Mentalna higijena (jednog srboljuba) nacije - bespotrebnost žrtava u Varivodama

Pojedinačno, čovjek je izložen mnogobrojnim podražajima koji u složenoj strukturi moždane građe iznjedri različiti psihološke (pa i psihičke) karaktere.

Svakodnevna izloženost srbo-jugoslavenskoj (proruskoj) agresivnim namjerama izaziva stanje pojačanog obrambenog refleksa.

Svojedobno, za vrijeme titove jUgoslavije, u ljeto sedamdeset neke, u blizini obala rijeke Krke je pronađeno dječije unakaženo tijelo. Glasine su govorile kako je divlja životinja to napravila. A prijatelj žrtve (također dijete, koje je sa zajedničkog kupanja krenulo drugim putem, tvrdilo je kako su četnici ubili dječaka). S događajem je povezan pad Jovanke (Broz) i Gojka Polovine.
U selu Kričke, osamdeset neka (taman pred rata), srbi ubijaju srbina milicajca kojem je suživot s Hrvatima bio prihvatljiv.

Sustavno su jNa, partija i četnička organizacija spremali Vlahe na bespovratan razdor u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini (Hrvatska do Drine).
Stoga je neumjesno žaliti za žrtvama za koje se ne zna počinitelj, jednokratnim navođenjem o bespotrebnosti tih žrtava poslije rata (Varivode).
Bespotrebnost se odnosi na Hrvate, ali ne i na gubitnike (jNa, partija, četničija).
Barem toliko o forenzici i motivima počinitelja zločina znamo. (četnik pLenković ne zna.)


Bespotrebnost žrtava u Varivodama, da su Hrvati počinitelji, proizlazi iz snage nacije (potrebne za ekonomsko funkcioniranje)(u kojem neprilagođeni nemaju uvjeta za opstanak u ekonomskom smislu).
Sama pomisao da su Hrvati počinitelji zločina u Varivodama podrazumijeva tešku anomaliju osporavanja hrvatske nacije i nesposobnosti društvenim sankcijama izvršiti očuvanje hrvatske nacije.
Zar je lakše Hrvatima odbijati pravo na državu i naciju, ili pravoslavnoj (vlaškoj) manjini priznati tu državu i naciju?

Da, poprilično mi je načeto mentalno stanje svakodnevnim društvenim slalomima koje izvode hrvatske četničke snage.
U Hrvatskoj ratuju hrvatski četnici, vlaški četnici i partijski ateistički mentalno poremećeni kepeci (s 4 000 partijskih glasova hoće biti premijer, razvrći vatikanske ugovore i tUđmana proglasiti zločincem - pEđa).
Vladajući (četnički okot) nameću stanje u kojem nitko ne ne štiti srbe već zloupotrebljava Vlahe (kojima ni Hrvatska ni Srbija nisu domovina).
Mentalna higijena polazi od pretpostavke kako socijalna sredina utječe na mentalno zdravlje, a zaboravlja istaknuti kako mentalno poremećeni (bolesnici) utječu negativno na socijalnu sredinu, trajno je deformirajući ka potpuno neprihvatljivom obliku postojanja.

Hrvatsku nema tko voljeti (nitko je ne brani)

Oznake: mentalna higijena, srboljub, bespotrebnost, Varivode, jna, partija, četnici, forenzika, nacija, osporavanje prava na državu, manjina, vlasi, zloupotrebljavanje Vlaha, bolesnici kreiraju društvo

Hrvatska i neljudi

Povjesničari (vrli), nisu spremni odustati od svoje (partijske)(karijerističke) sudbine - gluposti.

Tvrditi kako su zločini nad hrvatskim narodom provedeni 1945.g. revanšistički a ne sustavni (s namjerom izložiti svoje tvrdnje povijesnoj prosudbi s namjerom provjeriti teorije i instrumente dokazivanja genocidno-zločinačkog pothavata komunističke partizanske prosovjetsko projugoslavenske paravojske) imbecilne su naravi.

Forenzički (bez dokumenata o sustavnosti zločina), brojnost i rasutost stratišta upućuju u narav zločina (i zapovijedi koje su prouzročile te zločine).
Nastupanje komunističke vojske (partizanskih jedinica koje su imale komandante i komesare) u ratu poklapaju se sa stratištima (uglavnom civila, pod kraj rata i po završetku rata s civilima, ranjenicima i zarobljenicima).
Mjesta pogibije/rješavanja leševa (rijetko je kad bilo ukapanja) se preklapa s ratnim putem partizanskih/komunističkih jedinica.
Brojnost žrtava se poklapa s veličinom partizanskih jedinica (koje su činile zločine). Po drugoj osnovi (rasčlambe), brojnost žrtava se lokacijski odnosi na stradalnike u Sloveniji.
Kako je sudjelovanje slovenskih komunista moguće povezati s revanšizmom (kakve su revanšističke porive imali slovenski komunisti koji su pogubili i sakrili najviše leševa hrvatskih izbjeglica na kraju rata 1945.g i u danima neposredno po završetku rata?)?
Lokacije i brojnost pogubljenja vezani su za partijsko djelovanje (partizanske komesare i partijske sekretare) i jedini revanšizam je borba za političku prevlast. U tom kontekstu nije moguće skupno razmatrati pitanje ustaškog i partizanskog nasljeđa.
Vrijeme je za osudu krvavih zločina komunističke partije koja je bezrazložnim pogubljenjima provodila partijski (sovjetski, kominternovski, staljinov) plan komunističke marionetske Jugoslavije.
Domovinski rat nije bio rat protiv totalitarizama (samim tim nije ni povijesni prioritet razračunavanja sa ustaškim pokretom), već rat protiv specifičnog (komunističkog) totalitarizma.
Sve što je taj sustav počinio treba odvojeno (bez stavljanja u uzročne odnose) osuditi, jer je taj sustav zločinački u svojoj naravi.

Narod je imao pravo pružiti otpor zločinačkom sustavu, političari nemaju pravo (nikakvim povjerenstvom) preispitivati ulogu tog otpora. Vlast je naša, pripada nama, vi ste lopovi naše sreće.
Plenkoviću oDjebi!


Istina će vas pojesti (smradovi). Vlast nije vaša, žrtve omalovažavate, vrijeme vam ističe.(Glupane, kvazipovjesničare nagurane na katedre fakulteta treba najuriti iz državnih službi ...)

Oznake: revanšizam, sustavni zločini, forenzika, brojnost žrtava, lokaliteti zločina, komesari, partizanske jedinice, slovenski komunisti, stratišta u Sloveniji, stvaranje prosovjetske jugoslavije, vlast naroda, povjerenstvo i plenklović