Gdje je Thompson naučio pjevati onako kako oni ne vole?

Marko Perković Thompson, s genima kamenim (utkanim epskim i deseteračkim, narodnim umjetničkim izričajem), potaknut umjetničkim nagonom, tematski je usredotočen na (zlu) sudbinu jednog (vlastitog) naroda.
Zla sudbina tog naroda je razlog bjesomučnih (suludih) kritiziranja Thompsonovog umjetničkog i toplog, ljudskog izričaja.
Zabranjeno je opjevavati narodnu sudbinu, koju su "humanisti" zlobno nametali.

MP Thompson, očito, nije nadahnuće tražio na partijskim sastancima. Zbog tog može slobodno (ograničen narodnom formom) pjevati svome narodu, o svome narodu.

Partijske direktive, pa i ona o prešućivanju Bleiburga, jama, imaju zadaću stvaranja privida, obmane. Nametanja.

Dječice, * vas partija i njena direktiva.

Podjednako prešućujete jugoslavensko-srpsku agresiju.
Ponajviše prešućujete pokolj muslimanskog puka u BiH. Kako bi Srbija bila veća.
Thompsonova Bojana Čavoglave vas pogađa kao glogov kolac.

Goni to u * materinu

Hrvatska ratuje (budalama) s budalama.
Praksa političkog podmićivanja (oslanjanja na besprizorne i nekarakterne ljude, prvenstveno na nezrele i umno zaostale) izrodila je kastom (povlaštenih) izgubljenih.
Moram pojasniti karakterizaciju umno poremećenih. Onaj tko u narodu koji 1000 godina priželjkuje vlastitu državu podupire Srbiju i Jugoslavije nije ispravno sklopio neuronske mreže ...
Moždana aktivnost nije produkt samo karaktera osobe. Uvježbanost i dugogodišnja ishranjenost, ali i spoznaja kako se nemoral ne isplati ...
Ne možete budali reći kako je budala od jučer, on je budala od 3. godine kada je umjesto uporabe mozga za održavanje ravnoteže padao na glavu ...
Nije Milanović budala jer je 4 godine uništavao Hrvatsku, već zbog toga jer je od ranog djetinjstva padao na glavu. Oni koji to nisu primijetili i birali su takvu osobu na odgovornu dužnost podjednako su padali (na glavu).

Jednako moram pojasniti termin kasta (povlaštenih) izgubljenih. Oni koji se uzdaju u društvenu nadgradnju kao način preživljavanja (svi odgovaramo za vlastite živote) zaboravljaju kako ne postoji (prirodni) zakon po kojem je netko podređen nekome drugom ... obmana traje dok je podupire nasilje (koje ubrzava rušenje obmane). Paradoks društvene nadogradnje. Društvo je prisiljeno graditi nadogradnju na drugim (sveprihvatljivim) osnovama.

Što je istinski problem hrvatskog društva? Društvena nadogradnja.
Društvena nadogradnja (pravo, religija, obrazovne institucije, obitelj, država (ideologija)) uvjetovana je ekonomskom osnovicom.

Nametanje (okupacija) je izrodilo sukobom u društvenoj nadogradnji (obitelj, običajno pravo i religija protiv obrazovnih institucija , prava (a ne pravde ili običajnog prava) i države), jer okupacijski sustavi podmićuju sljedbenike. Stvaraju izdajice (uglavnom od nekarakternih i nesposobnih).

Hrvatska bespotrebno lamentira o Jasenovcu, Bleiburgu, ustašama, partizanima, antifašizmu, ... Oni ništa ne razumiju (jer se ne igraju na takav način).
Protivnici hrvatskih, obiteljskih, običajno pravnih uzusa nisu radno aktivno i sposobno stanovništvo kojem se možete obraćati argumentima. Oni promjenom ideološkog okvira društva postaju neprijatelji i gube materijalne privilegije. S takvima raspravljati nije uputno.
Parazitima se ne dokazuje, njih se tretira kako dolikuje njihovom doprinosu (društvu).

Portrait of Lydia Delectorskaya, Henri-Émile-Benoît Matisse, 1947.

Oznake: ratovanje s budala, političko podmićivanje, besprizorni, nekarakterni, nezreli, umno zaostali, kasta (povlaštenih) izgubljenih, neuonske mreže, moždana aktivnost, karakter osobe, ishranjenost, uvježbanost, budala, uporaba mozga za održavanje ravnoteže, društvena nadogradnja, prirodni zakon, obmana, nasilje, paradoks društvene nadogradnje, ekonomska osnovica, nametanje (okupacija), nerazumijevanje, igra na drugi način, promjena ideološkog okvira i posljedice, gubitak materijalnih prava, rasprave

Vlasništvo i odnosi

Imamo li snage obračunati s huljama ...?


Socijaldemokracija je oblik (parlamentarne) borbe za socijalizam ...
Socijalizam ima formirana gledišta prema vlasništvu (državi, naciji, obitelji, tradiciji, vjeri, kulturi, civilizaciji, ...).
Iz odnosa prema vlasništvu grade svoja gledišta na ostale društvene pojave ...

Nacija (krivo društveno srastanje, nazadnost), nacionalna država (uzrok ratova (iako nije, sociologija rata tvrdi (i dokazuje) kako su ratovi potpomogli stvaranje i jačanje nacija), nazadnost (iako su teoretski nacionalne države podupirali francuski prosvjetitelji (kojima oni nisu do gležnja ...)), obitelj (izvor socijalističke sreće (dok je vladao socijalizam, po padu socijalizma razaraju obitelj kako bi pridobili frustrirane sljedbenike (anarhiste)(koji će urušavati društvo što će pomoći povratku/uspostavi socijalizma/komunizma)), tradicija (socijalistička tradicija je izvor nadahnuća (stazama revolucije), ili je oblik zaostale komunikacije s mračnom prošlošću), vjera (u komunizam postaje ideal, ostala vjerovanja su odraz pomanjkanja QI ...), kultura (oblik izražavanja socijalističke naravi društva, ili je dekadentni oblik izražavanja nepoštovanje društva i vlastitog bića), civilizacija (oblik koji socijalizam/komunizam nije postigao zbog primitivnosti, i vrlo su zavidni drugima na civilizaciji koju imaju ...).
Da, društva su se počela razvijati pojavom privatnog vlasništva.
Negiranje (hrvatske) države, nacije, obitelji, vjere, kulture, ... je programsko načelo socijaldemokratske koalicije (sdp/ids/hns/srp/radnička fronta/orah/...).

Demokratsko je pravo (nakon pokolja na Bleiburgu i Križnom putu)(izazivajući sudbinu) zagovarati socijalizam. Jer Ustav RH nije izjednačio oblike vlasništva. Izjednačavanjem društvenog/državnog i zajedničkog vlasništva s privatnim, sužava se prostor divljanju socijaldemokracije kad osvoji vlast.
Ako i jedan građanin RH glasa protiv socijaldemokracije (ili se protivi socijalizmu), državna vlast mora poštivati pluralno društvo i pluralne oblike vlasništva.
Ustav RH to ne osigurava (treba one koji su pisali Ustav, a kasnije ga mijenjali izvesti pred streljački stroj ... ).

Kada je tradicionalna, nacionalno osviještena i opredijeljena vlast (mada HDZ sa komunjarskim otpadom u vlastitim redovima nema snage praviti povijesne iskorake društva ka izgrađenijem) obnaša mandat, socijalisti nemaju zapreka prakticirati svoju vjeru. Nitko im neće zabraniti neki oblik niti nametati oblik vlasništva. Slobodno se mogu ujediniti u komune i dijeliti osobnu imovinu (kao i stvarati oblike raspodjele dobara u tim vlastitim komunama).

Desnica i desni centar nedovoljno pozornosti posvećuju zakonodavstvu i ustavnoj preciznosti po pitanju ravnopravnosti oblika vlasništva (što komunjare po osvajanju zlorabe do beskonačnosti, -300).


Ustrajavati na socijalizmu (s karakteristikama koje rese socijalizam i socijaliste), u državi i naciji/narodu koji su na granici civilizacija, izloženi ratovima i osvajanjima, pogotovo ustrajavati na socijalističkom pristupu prema agresoru i osvajaču je veleizdajnički čin.
Društvo takve pojave ima pravo (u ime vlastite sigurnosti i cjelovitosti) sankcionirati.
Vjerovati kako će sovjetski savez (proleterska država) iz Rusije prodrijeti na Jadran (u vrijeme teške podjele svijeta, pred sam Drugi svjetski rat)(iako je ta država došla na Jadran, ali uz pomoć ruskih agenata koji su propovijedali socijalizam/komunizam) spada u teške slučajeve djelovanja protiv vlastitog naroda i vlastite države ...
Po završetku ratnih sukoba (svjetskih razmjera) socijalizmom se ratovalo protiv Hrvatske. Isti (podjednaki) potpomažu agresiju Srba i Srbije (propovijedajući socijalističke vrijednosti).
Socijalističke mjere vrijednosti jedino ne vrijede za vlastiti narod. Rusi su dosegnuli nebo, Srbi lebde (u nirvani) ... samo su Hrvati nazadni klerikalci, fašisti i nacionalisti. (Prozirno.)
Ustrajavati na sustavu vrijednosti koji slabi sposobnost suprotstavljanja agresiji je ciljana, zločinačka, zlobna obmana. Specijalni rat (protiv naroda i države, protiv Hrvatske). Socijaldemokracija (u Hrvatskoj) ruši sve brane agresiji. Bila je i ostala glavna poluga u borbi protiv Hrvata i Hrvatske.

"Samo hulje piju mlijeko.", Charles Pierre Baudelaire

Oznake: socijaldemokracija, socijalizam, oblici vlasništva, programsko načelo socijaldemokracije, komune, nedorečenost Ustava RH, socijalizam na granici civilizacija, socijalizam i agresija, socijalizam i Hrvatska, obmana

Zašto je kuna stabilna, a (gospodarski) sustav nestabilan ...

Ili kako titoisti ne mogu zadržati vlast (bez rušenja tečaja kune)




Dugotrajna ocjene domaće valute kao precijenjene (u zadnjih 20-ak godina strelice su usmjerene na kunu) ima svoju pozadinu.
Brojni (socijalistički) uzurpatori medijskog prostora (svojim napola socijalističkim diplomama, napola kupljenim ...) napadajući vrijednost kune u službi su prikrivanja (partijske) istine.

Titova Jugoslavija nije provodila industrijalizaciju, već obmanu.
Stvarala je slijedničku i ovisnu privredu.
Brojnim zapošljavanjem (na temelju planske privrede) nije ostvarivala porast BDP-a, niti porast potrošnih roba (ostvarivala je samo porast proizvoda). Nepostojanje tržišnog proizvoda smanjivalo je industrijsku moć (i sposobnost ulaganja u prostu ili proširenu reprodukciju).
Jugoslavija je (a i Hrvatska unutar tih okvira) održavala privredu na trgovinskom posredovanja između istoka i zapada (čitaj: na preprodaji).
Jugoslavenski (hrvatski) brodari su zapošljavali desetke tisuća pomoraca u vlastitim brodarskim kompanijama. Željezničko-transportno poduzeće Zagreb zapošljavalo je 35000 radnika, jugoslavenska (hrvatska) brodogradilišta 15 000 -20 000 radnika, splitska Jugoplastika (uglavnom za izvoz na tržište varšavskog pakta) zapošljavala je preko 10 000 radnika/ca ...
Građevinske i trgovačke firme (koje su surađivale sa članicama varšavskog pakta, ili su u Iraku i Libiji izvodili radove) su upošljavale desetke tisuća radnika.

Iz Hrvatske je preko 150 000 zaposlenih direktno radilo na poslovima koje su tražili Sovjetski Savez i njene (vojne) saveznice.

Zašto je onda kuna precijenjena?
Zato jer partija prikriva istinu kako više desetljetnim djelovanjem tih poduzeća nije ostvarena nikakva dobit. Industrijalizacija nije provedena, radnici nisu pridonijeli mirovinskom sustavu ...
Radili su i osiromašili (državu, sebe i građane Hrvatske).

Ustrajno političko podmetanje precijenjenosti kune kao mjere koja je potakla uvoz (i tako srušila domaću privredu) prikrivanje je krive ovisnosti o sovjetskim (vojno-političkim) potrebama, a ne o potrebi uspostave gospodarskog sustava koji je primjeren Hrvatskoj.
Bi li Hrvatska proizvodila banane kad bi kuna bila devalvirana za 1000% (umanjena za 100 puta)?

Nepostojanje hrvatske industrije i gospodarstva veliki je grijeh komunističkih struktura (kojeg se nastoje riješiti podmetanjem Tuđmanu tvrdnju o precijenjenosti kune) koji nameće pitanje marionetskog (poslušnog) odnosa Jugoslavije prema Sovjetskom savez. I dugoročnih šteta koji je taj odnos prouzročio.

Sovjeti su imali kontrolu toplog mora (a državu zbog te uloge držali su taocem svojih vojno-političkih ambicija). Stabilna kuna sve to razotkriva ... (titovu industrijalizaciju i socijalističko školstvo).
Napuštajući Hrvatsku, sada u Siriji vode bitku za pobjedu radničke (sirijske) klase ...


Ili tko bi opet pustio iste da nas varaju ...

Oznake: stabilni tečaj, kuna, ovisnost, siromaštvo, zaposlenost, vlast, obmana