24

petak

ožujak

2017

* vam on *



Što je1000 kuna?


1000 kuna moram potrošiti tri puta, i tako državi dati 750 kn. Nećemo svi ozeleniti.



Tisuću kuna moram pametno trošiti kako bih kupio za tri tisuće kuna,i pritom državi dati 750 kn. Jednostavna matematika. Tri tisuće i sedamsto pedeset kuna (čitaj: 3750 kn) mora se zamijeniti s tisuću kuna (čitaj: 1000 kn).
Tko će ostati bez dvije tisuće sedamsto pedeset kuna (čitaj: 2750 kn)?

Neka država digne (još jedan) kredit, vratiti će ga kad Vukovar prodaju srpskoj manjini, Istru talijansko-srpskoj većini, Bosnu srpskoj genocidnoj etničkoj nakupini.

Vrijeme je za porez na nekretnine, Hrvatska je primamljiva vanjskim ulagačima, treba prisiliti Hrvate na prodaju (u bescjenje).

Novčani deficit se rješava povećanjem zarade i smanjenje bespotrebne potrošnje.
Jadan ti je onaj tko je pustio budalu na vlas(t )...


Plenkovića najurite, * vam on *. (Gdje ste pronašli tu budaletinu?)



Oznake: 1000, kuna, matermatika, kredit, Vukovar, Istra, bosna, porez na nekretnine, vanjska ulaganja, budaletina

10

subota

listopad

2015

Zašto je kuna stabilna, a (gospodarski) sustav nestabilan ...


Ili kako titoisti ne mogu zadržati vlast (bez rušenja tečaja kune)




Dugotrajna ocjene domaće valute kao precijenjene (u zadnjih 20-ak godina strelice su usmjerene na kunu) ima svoju pozadinu.
Brojni (socijalistički) uzurpatori medijskog prostora (svojim napola socijalističkim diplomama, napola kupljenim ...) napadajući vrijednost kune u službi su prikrivanja (partijske) istine.

Titova Jugoslavija nije provodila industrijalizaciju, već obmanu.
Stvarala je slijedničku i ovisnu privredu.
Brojnim zapošljavanjem (na temelju planske privrede) nije ostvarivala porast BDP-a, niti porast potrošnih roba (ostvarivala je samo porast proizvoda). Nepostojanje tržišnog proizvoda smanjivalo je industrijsku moć (i sposobnost ulaganja u prostu ili proširenu reprodukciju).
Jugoslavija je (a i Hrvatska unutar tih okvira) održavala privredu na trgovinskom posredovanja između istoka i zapada (čitaj: na preprodaji).
Jugoslavenski (hrvatski) brodari su zapošljavali desetke tisuća pomoraca u vlastitim brodarskim kompanijama. Željezničko-transportno poduzeće Zagreb zapošljavalo je 35000 radnika, jugoslavenska (hrvatska) brodogradilišta 15 000 -20 000 radnika, splitska Jugoplastika (uglavnom za izvoz na tržište varšavskog pakta) zapošljavala je preko 10 000 radnika/ca ...
Građevinske i trgovačke firme (koje su surađivale sa članicama varšavskog pakta, ili su u Iraku i Libiji izvodili radove) su upošljavale desetke tisuća radnika.

Iz Hrvatske je preko 150 000 zaposlenih direktno radilo na poslovima koje su tražili Sovjetski Savez i njene (vojne) saveznice.

Zašto je onda kuna precijenjena?
Zato jer partija prikriva istinu kako više desetljetnim djelovanjem tih poduzeća nije ostvarena nikakva dobit. Industrijalizacija nije provedena, radnici nisu pridonijeli mirovinskom sustavu ...
Radili su i osiromašili (državu, sebe i građane Hrvatske).

Ustrajno političko podmetanje precijenjenosti kune kao mjere koja je potakla uvoz (i tako srušila domaću privredu) prikrivanje je krive ovisnosti o sovjetskim (vojno-političkim) potrebama, a ne o potrebi uspostave gospodarskog sustava koji je primjeren Hrvatskoj.
Bi li Hrvatska proizvodila banane kad bi kuna bila devalvirana za 1000% (umanjena za 100 puta)?

Nepostojanje hrvatske industrije i gospodarstva veliki je grijeh komunističkih struktura (kojeg se nastoje riješiti podmetanjem Tuđmanu tvrdnju o precijenjenosti kune) koji nameće pitanje marionetskog (poslušnog) odnosa Jugoslavije prema Sovjetskom savez. I dugoročnih šteta koji je taj odnos prouzročio.

Sovjeti su imali kontrolu toplog mora (a državu zbog te uloge držali su taocem svojih vojno-političkih ambicija). Stabilna kuna sve to razotkriva ... (titovu industrijalizaciju i socijalističko školstvo).
Napuštajući Hrvatsku, sada u Siriji vode bitku za pobjedu radničke (sirijske) klase ...


Ili tko bi opet pustio iste da nas varaju ...



Oznake: stabilni tečaj, kuna, ovisnost, siromaštvo, zaposlenost, vlast, obmana