Predsjednica RH nema obavezu obrazlagati svoje ustavno pravo supotpisa (koji je neophodan za obavljanje dužnosti u sigurnosnim službama).
Zakonom su propisani postupci imenovanja i razrješenja.
Nigdje se ne propisuje obaveza predsjednika/ce tražiti prethodno mišljenje za razrješenje, ali i u Ustavu i u Zakonu stoji neuvjetovano pravo predsjednika/ce razriješiti čelnika obavještajne agencije svojim potpisom.
Kada predsjednik/ca potpiše razrješenje (zbog uvjetovanosti supotpisa) dužnost čelnika obavještajne agencije prestaje, a premijer mora usuglasiti novog čelnika. Ne traži se njegov supotpis za razrješenje (zbog ustava, a ne zakona), iako zakon navodi supotpis predsjednika Vlade i pri razrješenju.
U ustavu je supotpis predsjednika države potreban za imenovanje. povlačenjem supotpisa nisu ostvareni ustavni okviri rada čelnika sigurnosne službe.
U tom slučaju dužnost je predsjednika Vlade supotpisati razrješenje i uskladiti novu osobu za imenovanje ...
Za obnašanje čelništva u obavještajnoj službi osoba mora imati bezgranično povjerenje i predsjednika/ce i predsjednika Vlade.
(Tumačenje kako premijer može obustaviti razrješenje je neutemeljeno i krivo tumačenje Ustava i Zakona. Čelnik obavještajne agencije se imenuje obostranim slaganjem, pa je za njegovo djelovanje potrebna i obostrana suglasnost. Kad jedna suglasnost prestane, prestaje i djelovanje čelnika ...)
Lozančić nije morao uraditi ništa pogrešno ... dovoljan je nedostatak povjerenja.