (umna poremećenost) tita.)

Zamisao o "neutralnosti" (nesvrstanosti, po povjesničarima Pokret nesvrstanih je osmislio Churchill a ne tito ...) po kojima nismo ukinuli feudalne okvire (bijeg od Zapada), a nismo pod ruskom čizmom (imamo svojevrsnu autonomiju, u kojoj umno poremećenim imaju vlastiti kalifat, vlast bez čvrstog nadzora jer su produkt nagodbe Zapada i Istoka) je model civilizacijskog pretapanja od Zapadne ka Pravoslavnoj civilizaciji. I to stanje nije trajno. Kad se društvo udalji od zapadnih vrijednosti neutralnost prestaje (svi smo slaveni pod vrhovnom vlašću najvećeg Orka u Moskvi).

Milanović(Jusipović)-Plenković-Milanovićevo uništavanje Hrvatske vojske (uključujući branitelje) je provedba ruske politike vojnog slabljenja (a ne neutralnosti, neutralni moraju biti vojno jači od zemalja u vojnim savezima).

O titovoj samoupravnoj jungoslaviji: da je riječ o preslikavanju kalifata a ne novoj političkoj doktrini govore citirani tekstovi o kalifatu i kalifu, kao vrhovnom vjerskom i političkom vođi koji traži jedinstvo.
Tito je tražio vrhovnu (vjersku i političku) vlast na osnovama bratstva i jedinstva, te slijepoj vjeri. (Toliko o titu i njegovoj pameti ...)

Današnja ruska agresivnost je otvorena i razotkriva stoljetne zavjere i okupacije, koje imaju za cilj nestanak kultura, civilizacija, naroda i država. U kojima je Hrvatska spala na vladavinu umno poremećenih.

Hrvatska je na stranputici, civilizacijskom lutanju i izgubljenoj djeci koja hrle zapadu a ne istoku.


Anđeoska vojska se popunjava iz redova hrvatskih branitelja - zavjetnih božjim zakonima.
Kristov vojnik, hrvatski branitelj V. DŽ. 1957-2022

Oznake: nezavisna država, Hrvatska, Hrvatska povijest, rusi, ukidanje feudalizma, industrijalizacija, civilizacija, Kultura, okupacija, gubitak stanovništva, siromašenje, neutralnost, nesvrstani, kalifat, kalif, umno poremećewni, nezavisna država komunista, anđeoska vojska, kristov vojnik

Hrvatsku nije imao tko osloboditi

Okupacija 1918.g., okupacija 1945.g., okupacija 1991.g.

Nije Hrvatska promijenila jezik, granice, kulturološki i civilizacijski okvir zato jer je sposobna braniti vlastite vrijednosti. Nije promijenila svoj ukupni identitet jer je to htjela.

Zapravo, Hrvatsku nije imao tko osloboditi.

Oslobođenja je Hrvatska skupo plaćala jer su oslobođenja izvodili okupatori. Domaće su se izdajice priklanjale okupatorima.
Partizana nije bilo. Dioba privilegija i mirovina je ojačalo partizansko-jugoslavenski blok. Ustaša nije bilo. Pokolj na Bleiburgu i Križnom putu je dodatno oslabio ideju Hrvatske do Drine.

Dvije brojno najmanje struje su obilježile stoljeće hrvatske povijesti. Drina, Neretva, Zemun, Trst, Jasenovac, Tezno, samoupravljanje, fabrike, seljačka država.

Hrvatsku nije ima tko osloboditi.

Hrvatska je osuđena na novu okupaciju. Danas je riječ o unutarnjoj okupaciji koja prerasta u vanjsku (okupaciju EU).
Osporavanje prava na referendum, osporavanje prava na demokraciju, osporavanje prava na nacionalnu državu, osporavanje prava na vlastiti identitet (suverenitet) odraz su okupacije.

Tko je onda i kada oslobodio Hrvatsku?

Jedino narod kome pripada sva vlast može državu učiniti dostojnom življenja.

Oznake: okupacija, jezik, Kultura, granice, civilizacija, okupatori, domaće izdajice, partizani, ustaše, privilegije, unutarnja okupacija

Netalentirani glumci nisu jedini netalentirani u Hrvatskoj ...

Umjetnici su oslobođeni krivnje (jer su predani vlastitim, duhovnim, vrijednostima koje zastupaju).
U svojoj slobodi umjetničkog stvaranja, prepušteni su menadžmentu i producentima (koji ih vode ka financijskom uspjehu).

Titov komunizam (antifašizam, socijalizam, jugoslavenstvo, ateizam, (svetosavsko rusko-velikosrpski) internacionalizam, samoupravljanje, militantnost, diktatorstvo, krvoločnost, ... nisu imali širu podršku (do potplaćenih agenata i idolopoklonika).
Umjetnost je (u svojoj krhkoj i varljivoj strukturi) postala agitprop sredstvo (izražavanja najtananije vlastite unutarnje strukture umjetnika). Tako pamtimo Vladimira Nazora (koji je spjevao Poglavniku, pa Titu), Augustinčića (koji je portretirao Poglavnika, pa Tita), Gorana Kovačića (koji je zbog mladosti koja ga je nosila, spjevao Jamu (posvećenu Titovim zločinima, jer je spjev poopćena osuda zločina), ...
Glumačka družina (ratna, zbog nepostojanja TV-a i slabe mreže kina) nije ostavila umjetničkog traga na širim masama (uveseljavali su polugladni polugladne komunističke borce ... a tu umjetnost nema značaja).
Iza rata Bata Živojinović, Ljubiša Samardžić i Boris Dvornik (mada zadnji manje) iskazali su najprofinjenije umjetničke dosege (veličanja partije, partizana, sustava i osuđivali protivnike (rafalima i dubokim mislima o životu)).
Stvoren sustav umjetničkog monopola (na promicanje ideje) i nakon Tita, ostavio je dubokog traga na umjetnost (Hrvata).

Zašto se glumčići (i ostalo popratno osoblje) uzdaju u poslanje svojim angažmanom donositi prevagu u politici? Nisu li mogli osnovati političku stranku (i iskrenim političkim programom zalagati se demokratskim putem i metodama za vlastitu političku opciju)?

Zar nam je potreban u političkom životu (poprilično zamršenom) umjetnička magla (s nejasnim ciljevima), s (nastrano) politički angažiranim umjetnicima (koji obavljaju sporednu ulogu, ometajući demokraciju ...)?
Za sve je kriv titoistički koncept jednoumlja (koje se postiže kontrolom materijalnih sredstava), a nije razobličen i onesposobljen (u ometanju stvaranja slobodne i prosperitetne države (svih Hrvata, pa tako i natalentiranih glumčića ...)).
Hrvatska je (pokoljima i progonima, iseljavanjem) prepuna netalentiranih osoba, koje su većinom za nacionalnu u katoličku Hrvatsku. U tom smislu su glumčići indisponirani, netalentirana većina uvijek prevagne ...
O njihovom utjecaju (javnih osoba) najbolje svjedoči njihov materijalni status (bave se politikom za groš ... koji neće dobiti).
Sustav (jednoumlja i državne kontrole) je stvorio monstrume.

Netalentirani glumci nisu jedini netalentirani u Hrvatskoj ... ima nas još, i imamo vlastito gledište o politici (i kulturi).

Created around 32,000 years ago, the art of Chauvet consists of Europe's oldest cave paintings. The cave was discovered quite recently, in 1994.

Oznake: umjetnici, Kultura, socijalistički model veličanja sustava, agitprop, glumčići, politička angažiranost, netalentiranost, brojnost netalentiranih, vlastit pogledi o politici

Ministarstva (kulture, branitelja, ...)

Ministarstva su državne ustanove kojim upravljaju ministri, članovi vlade.
Imenovanje Vlade i ministara propisano je Ustavom i zakonima.

Odgovornost Vlade RH (i ministra, koji su članovi Vlade) su propisani Ustavom RH i zakonima.

Tko je sve "ovlašten" prozivati, sugerirati i sudjelovati u imenovanju vlade i ministara? Cjelokupno stanovništvo (iako se samo interesne skupine javno i organizirano pojavljuju kao podupiratelji ili osporavatelji određene vlade, ili određenih ministara).
Slučaj imenovanja ministra kulture, protiv čijeg su se imenovanja javno pobunili određeni krugovi (iz kulture), izaziva kontra pobunu (protiv tih krugova čiji su razlozi isključivo lobirajućeg karaktera). Njihovo pravo izraziti neslaganje s imenovanjem određenog ministra nema nikakav veći značaj od demokratskoga prava prosvjedovati protiv politike koja nije sukladna njihovim svjetonazorima i interesima. (Ali zbog tog smo bili na izborima ...)

Interes šire javnosti imenovati ministra kulture koji će uraditi rezove u kulturi, sudjelovati u raspodjeli proračunskih novaca i materijalnih dobara (imovina kazališnih zgrada, muzeja ... najčešće pripada državi).
Država ima pravo upravljati iznosima i usmjeravati sredstva po vlastitom nahođenju. Svi umjetnici (iako je umjetnička sloboda zakonom zajamčena) mogu prakticirati umjetničke slobode o vlastitom trošku. Država nije dužna podržavati umjetničke slobode vlastitim sredstvima uloženim u kulturu. Podjednako nije dužna izlaziti u susret (avangardnim, anonimnim) piscima (od tolikih pisaca niti jedan nije nobelovac ...), niti glumcima (i glumicama), na štetu muzejskih ili drugih sadržaja koji potpadaju pod kulturu. U tom je smislu nestručnost ministra kulture slabašan argument u protivljenju i peticiji protiv imenovanoga ministra.
Mi, porezni obveznici, argumente (kvazi)umjetnika (koji svoje umjetničke slobode mogu prakticirati na slobodnom tržištu) ne smatramo dostatnim niti poželjnim (jer su ideološki i profesionalno na krivom tragu). Hrvatski umjetnici u radnom odnosu kod državnih institucija mogu poništiti radni ugovor i nezadovoljni statusom ostvarivati svoje interese na slobodnom tržištu (bez zapreka).
Hrvatska ima pravo podupirati kulturu na način kako odredi Vlada RH i imenovani ministar. Po tome ćemo ih pamtiti, zbog toga smo ih i birali.
Imenovani ministar je dr. sc Zlatko Hasanbegović.

Podjednako (interesima imenovane skupine) hrvatski branitelji imaju pravo izabrati ministra po vlastitom nahođenju. Hrvatski branitelji nisu slobodna profesionalna kategorija (već islužena skupina) kojoj se država ugovorima (kad su služili domovini) obavezala na odgovarajući odnos.
Nema vlasti, vlade ili vremena koji mogu (bez posljedica) izbrisati taj ugovor (i odnos).
Preporučam, povodom ostavke ministra Mije Crnoje, formiranje Ministarskog vijeća (sastavljenoga od 50 uglednih branitelja), s ovlastima ministra. Branitelji zaslužuju više od ministra.

Oznake: ministarstva, Vlada, ministri, Ustav RH., političko lobiranje, uloga ministrastava u resornim strukama, Kultura, branitelji, istek ugovorne obavezi i posljedice ugovora, slobodno tržište