Zašto neću glasovati za kGk

Sjaj jugofašizma


Demokracija je nepostojeći temelj hrvatske države.

Zamislite, u Ustavu RH piše Temeljne odredbe.

Svejedno, jugoslavenski politički naivci svrstavaju antifašizam (što je to?) u temelje RH.
Demokracija je po definiciji fašizma, koji je autoritarni oblik vladavine, i antifašistička.

Unatoč tome, jugo(fašisti) su antifašisti protiv svih osim protiv vlastitog fašizma.
Bitna odrednica njihova postojanja je želja za vlašću, po bilo koju cijenu.

U tom komplotu, Kolinda Grabar Kitarović je , kao unuka partizančića, zaluđena vlastitim obmanama, u čudnom spletu postala osoba koja na najgori mogući način sjaji jugofašističkim sjajem.

Operativac NATO organizacije, od početka s jugofašističkom nakupinom, pripremana (ona ili netko sličan) partijsko-doušničkom linijom održavati stanje jugofašizma vladajućom opcijom u RH.

Premještanje ploče HOS-a iz Jasenovca u Gradišku nije pLenkovićevo već kOlindino nedjelo. Premještanje Thompsona iz Čavoglava u Knin, Slunj, ovi-oni trg je njeno nedjelo.
Poništenje referendumskih inicijativa nije pLenkovićevo već njeno nedjelo.
Instanbulska, Marakeška ... su njeno nedjelo.
Iza svih obmanjivanja naroda i zaobilaženja temelja RH (narodne vlasti, demokracije) stoji jugofašistkinja: kGk.

Izbori su vođeni jednosmjerno, po uzoru na pUtina, sa svrhom osiguravanja povlaštene pozicije (uzurpatora narodne vlasti).
pLenković je hsls-ovac (do 2008.g.), u stranci koja je pregrmila politički slom socijalizma-komunizma, velikosrpsku i jugoslavensku agresiju. Nikako pored zaslužnih nije mogao preuzeti cjelokupni hdz i provoditi antisuverenističku jugofašističku politiku.
Na predizbornim sučeljavanjma, kOlinda se izjasnila kao osoba koja je u hdzu od početka. Zaslužna za stvaranje ovakve Hrvatske.

Jugofašističke armade, ma koliko puta i ma kojim argumentima suočeni sa stvarnošću pogubnosti jugoslavenske ideje nameću (želju za vlašću) jugofašizam hrvatskom narodu. U želji nadživjeti Hrvate.

Sjaj jugofašizma u izdanju bitno ograničene kgk, uz svu veličinu pompe koju oko sebe stvara taj krug, dosegao je svojom ispraznošću zenit. Iz kojeg najjače sjaji.

Ne treba nam takva vlast. Bolju nismo sposobni birati.

Glas protiv kgk, jugofašizma nije glas za nikoga do glas za povratak razuma i odgovornosti za vlastitu sudbinu.

Oznake: demokracija, temelji države, antifašizam, jugofašisti, želja za vlašću, operativac, nato, partizančići, HOS, Jasenovac, Gradiška, Čavoglave, Thompson, sjaj, ispraznost

Gdje je Thompson naučio pjevati onako kako oni ne vole?

Marko Perković Thompson, s genima kamenim (utkanim epskim i deseteračkim, narodnim umjetničkim izričajem), potaknut umjetničkim nagonom, tematski je usredotočen na (zlu) sudbinu jednog (vlastitog) naroda.
Zla sudbina tog naroda je razlog bjesomučnih (suludih) kritiziranja Thompsonovog umjetničkog i toplog, ljudskog izričaja.
Zabranjeno je opjevavati narodnu sudbinu, koju su "humanisti" zlobno nametali.

MP Thompson, očito, nije nadahnuće tražio na partijskim sastancima. Zbog tog može slobodno (ograničen narodnom formom) pjevati svome narodu, o svome narodu.

Partijske direktive, pa i ona o prešućivanju Bleiburga, jama, imaju zadaću stvaranja privida, obmane. Nametanja.

Dječice, * vas partija i njena direktiva.

Podjednako prešućujete jugoslavensko-srpsku agresiju.
Ponajviše prešućujete pokolj muslimanskog puka u BiH. Kako bi Srbija bila veća.
Thompsonova Bojana Čavoglave vas pogađa kao glogov kolac.