15
petak
travanj
2022
NDH nije odraz vjekovne težnje hrvatskog naroda za vlastitom državom već tisućljetnog postojanja hrvatske države
Hrvatska je kao država postojala do 1918. više od tisući godina.
Hrvatska kneževina priznata 879. (osobno sam prisustvovao tom priznavanju) pismom Pape Ivana VIII hrvatskom knezu Branimiru smatra se začetkom hrvatskog državnog prava (suvereniteta).
Postojanje kneževina i kraljevina kroz povijest koja se proteže na preko tisuću godina, obilježenih domaćim i stranim vladarima, nije opterećena prekidom državnog suverenitete (prikladno vremenima kroz koje je Hrvatska prolazila).
Tako, nakon pogibije Ludovika II. Jagelovića, Hrvatski Sabor (plemenitaša) na Cetinu 1527. slobodnom voljom i neovisno bira(ju) za svog kralja Ferdinanda I. Habsburgovca.
Njegov dolazak na hrvatsko prijestolje izazvalo je veliku kontroverzu i ono što bi se danas nazvalo ustavnom krizom. Ugarski plemići su Vladislava II. izabrali za svog kralja, ali su istovremeno za sebe dobili razne financijske povlastice koje su znatno oslabile kraljevu vlast. Vladislav II. je to pokušao nadoknaditi u Hrvatskoj degradirajući je sa statusa pridružene kraljevine na onaj pokrajine. Po tadašnjem sistemu svi hrvatsko-ugarski kraljevi bi bili okrunjeni u Ugarskoj, a potom bi diplomu o dolasku na vlast poslali u Sabor koji bi je potvrdio nakon čega bi on postao i hrvatski kralj. Ovaj put Sabor je odbio prihvatiti novoga kralja pošto se u diplomi Hrvatska spominjala kao ugarska pokrajina. Nakon dvije godine krize i pregovora Vladislav je kapitulirao i prihvatio uvjete Hrvatskog sabora.[1]
Bez obzira na to on se kasnije ipak uspio osvetiti. Do njegove vladavine kratka verzija službene titule kralja Ugarske je glasila: Kralj Ugarske, Hrvatske, Dalmacije, Slavonije i tako dalje. Od Vladislava II. kratka verzija službene titule će glasiti: Kralj Ugarske, Češke i tako dalje.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Vladislav_II._Jagelovi%C4%87
Krunidbom u Stolnom Biogradu postaje Hrvatsko-ugarskim kraljem 4. lipnja 1508. kad još nije navršio ni dvije godine. a za češkog kralja ni punu godinu kasnije (11. ožujka 1509.). Njegov otac Vladislav, koji je od Matije Korvina naslijedio moćno kraljevstvo, za odgajatelje mu je predodredio svog nećaka, brandenburškog markgrofa Jurja i strogog zapovjednika budimske tvrđave Ivana Bornemisu. Osoba koja je odgojitelje trebala nadgledati bio je kardinal Tomo Bakač, nakon smrti bivšeg kralja Matije Korvina vjerojatno najmoćnija osoba u kraljevstvu.
Na prijestolje je došao kao desetogodišnjak, nakon smrti svoga oca, kralja Vladislava II. Jagelovića. Nakon pada Beograda 1521. pod tursku vlast, jugoistočne granice Ugarske ostale su nezaštićene. Kako bi ojačao svoj položaj nasuprot Osmanlija Ludovik II. se 1522. oženio Marijom Austrijskom iz loze Habsburgovaca (unuka cara Maksimilijana I.), nadajući se da će tako pridobiti pomoć habsburške Austrije. S druge strane, Turci su to protumačili kao opasnost za svoje interese na Balkanu te su nastojali raskinuti taj savez. Njegova sestra Ana udala se za austrijskog nadvojvodu Ferdinanda I.
Poginuo je u bitki na Mohačkom polju tako što se ugušio u potoku zbog teškog oklopa i pada s konja. Kako nije ostavio potomke, izbila je borba za prijestolje između Ferdinanda I. te Ivana Zapolje.
Ludovikov osobni kapelan bio je Juraj Srijemac, koji je poslije postao tajnikom Ivanu Zapolji.[1]
https://hr.wikipedia.org/wiki/Ludovik_II.
Budući da je kod Mohača poginuo i posljednji Jagelović, Ludovik II., kralj Ugarske i Hrvatske, a da je Habsburgovcima već prije bila obećana ta kruna, i da su oni bila jedina realna snaga koja je mogla kako-tako organizirati obranu, prirodno je bilo da ih Hrvati izaberu za svoje vladare. Osim toga, Habsburgovci su već i prije pomagali u obrani Hrvatske jer bi preko nje bio otvoren put prema osvajanju austrijskih nasljednih zemalja (Štajerske, Kranjske, Koruške).
Ferdinand I.
Zbog svega toga Hrvati na Cetinu 1527. slobodnom voljom, i nezavisno od Ugarske, biraju za svoga kralja Ferdinanda I. Habsburgovca, ali pod uvjetom da pomogne obranu Hrvatske i poštuje sve njene stare pravice i slobodu. Na taj način potvrđuju elemente svoje državnosti i status slobodnog kraljevstva.
Međutim, dio slavonskog plemstva bira, kao i dio ugarskog plemstva, za svoga kralja erdeljskog (transilvanijskog) vojvodu Ivana Zapolju. Zbog toga izbija građanski rat koji će potrajati sve do Zapoljine smrti 1540. godine.
U međuvremenu dok se hrvatsko plemstvo međusobno sukobilo u građanskom ratu, Osmanlije iz Bosne su stalno napadale i 1528. zauzele Jajce kao prvu crtu obrane Hrvatske, a 1532. kreće glavnina vojske prema Beču. Zaustavio ih je kod Kisega u zapadnoj Ugarskoj Hrvat Nikola Jurišić.
Godine 1536. pada Požega, glavni stup obrane Slavonije, a iduće godine i Klis, dotad neosvojiva tvrđava u obrani južne Hrvatske, Dalmacije. Okončanjem građanskog rata i izborom Ferdinanda za kralja, Hrvatska i Slavonija ulaze u novu državnu zajednicu u sklopu koje će ostati gotovo puna četiri stoljeća.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska_pod_Habsburzima
I ovaj citirani tekst krivo navodi Hrvatsku u "novim državnim zajednicama". Riječ je o državama-kraljevstvima s istim vladarom a ne o državnim zajednicama (koje su u pojedinim povijesnim razdobljima pojedini vladari pokušavali iskoristi za teritorijalne ili druge probitke, pa čak i zajedničkim međudržavnim tijelima).
Zasebno, svako je kraljevstvo imalo svoje atribute.
Ali prvi put, 1918. je uslijedio udar na hrvatsko državno pravo okupacionom politikom srpskih Karađorđevića, negiranjem hrvatskog naroda, hrvatskog državnog prava tvrdnjama o slavenskom plemenu pod vladavinom jugoslavenskog kralja.
Okrenuta pila naopako o vjekovnoj težnji za samostalnom državom je krivo tumačenje vjekovne težnje za domaćim vladarima.
Sada smo konačno dobili domaće vladare, koji slušaju (pUtina) bilo koga samo ne narod.
U međuvremenu je vjekovna težnja za narodnim vladarima prerasla u težnju za vjekovnom vlašću naroda.
(ne spominjite mi tita i partizane, oni su sve radili u ime naroda, a to meni nije prihvatljivo)
Za Dom, Spremni! - Pro Patria, Paratus!
Ferdinand von Quiquerez-Beaujeu
Antemurale Christianitatis (hrv. Predzidje kršćanstva)
Mati Hrvatska, kao braniteljica kršćanske Europe i europske kulture, odbija otomanske osvajače. Iza nje se nalaze predstavnici zapadnoeuropske kulture: Rafael, Dante Alighieri, Michelangelo, Galileo, Moličre i William Shakespeare. U pozadini se nalazi kupola rimske bazilike sv. Petra. Ivo Žanić: Simbolični identitet Hrvatske u trokutu raskrižje - predziđe - most
1892.
Oznake: Hrvatska, Drava, kneževina, kraljevstvo, Ludovika II., Vladislav II., Ferdinand I., države sa zajedničkim vladarima, vjekovna težnja, domaći vladari, vlast naroda
komentiraj (1) * ispiši * #
17
subota
prosinac
2016
Hrvatski bog blata
Kroz sve društvene etape razvoja čovječanstva vrijedio je zakon ponude i potražnje.
Dolaskom Tita (i komunjarsko-orjunaške svojte), konfiskacijama i nacionalizacijama (iako je i Kraljevina SHS/Jugoslavija pomakla ekonomske zakonitosti na nepodnošljivu lakoću pljačkanja i uništavanja) stvorena je kasta parazita (koji vegetiraju političkim vratolomijama negiranja normalnog ekonomskog sustava).
Država je društvena nadogradnja. Stvaranje (rad) dobara je osnova (baza).
Hrvatska je propala/propadala kroz vremenska razdoblja kad je rad zanemaren (što zbog ratova (osmanlija na granicama), što zbog prisajedinjenja, ujedinjenja, komunizma, konfiskacija, nacionalizacija, bratstva i jedinstva, ...).
Zašto Hrvatska nakon osamostaljenja (u krnjim granicama) ne cijeni rad (osnovu postojanja, pa i društvene nadogradnje)?
Zašto Hrvatska ne cijeni branitelje u blatu (svakodnevnog rada)? Zašto (uzaludno i štetno) lamentira o boljitku (kojeg ne primjećujemo na oranicama (sada livadama i šikarama), pašnjacima, gradilištima, tvorničkim dvorištima, željeznicama, ...).
Što će mi država koja se nada kako ću skapavati i oboljevati u blatnom kanalu stvarajući sredstva kojim će odabrani besplatno liječiti one koje hoće, besplatno školovati podjednako odabrane ... ili (svejedno) bilo koga.
Titova lakoća stvaranja sociološke zbrke izvlaštenjem i obespravljivanjem stvorila je nepodnošljivu količinu blata (u kojem se nitko ne želi valjati). Bando, svi koji troše moraju prije zaraditi više nego imaju namjeru potrošiti.
Država nije nužna (a oni koji je žele imati moraju biti znatno pravedniji i organiziraniji od titovih pionira (koji se vlasti ne mogu odreći)).
Moja država ne priznaje srpsko kraljevstvo, ne priznaje jugoslavenstvo, ne priznaje komunizam, ne priznaje vladavine titoista, ne priznaje vlast plenkovića. Ja sam Kralj (kraljeva) kraljevstva u kojem radnik u blatu vrijedi više od bogova prava. Bog blata, hrvatskog blata. Hrvatski bog blata (koji ima želju nadograditi državu kojom će biti ponosan.
Borba za državu nije prestala završetkom Domovinskog rata. Borba protiv orjunaša, jugoslavena, parazita, titoista, izdajica borba je za državu blagostanja. Borba za onog tko stvara i radi. Država pripada njemu.
sv. Mihael
Oznake: društvene etape, zakon ponude i potražnje, konfiskacije, nacionalizacije, rad, osnova, društvena nadogradnja, radnici, blato, kraljevstvo, domovinski rat, država blagostanja
komentiraj (1) * ispiši * #
